Blažena ti što povjerova!
Danas je u župi Kraljice Svete Krunice u Vođincima svečano proslavljen blagdan Velike Gospe. Vođinčani su svoju zaštitnicu, Blaženu Djevicu Mariju, mogli pohoditi na jutarnjoj misi u filijali Novim Mikanovcima i podnevnoj u Vođincima. Za ovu su se svetkovinu vjernici pripremali trodnevnom duhovnom pripravom uz mogućnost svete ispovijedi koja je prethodila svakog dana trodnevnice.
Misna slavlja na današnju svetkovinu je predvodio župnik Ante Šiško, a animirali mješoviti župni zborovi. Euharistijskom slavlju je prethodila molitva krunice.
Župnik je u prigodnoj propovijedi približio vjernicima Božju riječ današnjeg dana te objasnio sam blagdan. Blagdan uznesenja Marijinog dušom i tijelom na nebo proglasio je papa Pio XII, 1. studenoga 1950. godine. To je svečano proglašenje onoga što su vjernici vjerovali od početka kršćanstva. Marija kao roditeljica Spasitelja, Bogorodica, zauzima posebno mjesto u povijesti čovječanstva. Današnja biblijska čitanja posebno ističu važnost vjernosti Božjoj riječi. Apostol Pavao ističe vjeru u uskrsnuće. Isus je prvi uskrsnuo, a i mi ćemo, po vjeri, uskrsnuti ne samo dušom nego i tijelom.
U prvom čitanju apostol Ivan u svojoj Apokalipsi donosi sliku Crkve koja se temelji na Mariji. Crkva (svi vjernici) treba u Mariji gledati uzor kako vjernik treba živjeti. Marija je nova Eva. Eva je bila nevjerna, Marija je vjerna. Eva je prva sagriješila, Marija je prva povjerovala. Eva želi svime gospodariti te biti veća i od Boga, a Marija sebe naziva poniznom službenicom. Marija je, prepuštanjem Božjoj volji, ispravila sve ono gdje je Eva pogriješila. U Evanđelju smo čuli o susretu Marije i Elizabete. Elizabeta blagoslivlja Mariju i Isusa, a Marija tada izgovara svoj Veliča. Tu iznosi srž vjere u Boga: „…pogleda na neznatnost službenice svoje“. Svi mi, kao vjernici, trebamo živjeti kao neznatni službenici Božji. „Veliča” je hvalospjev Marijine zahvalnosti Gospodinu za sve milosti koje joj je udijelio i za sva proslavljenja koja će joj udijeliti.
Zatražimo pomoć naše nebeske majke da možemo izreći svoj „Veliča“ Gospodinu i utecimo se u njen zagovor.
Tekst: Ankica Savić
Fotografije: Ruža Keser