Šesta večer devetnice Duhu Svetom započela je uvodnim poticajnim riječima župnika Ante Šiška koji se osobito osvrnuo na grijeh ravnodušnosti ističući ga osobito pogubnim za čovjekovu dušu.
Nakon župnikove uvodne riječi slijedilo je izlaganje vjeroučiteljice Elvire Vrljić o plodovima Duha Svetoga.
Po završetku izlaganja ovogodišnji krizmanici, uz svog župnika, predvodili su molitvu krunice Duhu Svetom.
Nakon krunice, župnik je predvodio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je animirao večernji zbor Glas srca, a tijekom kojega su svi prisutni vjernici, potaknuti župnikovim mislima, zagovorima i molitvama, imali priliku produbiti svoj odnos s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
Tekst: Gordana Savić
Fotografije: Ruža Keser
U nastavku ove objave pročitajte tekst izlaganja o plodovima Duha Svetoga.
PLODOVI DUHA
Što su plodovi? Kada kažemo plod mislimo na nešto lijepo, dobro, ukusno povrće i voće….. Mislimo na plodove koji nastaju iz poljoprivrede. Oni proizlaze iz dugotrajnog procesa. On dolazi tek na kraju jednog dugog truda i rada. Mi ćemo danas govoriti o plodovima Duha Svetoga….Za plodove kažemo da su Isusove osobine. Budući da smo mi djeca Božje po krštenju i mi možemo posjedovati plodove Duha Svetoga. Bog nam je po krštenju darovao sjeme a na nama je da to sjeme uzgajamo kako bi dobili plod. O njima sv. Pavao govori u poslanici Galaćanima.
Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. (Gal 5,22,23)
U prvoj poslanici Korinćanima, apostol Pavao govori o čudesnim darovima Duha Svetoga koje su imali neki vjernici. Neki su od njih imali dar prorokovanja, drugi dar liječenja. A neki su od njih čak imali i dar govorenja u stranim jezicima. Dok čitaju te retke, danas neki vjernici žude za takvim darovima, da bi se pokazali posebnima, za razliku od „običnih“ kršćana. Međutim, ovdje je riječ o darovima koje Duh daje kome hoće i koliko hoće, što znači da se to ne može iznuditi vlastitom pobožnošću i duhovnim naporima.
S druge strane, ako i ne možemo svi dobiti čudesne darove Duha Svetoga, Duh Sveti djeluje u svakome od nas da bismo donosili dobre plodove. Na to smo svi pozvani i Duh Sveti će dati da ti dobri plodovi urode u srcu svakoga vjernika koji mu se otvori.
U Poslanici Glačanima, Pavao navodi koji su to plodovi Duha. Evo: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“
Ljubav
Svi rado govorimo o ljubavi. Ljubav o kojoj Isus govori jest posvemašnje sebedarje. Isus kaže: „Bog je tako ljubio svijet da je poslao Sina svoga kao pomirnicu za naše grijehe.“ Kasnije za samoga sebe ona kaže: „Nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj dade za svoje prijatelje.“ To je Božja ljubav za nas: nadspoznatljiva, veličanstvena i sveukupna. Mi smo od Boga i Bogu idemo, mi smo bogoliki. Zato apostol Ivan zaključuje: “Ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedni druge.“ Ljubav. To je dar koji je dohvatljiv i nužan da bismo bili s Bogom koji je ljubav.
Radost
Čemu se djeca vesele? Čemu se mi veselimo? Uspjehu, putovanjima, skupim poklonima, novim automobilima ili pak najnovijim mobitelima i, koliko dugo nas ta radost drži? Mi se brzo zasitimo svega onoga što postignemo i što posjedujemo. I onda nam se javljaju nove želje i novi prohtjevi. Možda zvuči nestvarno ali baš ništa na ovome svijetu ne može nas ispuniti trajnom i potpunom radošću. Trajna i apsolutna radost samo je u Bogu. Ovdje na zemlji istinska je radost u tome da je čovjek u miru s Bogom i bližnjima, da vrši Božje zapovjedi. Mirna savjest temelj je prave i trajne radosti. Dok zahvaljujemo Bogu za zemaljske radosti trebamo težiti prema onome što je vječno. Veli psalmista u molitvi Bogu: „Više si u moje srce ulio radosti, nego kad obilno rodi pšenica i vino.“
Mir
Znamo vrlo dobro da odsustvo rata ne znači nužno da vlada mir. Veli Isus: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne dajem ga kao što svijet daje.“ Pravi mir jest, mir s Bogom, s bližnjima i sa samim sobom. Biti u miru s Bogom znači uskladiti svoj život s njegovom voljom i njegovim zapovijedima. Kad je Marija rekla: „Neka mi bude po riječi tvojoj“, uživala je potpuni mir. Biti u miru s bližnjima znači mišlju, riječju i djelom činiti drugome ono što želim da meni drugu čine. Biti u miru sa samim sobom znači prihvatiti samoga sebe onakvim kakvim me je Bog stvorio, ne zavideći nikome na njegovim darovima i sposobnostima. Zato psalmista pun pouzdanja kaže: „Samo je u Bogu mir dušo moja.“
Velikodušnost
Bog se pokazao prema nama stvarno velikodušnim. Pogledajmo. Kada su prvi ljudi pali u grijeh, Bog ih je mogao spasiti na bezbroj načina i vratiti im prvotno dostojanstvo Božjih prijatelja. Ali, ne Bogu je to bilo premalo. On je velikodušan. On šalje svojega sina, koji je za nas postao čovjekom, umro i uskrsnuo, da bismo mi postali dionici njegove božanske naravi, posinjena djeca Božja. I mi bismo trebali nasljedovati Božju velikodušnost tako da svojim bližnjima ne činimo samo ono što je naša dužnost ili ono što zahtjeva pravednost, nego i preko toga. Veli Isus: „Dajite i dat će vam se, mjera preobilna dat će se u krilo vaše, jer mjerom kojom mjerite, vam će se za uzvrat mjeriti.“
Uslužnost
Uslužnost znači imati oko i srce za bližnjega. Važno je vidjeti što je potrebno mome bližnjemu i priteći mu u pomoć. Treba se izdići iznad onoga „ja-pa-ja“ I u prometu i u govorenju i u razmišljanju. Ne vrti se svijet oko mene. Bog nas je stavio jedne uz druge da jedni drugima budemo na pomoć na izgradnju i na radost. Mi smo oruđe u Božjim rukama. On želi po nama činiti dobro.
Dobrota
Dobrota je jednostavan, a tako važan plod Duha Svetoga. Dobrota se redovito očituje i malim, svakodnevnim stvarima. Evo: ljubazno pozdraviti, nasmiješiti se, ohrabriti ili utješiti nekoga, pružiti sitnu uslugu, ne mjeriti tko je više ili manje učinio; sve je to tako jednostavno, a ispunja naš život mirom i radošću. U to se dobro uklapaju i one četiri čarobne riječi koje znademo iz vrtiće: „molim, hvala, izvoli, oprosti.“
Vjernost
U ljubavi mladića i djevojke, muža i žene rado se govori o emocijama ili čak „kemiji“. Međutim prava ljubav je prvenstveno vjerna. Ja sam vjeran Bogu i onda kad mi je osobito teško, i onda kada baš i ne vidim smisla nekim Božjim zapovijedima, i onda kad mi se čini da me Bog ostavio. Isus je bio vjeran svome Ocu i onda kada ga je u Maslinskom vrtu zahvatila smrtna tjeskoba, i onda kad je na križu zavapio: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Važno je uvijek ostati vjeran, što god se događalo u meni i oko mene.
Blagost
Stari su Rimljani rekli da je najjači onaj čovjek koji pobjedi samoga sebe. Pogledajmo: Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek u Novom zavjetu je prikazan kao janje. Bio je pun blagosti i strpljivosti prema bolesnima, odbačenima, grešnima, tuđincima. Blagost je božanska osobina. Isus želo da ga osobito u tome nasljedujemo. Zato kaže: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ Tu Isusovu krotkost i blagost izražavamo u onoj prekrasnoj molitvi: „ Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome.“
Uzdržljivost
Mi se čuvamo grijeha i svake zloće. Međutim često će biti korisno da se uzdržavamo i od onoga što po sebi i nije grijeh. Zato mudro veli Pavao: „’Sve mi je dopušteno!’ Ali – sve ne koristi. ‘Sve mi je dopušteno!’ Ali – neću da mnome išta vlada. (…) ‘Sve je slobodno!’ Ali – sve ne koristi. ‘Sve je dopušteno!’ Ali – sve ne saziđuje.“ Važno je znati što je korisno a što baš i ne. Na primjer, biti na društvenim mrežama, po sebi nije grijeh, ali će svakako biti korisnije učiniti nešto dobro za sebe i za druge. Vježbati se u uzdržljivosti. Važan je duhovni trening. Tako se osposobljavamo za odgovoran i plodonosan život. A svatko od nas znade gdje i na koji način može i treba biti uzdržljiv.
Plodovi Duha dolaze od naše suradnje s Duhom Svetim koji nam se daje. Za kraj svatko od nas bi se trebao iskreno zapitati koji mi plod nedostaje? Možda je potrebno uložiti neki trud kako bi urodili plodovi DS u mome životu…
