Sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, na čelu s rektorom Matijom Pavlakovićem, od 17. do 19. studenoga boravili su Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji gdje su u subotu sudjelovali u obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, a u nedjelju animirali prijepodnevno misno slavlje u župi Dobroga Pastira u Đakovu te večernje misno slavlje u župi Kraljice Sveta Krunice u Vođincima.
Po dolasku u Vođince, sjemeništarce je u župnoj crkvi srdačno dočekao župnik Ante Šiško tumačeći im bitne stavke o samoj sakralnoj građevini a potom su svi zajedno još posjetili i filijalnu crkvu sv. Bartola u Novim Mikanovcima koja ima iznimnu povijesnu vrijednost i spomenik je nulte kategorije.
Večernje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi u Vođincima predvodio je prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati, koncelebrirao župnik Ante Šiško, a animirao dječji župni zbor „Betuel“. Tijekom misnog slavlja duhovnik sjemeništa vlč. Luka Premelč ispovijedao je vjernike.
Tumačeći Isusovu prispodobu o talentima prečasni Pavlaković, na početku svoje homilije, razjasnio je pojam talent. U Isusovo vrijeme talent je bila mjerna jedinica za zlato. Tako je jedan talent označavao oko 30 kilograma zlata, odnosno vrijedio je šest tisuća denara, šest tisuća dnevnica ili čak dvadeset i dvije godišnje plaće. Prva dvojica slugu kojima gospodar daje talente, ne osjećaju se više slugama, oni raspolažu talentima kao da su njihovi. Treći sluga i dalje se osjeća kao sluga zato što povjereni kapital ne doživljava svojim, zakopava novac i tim činom kao da zakopava samoga sebe i mogućnost da prestane biti sluga. Teći sluga ne vjeruje u velikodušnost svoga gospodara. Gospodar, kasnije, ne traži da mu se vrati njegovo, već želi saznati što su sluge učinile s novcem. Oni koji su umnožili talente, ne trebaju ništa vratiti, gospodar ih poziva da uđu u zajedništvo s njime. Treći sluga misli da poznaje gospodara, ali njegova je slika gospodara pogrešna. Evanđelist, slikom trećega sluge, prikazuje čovjeka koji ima pogrešnu sliku o Bogu, a ta pogrešna slika, onda stvara strah od Boga. Dok prva dvojica slugu primljene talente osjećaju kao svoje, treći primljene darove nikada nije shvaćao kao svoje. Strah je blokirao njegovo vjerovanje. Za trećega je slugu primljeno bogatstvo bilo uzrokom problema i nezadovoljstva.
Nakon što je razložio riječi evanđelja prečasni Pavlaković iznio je razmišljanje o tome što ono znači nama danas. Bog je svakome od nas dao talente, i to pravo bogatstvo, i po njima smo pozvani izgrađivati ovaj svijet, uljepšati i olakšati živote drugima oko nas. Iskoristiti talente znači ovaj svijet izgrađivati po uzoru na Kraljevstvo Božje i onaj tko to čini, onaj tko ima strpljenja i poniznosti, onaj koji ljubi, njemu se vraća u mjeri koju nikada ne bi očekivao. Najbolje od svega je što onaj koji koristi talente, ne očekuje povrat. Onaj, pak, koji ne prihvaća talente, koji ima krivu sliku o Bogu, onaj tko se Boga boji i zakopava talente, zapravo zakopava sebe u mrak. Sam sebe stavlja u pakao već na ovoj zemlji. Pakao je stanje u kojem nema Boga, a gdje nema Boga nema ni ljubavi, nema bližnjega, ostaje samo sadržaj, istaknuo je prečasni.
Na završetku svoje homilije prečasni Pavlaković osvrnuo se na obilježavanje Svjetskoga dana siromaha, koji je ustanovio papa Franjo, prije sedam godina, odredivši posljednju nedjelju prije svetkovine Krista Kralja nedjeljom spomena na one koji su, nažalost, na marginama našega društva i trebaju našu pažnju i pomoć. Papa Franjo, motom Ne okreći lice od siromaha (preuzetom iz knjige o Tobiji) nudi tumačenje stvarnosti koja proizlazi iz prepoznavanja lica Gospodinova u licu siromaha. Povezujući temu evanđelja sa Svjetskim danom siromaha, prečasni Pavlaković, dao je još jedno tumačenje talenata koje je povezao s početkom, sredinom i krajem našeg života. Talente dobivamo na početku svoga života i trebamo ih prihvatiti i cijeniti. Središte prispodobe progovara o sredini našega života, a ono se ogleda u služenju. Služenje čini da talenti urode plodom. Oni koji ne žive da bi služili, zapravo, nisu korisni. Dakle, navješteno evanđelje jasno poručuje da su dobri sluge oni sluge koji riskiraju jer ako se dobro ne ulaže, gubi se. Veličina našega života ne ovisi o tome koliko štedimo, nego o tome koliko ploda donosimo. Svoje talente umnažamo pružajući ruke prema potrebitima u našoj okolini. Stoga, neka početak našega dana bude molitva, središte dobrotvornost, a završetak naše jasno svjedočenje evanđelja.
Pri koncu misnog slavlja dvojica sjemeništaraca, kratkim obraćanjem, približila su vjernicima život u sjemeništu, a prečasni Pavlaković zahvalio je svima na gostoprimstvu te osobito pohvalio izvedbu dječjeg zbora „Betuel“.
Nakon duhovne okrijepe slijedila je i fizička okrepa gdje su se sjemeništarci i njihovi odgojitelji uz svečanu večeru u vjeronaučnoj dvorani bratski družili sa svojim domaćinima dugo u noć.
Tekst: Gordana Savić
Fotografije: Ruža Keser