ŠESTA VEČER DEVETNICE DUHU SVETOMU

Šesta večer devetnice Duhu Svetom započela je molitvom krunice koju su predvodili ovogodišnji krizmanici.

Nakon molitve krunice, vjeroučitelj Ljudevit Gačić, održao je kratko i slikovito predavanje krizmanicima (i svima prisutnima) o daru pobožnosti govoreći o važnosti stavljanja Boga na prvo mjesto kako bi sve ostalo u našem životu došlo na svoje mjesto.

Njegov nagovor možete u cijelosti pročitati u privitku.

Nakon izlaganja, uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik, a animirao zbor mladih Glas Srca.

Tekst: Ankica Savić

Fotografije: Ruža Keser

Razmatranje vjeroučitelja Ljudevita Gačića o daru pobožnosti:

Iz prve poslanice Timoteju

„Vježbaj se u pobožnosti!

Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi,

ali pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući“

(1 Tim 4,7-8)

Pobožnost je način života, kojeg odlikuju religioznost i vjerske vrline kao što su poniznost i mir. To je duboko osoban odnos s Bogom i iskustvo Boga. Pobožnost je idealistička vrijednost i težnja za dobrotom. Ali to je dar. Dar Božjega Duha, ali i naša želja tj. odluka da budemo takvi!

Pobožnost nije lizanje oltara i lijepljenje za strop crkve kako možda većina misli, nego pobožanstvenje osobe koja teži za tim, bez obzira želi li postati sveta, iskajati grijehe ili zahvaliti tj. odati sve počasti Bogu.

Malo bi objasnio ovo pobožanstvenje.

Prizvao bih vam u misli sliku o stvaranju čovjeka kao slike Božje; „stvori Bog čovjeka na sliku svoju… na svoju sliku On ga stvori… i udahne mu u nosnice svog Duha, svoj dah života.“

Kao prvo Bog stvara čovjeka da bude njegova slika, a to znači da identično radi, čini ono što bi Bog (Isus) da je na našem mjestu činio (govorio, ponašao se, radio…) i s tim da smo slika Božja mi se posvećujemo tj. postajemo poput Boga. Požansvenjujemo se.

Drugo. Bog nam je već dao da smo pobožanstveni s tim što imamo u sebi Božji dah života, tj. dušu. I taj Božji osjećaj nas poziva na pobožnost.

Zato: „sve što učinite i najmanjima među sobom, meni činite (Bogu – zbog duše u čovjeku)“.

Mala igra riječima, ali se nadam da shvaćate smisao i logiku razmišljanja.

Bog ljude privlači k sebi, u svim stvarima preko kreposti koje služe da trajno budemo dobri jer Bog želi da se spasimo, tako nam daruje i pobožnost da bi se po njoj spasili.

Pobožnost odlikuje život po biblijskim idealima i miče nas od onoga što je loše. Tako imamo dokaze da su neki pobožni ljudi ostavili stari grešni način života i obratili se počevši živjeti po kršćanskim idealima. Među njima su i veliki sveci poput sv. Pavla koji je dio svog života progonio vjernike ili sv. Augustina koji je imao izvanbračno dijete, ali je zbog pobožnosti svoje majke napravio veliki obrat i počeo živjeti pobožnim životom. Čak je jedan od najvećih kršćanskih naučitelja.

Kada je pobožnost u pitanju ništa nije nemoguće.

U pobožan život ubrajaju se: čestitost, dobra djela iz ljubavi prema Bogu i ljudima, milosrđe, pokornički život, molitva, post, hodočašća, svete misije, sudjelovanje u sakramentalnom životu Crkve, misijski rad i sl.

Primjerice, u katoličkoj liturgijskoj godini svaki je mjesec posvećen jednoj pobožnosti kao npr. sada što imamo svibanjske pobožnosti.

A kada smo kod svibnja i Marije možemo smo reći da je ona najbolji primjer i uzor svima što znači biti pobožan.

Kada joj se Bog obratio i kada joj je objavio da će biti obasjana Duhom Svetim i dobiti što će dobiti, ona se nije uzoholila poput Eve nego je PONIZNO izjavila:

„Evo službenice Gospodnje!“. Ostala je ponizna i vjerna Bogu u svim svojim situacijama bez obzira što je znala da će ju svijet osuđivati.

A za tu svoju poniznost i pobožnosti, jer pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući, ona je dobila nagradu vječnog života a da nije okusila tjelesnu smrt.

Mi smo pobožni kada sa žarom molimo bilo koju molitvu; kada odlazimo na hodočašća ili misu; kada hrabro ispovijedamo svoju vjeru krsteći se pred crkvom ili kapelicom ili prije jela gdje god da se nalazimo; kada se odnosimo s poštovanjem prema svetim predmetima; kada činimo djela milosrđa. Ma mi smo pobožni kada živimo dobrim kršćanskim životom poštujući Božje zapovijedi. A to znači da smo slika Božja. E, to je pobožanstvenje. Ne biti Bog, nego slika Božja, poput Boga; jer to je put, istina i život, kako Isus kaže. I tko ide tim putem imat će život vječni. Ta i sam Isus se ponizio pred Ocem!

A ja bi poput Marije; radije nek’ me osuđuje svijet nego da mi sudi Bog!

Jer dok je čovjek mlad ne razmišlja o kraju života, tada je to najpotrebnije, jer ne znamo kad kraj dolazi, ali kada dođe da ne bude kasno.

Zato vas pozivam: molite za darove Duha Svetoga, pogotovo pobožnost jer će vam Bog kroz poniznost i pobožnost i radi pobožnosti dati i sve ostalo!

Zapamtite: ako je Bog na prvom mjestu! Sve je na mjestu!

Zato: Dođi Duše Sveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti i pomozi nam da budemo ono što ti želiš, slika Božja.