Četvrta večer devetnice Duhu Svetom započela je uvodnim poticajnim riječima župnika Ante koji je potom najavio izlaganje vjeroučiteljice Ankice Savić. Tema je bila razlikovanje Duha Svetoga, čovjekovog duha i zlih duhova. Tekst izlaganja možete pročitati u nastavku.
Po završetku predavanja uslijedila je molitva krunice koju su predvodili ovogodišnji krizmanici uz župnika Antu Šiška.
Nakon krunice Duhu Svetom uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik, a animirao zbor Glas srca. U molitvi i uz pjesmu mogli smo produbiti svoj odnos s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, moleći za silazak Sile odozgor.
Tekst: Tomislav Savić
Fotografije: Ruža Keser
Tekst predavanja:
Hvaljen Isus i Marija!
Večeras bih s vama željela podijeliti svoje razmišljanje o razlikovanju čovjekovog duha, Duha Svetoga i zlih duhova.
Započeti ću s jednom kratkom pričom:
Nekada davno djed je svome unuku odlučio povjeriti ovu životnu istinu.
– Dragi moj, u nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas, jedan vuk predstavlja ZLO. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, laž, lažni ponos, egoizam… Drugi vuk predstavlja DOBRO. Predstavlja ono što pruža sreću, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita:
– Koji vuk na kraju pobijedi?
Djed odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:
– Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš …
Kako bismo pobijedili u ovoj borbi, o kojoj nam priča govori, može nam pomoći samo Duh Sveti.
Možda će se neki od vas zapitati sljedeće: Moje misli se nalaze u mojoj glavi, zar one ne potječu od mene? Izvor neke naše misli može biti trostruk: 1.izvor je čovjek (većina naših misli proizlazi iz našeg uma), 2. izvor je Duh Sveti – On može nadahnuti neku našu misao i tako nas potaknuti na nešto ili usmjeriti naše misli prema nekom dobrom cilju, 3. izvor je zloduh – ubacuje neku negativnu, lošu misao u naš um.
Kako ih razlikovati? Nije lako razlikovati između djelovanja Duha Božjega, duha ljudskoga i zloduha. Važno je trajno ispitivanje unutarnjih poticaja, a za konačno duhovno rasuđivanje (dolazi li neka misao od nas samih, od Duha Svetoga ili zloduha) potrebno je mnogo vremena, sabranosti i duhovne zrelosti.
Razlučivanje duhova nije ljudska sposobnost čitanja tuđih misli ili pronalaženja tuđih pogrešaka. To je izvanredni dar Duha Svetoga. Dobivamo ga preko molitve i razmatranja Riječi Božje radi duhovne izgradnje Crkve. Preko ovog dara Duh Sveti otkriva i pokazuje našemu duhu odakle je i kakav je nečiji duhovni dar. Daje nam sposobnost da prepoznamo područje i vladavinu zlih duhova i njihove aktivnosti. Dobivamo uvid u planove i namjere demonskih sila, koje nas žele zavesti i nauditi nam. Ovaj dar je jako važan za naš duhovni rast jer nam pomaže da prepoznajemo i izbjegnemo zamke Zloga.
Čovjekov je duh snažan i može mnogo ako se čovjek na njega osloni. Ta se snaga očituje u sugestiji, autosugestiji, u hipnozi, u psihosomatskom liječenju, u snažnoj volji da se nešto ostvari. Čovjek koji se snažnom voljom usmjeri na neki posao, sigurno će uspjeti. No, ljudski je duh ograničen i ranjen grijehom i njime blokiran.
Živimo u vremenu kad većina ljudi ne vjeruje u postojanje demona i o njima ne zna ništa. Zbog toga vjernici pomoć traže kod vračara i drugih religija. Sajmovi ezoterije prepuni su kršćana, no čini se da je to danas normalno. Članovi smo Crkve koja ima puninu vjere i sile Duha Svetoga, a pomoć tražimo drugdje.
Poteškoća proizlazi iz činjenice da Duh Božji djeluje u čovjeku, tj. u ljudskom duhu, a zloduh nastoji imitirati Duha Božjega kako bi zaveo čovjeka i kako bi ga otrgnuo od puta spasenja. Gospodin je Isus, nakon krštenja, bio napastovan i to se ponavlja u životu svakog kršćanina. Zloduh nas nastoji odijeliti od Boga i od njegova plana spasenja ili nam barem umanjiti sposobnosti da činimo dobro.
Zli duhovi ili demoni niže su razine duhovnih vlasti koje Sotona šalje protiv čovječanstva. Oni imaju tri cilja koje im je zadao Sotona. Prvo: mučiti i zlostavljati; drugo: sprječavati nas u upoznavanju Krista kao spasitelja; i treće, ako to ne uspiju, spriječiti nas da aktivno živimo svoju vjeru. Demoni su obično nevidljivi. Ne može ih se primijetiti fizičkim očima. Ipak, možemo prepoznati njihovo prisustvo i aktivnost na sličan način kao što prepoznajemo aktivnost vjetra. Zapravo, to je adekvatna usporedba jer u hebrejskom i grčkom prijevodu riječ za duh ista je riječi za vjetar. Mi zapravo nikad ne vidimo vjetar, ali vidimo efekte koje on proizvodi: prašina koja se podiže na ulicama, oblake koji plove po nebu, drveće koje se savija u jednome smjeru. Svi ti znakovi označavaju prisutnost i aktivnost vjetra. Isto je tako i s demonima. Ne vidimo ih, i to je normalno, ali prepoznajemo njihovu prisutnost kroz određene karakteristične aktivnosti. Napominjem kako demoni nisu sveprisutni i nema ih svuda oko nas. Oni, kao što sv. Pavao kaže poput ričućeg lava, obilaze područja i traže osobe kojima će štetiti. Sama prisutnost demona u čovjeku ne mora govoriti ništa o njegovu odnosu s Bogom.
Zloduh u nama izaziva nemir, mami nas na neki grijeh, potiče da učinimo nešto što nam u tom trenutku predstavi kao dobro, a zapravo je loše. Đavao nas zavodi i svojim lažima nastoji uvući u neko zlo. Na primjer: neće nas on potaknuti da postanemo ovisnici o cigaretama, alkoholu ili drogi. On će nam konzumiranje droge prikazati u najljepšem svjetlu pružajući nam ugodu i privid da su svi naši problemi nestali. Ako to ne prepoznamo i nastavimo slijediti njegove poticaje prihvaćamo njegovu ponudu, postajemo ovisnici i uništavamo svoj život, a đavao postiže svoj cilj. Zavođenje često dolazi verbalno. Pronađeš novčanik pun novaca na cesti, i tad ti nešto prošapće: „Uzmi! Nitko nikad neće saznati. Drugi ljudi bi učinili isto. Kad bi to bio tvoj novac, oni bi ga uzeli”. Sve što ima glas, osoba je, i taj glas pripada demonu koji te zavodi. Ako mu dopustiš, Sotona će početi uvjeravati. Više nećeš imati čistu savjest. Znat ćeš da si kriv. Okrivljuje nas kad sagriješimo i optužuje da ne valjamo, da smo jadni i bezvrijedni. Pobuđuje u čovjeku jednu destruktivnu krivnju koja nas iznutra zarobljava. S druge strane, od Duha Svetoga dolazi mir. Poštuje našu slobodu, nikada nas ne prisiljava. On nas potiče i poziva na dobro, blago nas upozorava da ne idemo lošim putem. Đavao od nas sakriva dobro u ljudima. Više ne vidimo ništa dobro u čovjeku, u društvu koje nas okružuje. Na sve gledamo negativno i kritično.
Zato čovjek treba Duha Svetoga da bi nam pomogao da pravilno i na pravi način reagiramo. Ne možemo se sami boriti protiv zlih duhova. Naši grijesi nas razaraju i ne možemo se oduprijeti. Zato nam je potrebna sila odozgo da nas ojača.
Sveti Terezija Avilska i Ivan od Križa su crkveni naučitelji koji govore o nebrojenim susretima sa zlim duhovima. Oboje su bili dobro poznati po svojim sposobnostima istjerivanja zlih duhova. Tvrdili su da đavao oponaša Boga kako bi prevario duše. Terezija je iskusila takve napasti u nekoliko prigoda kada joj se đavao pokušao predstaviti kao Gospodin praveći lažnu sličnost s Bogom. Ali ona je primijetila da duša postaje uznemirena, očajna, nespokojna i nesposobna za molitvu. Prema Ivanu od Križa, duša koja očekuje da nadvlada đavlovu “snagu” biti će nesposobna za to bez molitve. Kako bi shvatila njegove “prijevare” duša treba poniznost – jer đavao je zakleti neprijatelj poniznosti. Ako duša nema poniznosti, bit će odvučena od svog mišljenja i vjerovat će suprotno.
Dobro je imati na umu da samo u Duhu Svetom čovjek može naći slobodu od zlih sila u sebi i oko sebe. U nama stanuje Duh Sveti i nitko nam ništa ne može. A mi možemo sve po njemu.
Za kraj, zapamtite savjet svetog Pavla: Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite (1 Sol 5,19-22).
