Peti dan devetnice započeo je molitvom krunice Duhu Svetom koju su uz župnika Antu Šiška predmolili ovogodišnji krizmanici.
Nakon molitve krunice župnik Ante je uvodom najavio nagovor vjeroučiteljice Elvire Vrljić o daru znanja. U privitku može pročitati tekst nagovora vjeroučiteljice Elvire.
Nakon nagovora započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Ante Šiško te lijepo pjesmom animirao zbor mladih Glas Srca.
Tekst: s. Ksenija Franjo
Fotografije: Ruža Keser
DAR DUHA SVETOGA – ZNANJE – Elvira Vrljić, vjeroučiteljica
Božja nam riječ govori da se svi darovi Duha Svetoga očituju prvenstveno u Isusu Kristu. Veli:
„Isklijat će mladica iz panja Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.“ (Iz 11,1-2)
Naravno da sve te darove Duha Božjega vidimo u Isusu Kristu. On je sama Mudrost Božja, umnost je u njemu neizmjerna, on je onaj koji nam daje spasonosne savjete, on je onaj koji posjeduje sve znanje, on je, konačno, onaj koji se u svemu podlaže volji svoga nebeskoga Oca, pa možemo govoriti u tome smislu da je u njemu strah Božji, odnosno posvemašnje poštovanje i poslušnost nebeskome Ocu.
Međutim, znamo i vjerujemo da su apostoli primili istoga duha Svetoga (jer jedan je Duh Sveti!). Vjerujemo također da je isti Duh Sveti silazio na sve one na koje su apostoli polagali ruke. Tako apostol Petar u svojoj prvoj propovijedi na same Duhove progovara okupljenom mnoštvu:
„Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga“(Dj 2,38)
Vjerujemo, nadalje, da Duh Sveti prebiva u Crkvi, vjerujemo da se sve Božje djelovanje u Crkvi događa upravo silom i snagom Duha Svetoga. Konačno, vjerujemo da i danas kršćani na poseban način primaju samog Duha Svetoga u sakramentu potvrde. I svi mi primamo istoga Duha i to u istoj mjeri jednako kao i apostoli, baš kako veli Ivan: „Onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.“ (Iv 3,34)
Mi smo, dakle, Božji izabranici, Božji obdarenici. Pa kako onda u svjetlu svega ovoga možemo razumjeti da nam Bog daje Duha znanja. Kakvoga znanja? Je li to znanje i saznanje o prirodnim zakonima, o onome što s uči i poučava u školama i na fakultetima? Ne bismo baš rekli, jer vidimo kako su, na primjer, neki u matematici više nadareni, neki manje. Nadalje, znamo da su neki jednostavno više obrazovani, a neki manje, dok neki, na primjer, uopće nisu imali prigode školovati se.
Za kršćane, to jest za nas, ono temeljno znanje – koje je dar Duha Svetoga – jest svijest i uvjerenost da smo stvoreni na sliku Božju, da nas je Bog uzeo za svoje prijatelje i suradnike u stvaranju i usavršavanju ove zemlje. To je svijest i uvjerenost da nas Bog ne ostavlja u našim grijesima, nego da nam je poslao svoga Sina koji nas je kao Bogočovjek učinio dionicima svoje božanske naravi, koji nas svojim spasenjem i silom Duha Svetoga čini posinjenom Božjom djecom, tako da Bog Otac jednakom ljubavlju i naklonošću gleda na svoga utjelovljenoga Sina – Bogočovjeka Isusa Krista i nas koji smo dionici njegove božanske naravi. To je ono evanđeosko znanje da ne živi čovjek samo o kruhu, ono znanje da su već na zemlji blaženi oni koji čine pravdu, koji su dobrostivi, krotki, milosrdni, koji praštaju, koji ljube svoje bližnje, pa i svoje neprijatelje, koji u svemu nasljeduju Isusa Krista, koji je došao baš radi grešnika.
A najveće je znanje ono koje je povezano s ljubavlju. Tako Pavao govori vjernicima u Korintu da je štetno ono znanje kojim se čovjek služi da bi bližnjega ponizio ili sablaznio. Za primjer uzima jedan prijepor koji je tada bio među kršćanima u Korintu. Pavao veli kako po sebi nije grijeh, ako bi kršćanin na tržnici kupovao i blagovao meso čiji su dijelovi bili žrtvovani poganskim božanstvima – idolima. Pa kaže:
„U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.“ (1 Kor 8,1-3).
Pa će zbog toga pravi kršćanin zna da nije grijeh blagovati takvo meso, ipak, iz ljubavi prema onome koji je uvjeren da je to grijeh, ostaviti po strani svoje znanje, pa neće sablažnjavati svoga bližnjega jedući takvo meso. Ljubav je mjerilo svega, pa i znanja. Jer, prisjetimo se, pali anđeli posjeduju silno znanje – ali su duboko nesretni, jer su neprijatelji Božji.
Znanje kao dar koji nam daruje Duh Sveti jest znanje o onome što je bitno za naše spasenje, znanje o tome kako bismo trebali živjeti vjerni Bogu, baš kao što je i Isus živio, znanje da dar Duha Svetoga jest onaj sigurni putokaz na našemu životnom putu. A to znanje, vjerujemo, sadržano je u Božjim zapovijedima, u Božjoj riječi koji čitamo i slušamo, to je znanje sadržano u nauku Crkve. Međutim, bez poniznosti, bez iskrene i duboke ljubavi prema Bogu i čovjeku to ništa ne vrijedi. Prisjetimo se. Veli Pavao
„Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!“ (1 Kor 13,2)
Tako nas uči Božja riječ, koja je najsigurniji put. Već nas mudra knjiga iz Staroga zavjeta u tome smislu opominje:
„Što si veći to se većma ponizi
da nađeš milost u Gospoda.
Jer veliko je milosrđe Božje
i poniznima otkriva tajnu svoju.“ (Sir 3,18-19)
Neka nam svima Bog u obilju podari dar Duha Svetoga – znanje, da znamo što nam je činiti, pa da tako i postupamo. Samo tako ćemo biti istinski mudri i razboriti, samo tako ćemo biti nasljedovatelji Isusa Krista koji je Božja Mudrost i Božja Riječ. I samo tako ćemo imati mir i radost već ovdje na zemlji, baš kako veli sveti pisac:
„Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,
ni o što se oni ne spotiču.“ (Ps 119,165)
