Sedmi dan devetnice započeo je molitvom krunice Duhu Svetom koju su, uz župnika Antu, predmolili ovogodišnji krizmanici.
Nakon molitve krunice župnik Ante je uvodom najavio nagovor sestre Ksenije o strahu Božjem. U privitku može pročitati tekst nagovora sestre Ksenije.
Nakon nagovora započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Šiško te lijepo pjesmom animirao zbor mladih Glas Srca.
Tekst: Tomislav Savić
Fotografije: Ruža Keser
Dar Duha Svetoga- strah Božji – razmatranje s. Ksenije Franjo
Zamolila bih vas na početku da zatvorite oči i tako ostanete par trenutaka. Neki od vas osjećaju se opušteno, nekima dobro došlo jer ste umorni pa vam odgovara imati zatvorene oči, neki su možda osjetili strah. Svatko od nas osjeća stah, od nepoznatog, ispita i ocjene koju će dobiti, razgovora za posao, strah što će niti sutra, hoću li imati dovoljno za preživjeti- strah za egzistenciju. Kažu da onaj koji ima tremu ili stah pred nastup da je to dobra trema jer time pokazujemo da nam je stalo do toga događaja ili trenutka koji slijedi. Možda dobro otpjevati neku pjesmu, izrecitirati neku recitaciju ili stati pred vas krizmanike reći vam nešto upravo o strahu, ali ne strahu koji paralizira i koči naše djelovanje. Ne danas vam želim govoriti o strahu Božjem koji je posljednji u nizu darova ali ne i manje vrijedan. Zapitajmo se koliko smo do sada puta razmišljali o strahu Božjem, kakav je to strah. Jeli to onaj strah koji su nekad nesvjesno u nas ugradili naši roditelji djedovi i bake kada smo slušali kada grmi pa nam kažu budi dobar Bog gleda što nisi dobro učinio? Možda su i oni sami dobili sliku Boga koji samo naše pogreške gleda i kažnjava kada nešto krivo napravimo? Ne Bog nije takav, Bog je čista ljubav, a to možemo vidjeti jedino ako s njim razgovaramo u molitvi i po sakramentima koje nam je dao, ispovijedi kada ponovo postajemo Njegovi prijatelji.
Strah Božji nije strah da strepimo pred Bogom i ne približavamo mu se jer ionako znamo da će nas kazniti, pa se ni ne usudimo doći do njega. Kao što je i onaj sluga zakopao onaj jedan talent u zemlju jer se boja gospodara i nije razvijao to malo što je dobio. Potrebno je surađivati s onim što smo dobili od Boga i tako razvijati svoje talente koje smo dobili i tada ćemo sigurno promijeniti sliku o Bogu kada počnemo s njim surađivati. Strah Božji nije strah od Boga ,nego prepoznavanje Božje veličine i slave te naša želja činiti dobro. Boga ne uvrijediti. Trudimo se ne uvrijediti one koje volimo, do kojih nam je stalo i učiniti sve da ih razveselimo pa i nekom malom gestom, pažnjom koja puno znači osobi koja te voli. Voliš li tako Boga da mu želiš pokazati nekom malom sitnicom da ti je stalo do Njega i da želiš surađivati s Njim, da budeš njegova produžena ruka. Naša vjera dolazi na ispit ukoliko u njoj nije prisutan strah Božji. Kao što kaže knjiga Sirahova 1, 14 Strah Gospodnji početak je mudrosti” ili na drugom mjestu Djela apostolska nam kažu kako je “Crkva napredovala u strahu Gospodnjem” ( Dj 9,31). Time se hoće reći da čovjekov odnos s Bogom ne smije nikada poništiti distancu koja ga dijeli od njega, kojemu naprotiv priznaje drugost i superiornost.
U ovom razmišljanju o darovima Duha Svetoga može nam pomoći KKC koji kaže: Katekizam Katoličke Crkve govoreći o darovima Duha Svetoga podsjeća da oni u punini pripadaju Kristu, Sinu Davidovu te “upotpunjuju i vode k savršenstvu krjeposti onih koji ih primaju. Oni čine vjernike poslušnima da se spremno pokoravaju božanskim nadahnućima” (KKC 1831). Kad kaže da darovi Duha Svetoga u punini pripadaju Kristu, Katekizam se poziva na tekst proroka Izaije (11,1-2), u kojem je najavljen dolazak pravednoga Kralja na kojem će počivati “Duh Jahvin” u obliku različitih darova. Isti Izaijin tekst u nastavku odmah objašnjava koja je uloga dara “straha Gospodnjeg”, odnosno kako se taj dar Duha očituje u životu pravednoga Kralja: radi širenja pravde i plemenitosti među ljudima te zato da se zemlja ispuni spoznajom Jahvinom (usp. Iz 11, 3-9).
Program života svakog kršćanina je život po Duhu, a ne po tijelu, prema zakonu Neba, a ne prema pravilima svijeta. Takav život je posljedica ljubavi prema Bogu i izravan plod “straha Božjega”. Kao posljedica “straha Božjega” događaju se plodovi Duha. Za plodove Duha Katekizam Katoličke crk¬ve kaže da su to “savršenosti što ih Duh Sveti izvodi u nama kao prvine vječne slave” (KKC 1832). Katekizam se poziva na Pavlovu poslanicu Galaćanima (usp. Gal 5, 22-23) te nabraja dvanaest plodova Duha (usp. KKC 1832).
I da na kraju sažmemo: O DARU STRAHA BOŽJEG valja razmišljati u svjetlu SINOVSTVA BOŽJEG. Ovaj “strah” nije isti kao i drugi strahovi koji nas spopadaju. Kada dijete ima jedan STRAH OD RODITELJA KOJI GA VOLE, KOJI MU SVE PRUŽAJU, KOJI MU U SVEMU ČINE DOBRO PAZEĆI NA DJETETOV ŽIVOT, onda taj strah nije neki strah od bića oca ili majke, već strah POŠTOVANJA SVEGA ONOGA ŠTO OTAC I MAJKA ČINE ZA DIJETE. Pozivam vas i sebe dragi krizmanici da ovaj dar Duha Svetoga ne razumijemo kao strah u kojem ćemo se bojati Boga i zbog toga mu uopće ne prilaziti da nas ne kazni, nego imati strahopoštovanje, strah da ne povrijedimo Boga, najveću ljubav i Boga koji nam želi jedino i samo dobro i da budemo sretni u svome životu. Da razvijamo svoje talente i darove po njegovoj milosti u svome životu.
Završit ćemo razmišljanje o strahu Božjem molitvom:
Neka Gospodine Duh svetoga straha obuzme čitavo naše biće kako bismo slavili Tvoju dobrotu i s Tobom pomireni iščekivali tvoj slavni dolazak…Tvoje savršenstvo obznanjeno nam je u ovih 7 darova, jer što bi nam mogao dati da ti sam ne posjeduješ. Zato ti hvala što si
se sav razdao za nas i što nas neprestano vraćaš u svoje krilo. Amen!
