U skladu s dugogodišnjom tradicijom, pred kraj marijanskog mjeseca listopada, naša je Župa Kraljice svete Krunice predvođena župnikom preč. Antom Šiškom, organizirala još jedno hodočašće Blaženoj Djevici Mariji Kraljici Mira u Međugorje, od 27. do 29. listopada 2023.
Hodočastilo je 54-ero vjernika, većinom iz naše župne zajednice, no među njima su bili i hodočasnici iz župa Vinkovaca, Otoka, Vrbice i Slavonskog Broda. U molitvenom ozračju put Međugorja krenuli smo autobusom u petak, 27. listopada u prijepodnevnim satima, a stigli na odredište istoga dana u večernjim satima, radosno pjevajući „Došli smo ti Majko draga…“.
Dočekali su nas ljubazni domaćini, supružnici Ante i Vesna Sivrić, vlasnici pansiona „Ante“ u kojemu su naši hodočasnici bili smješteni. Nakon večere bila je prigoda za odmor od puta i za pozdrav Gospi pred njezinim kipom pokraj župne crkve, a prije počinka župnik nas je okupio u molitvenom zajedništvu i dogovoru za dvodnevni duhovni program u samom svetištu.
Drugi dan hodočašća, subotu 28. listopada, počeli smo uspinjanjem na brdo Križevac, moleći i razmatrajući postaje Muke i Križnoga puta Gospodina našega Isusa Krista prema tekstovima fra Slavka Barbarića, a između svake postaje i slavnih otajstava Gospine krunice. Zajedno s nama molili su i najmlađi hodočasnici, naši Veronika i Ante i na taj način ostale, napose starije teškoga koraka, poticali na ustrajnost u uspinjanju. Jedna od naših hodočasnica doživjela je i vidljiv doticaj Duha Svetoga i to pred završnom postajom Križnoga puta.
Po dolasku na vrh, pokraj Križa, bila je prigoda za osobnu molitvu, kao i za blagoslov koji je nad svakim pojedinačno molio župnik Ante Šiško. Po silasku s Križevca, uslijedio je posjet zajednici Cenacolo. Poslijepodnevni program, nakon ručka, bio je predviđen za osobni susrest s Isusom, uz mogućnost svete ispovijedi u sakramentu Pomirenja, molitvu u župnoj crkvi sv. Jakova ili u kapeli trajnog klanjanja, kod brončanog kipa Uskrslog Krista iza crkve (poznat po čudu kapanja suza iz koljena Uskrslog Spasitelja); ili na nekom drugom mjestu u svetištu.
Slobodno vijeme neki su iskoristili i za kupnju suvenira te za druženje u samom Međugorju. Svi smo pak potom sudjelovali na večernjoj svetoj misi koja je slavljena na vanjskom oltaru iza crkve, a polije mise i u jednosatnom euharistijskom klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tijekom zajedničkog susreta prije počinka, čuli smo potresno svjedočanstvo obraćenja 48-godišnjeg Matka iz Metkovića, koji je niz godina bio zarobljen u ovisnosti o više vrsta opojnih droga te pornografiji i prostituciji. Iz tih zala spasio ga je, kako nam je posvjedočio, sam Gospodin, nakon što je odlučio pješice iz Metkovića hodočastiti Gospi u Međugorje, a potom sudjelovati i u Marijanskom zavjetu za Domovinu, prešavši u mjesec dana pješice put dug 2 tisuće kilometara od Osijeka do Dubrovnika. Posebno je zahvalio župljanima župe Vođinci što su ga ugostili na tome hodočašću koji spaja sve marijanske župe u Lijepoj Našoj.
Drugoga dana, u nedjelju, 29. listopada, hodočastili smo na Podbrdo, mjesto na kojemu se Blažena Djevica Marija prvi put ukazala 24. lipnja 1981. godine uvečer šestero mladih iz župe Međugorje. Hod prema mjestu Gospina ukazanja oplemenjen je molitvom radosnih otajstava svete Krunice, a po dolasku do samog kipa naše Nebeske Majke Kraljice Mira svi smo imali prigodu za osobnu molitvu, zahvalu i susret s Gospom. Boravak u Međugorju okončan je zajedničkim nedjeljnim objedom nakon kojega smo krenuli put povratka u Slavoniju.
Putovanje je bilo ispunjeno radošću, što smo očitovali pjevanjem duhovnih pjesama koje je predvodila naša s. Alberta, te svjedočanstvima i dojmova svakog od hodočasnika. Zahvalni Gospi za uslišanja, molili smo za mir u svijetu, za svakoga od nas, za naše bližnje, za sve bolesne na duši i tijelu, za našeg župnika Antu, za vozača Antonia te za Matka koji je svojim svjedočanstvom vjere ostavio snažan dojam na sve nas. Na inicijativu župnika Šiška, svaki od hodočasnika imao je ulogu ‘anđela čuvara’ nekome iz skupine, čije je ime napisano na papiriću izvukao na početku putovanja. Tko je kome bio anđeo čuvar i tijekom hodočašća molio i diskretno pazio na svog štićenika, otkriveno je tijekom povratka, u autobusu, uz razmjenu simboličnih darova kao uspomenu na ovaj susret. Susret, koji je mnogima donio novu snagu, ali i izrodio nova prijateljstva i zajedništvo.
Tekst i fotografije: Ruža Keser