U subotu, 3. veljače župa Vođinci i njezin župnik Ante ugostio je na jednom kratkom duhovnom susretu redovnice Vinkovačke regije.
Sudjelovalo je 15 sestara iz Družbe Služavke Malog Isusa, sestre Svetog Križa i Službenice Milosrđa.
Na početku susreta sve nas je prvo pozdravila s. Viktorija, dok je s. Tadijana predstavila predavača na našem susretu, župnika župe Kraljice sv. Krunice u Vođincima prečasnog Ante Šiška, dekana Vinkovačkog dekanata.
On je predavanje započeo današnjim evanđeljem. Prvo je naglasio glagole gibanja: dolaziti, okupiti se … Vidljiv je umor Isusovih učenika. Učenici imaju priliku da budu nasamo. Potrebna im je osama. Osama se spominje nekoliko puta jer je važna za poslanje. Potrebno je ne upadati u aktivizam. Treba učiniti predah, dati se uljuljati u lijepom osjećaju tišine. Potrebna nam je osama. Potom nas je sve pitao: Umor? Jesam li umorna? Od čega? Učenike je umorio susret s ljudima. Danas je teško naći mir u sebi. Suočiti se sa istinom u sebi. Čuti riječi Isusove i ostati u poniznosti te životom pokazati da nam je potreban Isus u našem djelovanju.
Ispravan odnos s Bogom je u vlastitim dubinama, u tišini i razgovoru, u molitvi s Isusom. Isus gleda ljude koji su pred njim i vidi njihovu potrebu. Izgledali su kao ovce bez pastira. Ne odbija ih, prima ih i daje im ono što im je potrebno. Kako prihvaćamo one koji remete naš mir? Isus je pažljiv, empatičan, suosjeća i odgovara na potrebu ljudi. Na kraju nas je sve pozvao da molimo za blagoslov odmora.
Predavač je iznio svoje iskustvo zajedništva u redovničkoj zajednici. Kako žive redovnici danas zajedno? Živimo u vremenu kada smo izgubili miris radosti, sebedarja i svetosti…
Podijelio je s nama četiri slike Boga u nama.
1. Bog stvoritelj. Nisam slučajno na svijetu, pogledajmo Ps 139 …
2. Bog – dobri pastir. Pročitajmo Ps.23. Pastir koji ostavi ostale i ide po onu jednu. Hvala ti Bože te što si u svim mojim koracima.
3. Majčinska slika ljubavi. Milosrdni otac. Slika i muške i ženske ruke. Hvala ti Bože što nas primaš kao kćer!
4. Bog supatnik. Primjer gubavaca, Isus kaže očisti se. Bog vidi našu patnju. Kroz patnju rastemo. Bože hvala ti što si sa mnom u svim mojim patnjama.
Na kraju razmatranja predavač je naglasio papine riječi na trgu sv. Petra: Ne možemo biti zdravi u bolesnom svijetu. Papa Benedikt XVI, govori o pustinji siromaštva, gladi, žeđi, unutarnje pustinje… Vodimo ljude prema mjestu životu, Kristu. Vatru ljubavi može zapaliti onaj tko je ušao u mrežu Kristove ljubavi. Dijeliti i komadić s ljubavi, temelj je bitan. Zajedništvo nam je potrebno.
Kada nema radosti onda nema ni zajedništva. Neka samostan ne bude čistilište nego zajedništvo. Neka ne bude suparništva. Živjeti velikodušno. Smijati se od srca. Koliko je te radosti u našim zajednicam? Sukobi i slabosti su neminovni. Svatko je pozvan da prepozna krhkost svojih članova. Biti sretan tu gdje jesam. Može se biti sretan tamo gdje je susret, gdje slušamo jedan drugog.
U tišini možemo vidjeti sami sebe. Nedostaje nam iskustvo tišine.
Tu trebamo napraviti korak naprijed ili nazad.
Potom nam je predavač postavio nekoliko pitanja: Mogu li podnijeti kritiku? Mogu li više slušati? Mora li moja riječ biti zadnja? Rastemo po slušanju. Ima li mjesta u mojoj svakodnevnici za šutnju? Marija je šutjela. Radi nas i našeg spasenja. Odluke donositi u šutnji.
Životopisi svetaca nam pomažu u našem životu i pri tome nam je donio primjer Male Terezija, po kojoj samo pouzdanje nas može dovesti do ljubavi.
Bog nema privilegirano mjesto gdje živi, on dolazi u obitelj koja ima povijest i svoje poteškoće. Svetu Obitelj nisu zaobišle krize. One su dobre. Kriza nas može ojačati ili dokrajčiti. Kada izgubimo Isusa tražimo ga počesto na nekom krivom mjestu. Josip i Marija traže Isusa i nalaze ga u hramu. Tko tu koga treba slijediti? Pitao se predavač.
Susret se nastavio uz druženje i zakusku u župnoj dvorani, gdje smo predavanje prokomentirale sa drugim sestrama i u zajedništvu i radosti uputile se u crkvu gdje smo zajedno izmolile večernju molitvu Časoslova.
Hvala svima na sudjelovanju, a na poseban način župniku Aniti na lijepom i inspirirajućem predavanju i trudu oko čašćenja i druženja sa sestrama.
Tekst: s. Ksenija Franjo
Fotografije: Ruža Keser