Prva večer devetnice Duhu Svetom započela je molitvom krunice koju su predvodili ovogodišnji krizmanici uz župnika Antu Šiška. Nakon molitve krunice, župnik je najavio izlaganje vjeroučiteljice Ankice Savić koja je govorila o daru mudrosti. Mudrost je sposobnost donošenja pravih odluka i zaključaka u pravo vrijeme. Ništa čovjeku u životu nije toliko potrebno kao dar mudrosti, a kako koristiti ovaj dar Duha Svetoga pročitajte, u cjelovito prenesenom promišljanju, u nastavku ove objave. Nakon promišljanja o daru mudrosti uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik, a animirao zbor mladih Glas srca.
NAGOVOR O DARU MUDOSTI – ANKICA SAVIĆ, vjeroučiteljica
DAR MUDROSTI
Dragi krizmanici i vi malo stariji, jeste li ikada zamišljali Duha Svetoga? Nitko ga nikad nije vidio, opipao… postoji li on uopće? Zamislite da se nalazite na obali mora. Vrijeme je toplo, a more mirno. Uzimate jedan kamenčić u ruku i bacate ga u more. Kamenčić nestaje u moru i više ga ne vidite, ali vidite krugove koji se oko njega šire površinom mora. Pokušajmo to povezati sa Duhom Svetim. Duh Sveti je s nama i u nama iako ga ne vidimo, ali možemo vidjeti darove i plodove koje nam On daruje. Papa Franjo je u jednoj svojoj propovijedi Duha Svetoga nazvao stranac naše vjere. Duh Sveti je uvijek bio i ostao najskrivenija osoba Trojstva. Čak je i njegovo samo ime više nekakva titula nego ime. Po našem ljudskom iskustvu nekako si možemo predočiti i Oca i Sina zbog sličnosti s našim zemaljskim očevima i sinovima, ali Duh Sveti je nekako bez lica. Svi bi mi na pitanje tko je Duh Sveti vjerojatno prije odgovorili što on radi, nego tko on jest. Ali Duh Sveti ne želi biti stranac u našem životu. On nas poznaje i želi da mi njega upoznamo. Važno je naglasiti da je Duh Sveti osoba s kojom moramo uspostaviti živi i osobni odnos. Duh Sveti ima sve osobine osobe: on opominje, govori, prati, vodi, tješi… Tako se i mi prema Duhu Svetom možemo odnositi kao prema osobi: možemo ga ožalostiti, možemo učiti od njega, moliti s njim, možemo primiti darove od njega. Jedan od tih darova o kojem ćemo danas razmišljati je dar mudrosti.
Dragi krizmanici, kako biste prihvatili kada bi vam netko za poklon dao sve riješene zadatke ispita koji su pred vama, rješenja svih domaćih zadaća ili vozačku dozvolu bez položenog ispita? Znam da ste čuli da se preko određenih ljudi to može srediti. Ljudi koji se služe takvim metodama misle da su mudri i da mogu riješiti sve svoje probleme u životu. No biste li isto tako prihvatili da vašu upalu pluća ili neku drugu tešku bolest liječi liječnik s kupljenom diplomom? Bi li prihvatili da vas na povratku kući iz škole autobusom ili vlakom vozi netko to nije naučio voziti, nego samo kupio vozačku dozvolu? Vjerojatno se ne biste usudili prepustiti u ruke nekome tko ne zna raditi svoj posao. Ljudi traže stručnjake u poslu, a ne one koji se samo tako predstavljaju. Divimo se ljudima koji na kvizovima osvajaju nagrade jer poznaju razna područja znanosti. Vrijednost naučenog se ne očituje se samo u odličnim ocjenama u školi nego i sposobnosti da ćeš to znanje moći uspješno koristiti. Bog nam je dao razum da učimo o sebi i svijetu i da tako donosimo zaključke, stavove, mišljenja i odluke. Mudrost je sposobnost donošenja pravih odluka i zaključaka u pravo vrijeme. Međutim, iskustvo nam potvrđuje da ljudska mudrost nije ni izdaleka dovoljna u našem životu. Zato nam je potrebna i Božja mudrost koju možemo primiti samo kao dar.
Dar mudrosti je sposobnost da gledamo i vidimo sebe, druge i cijeli svijet Božjim očima, očima istine, pravde i ljubavi. Bez dara mudrosti, često gledamo na stvari i ljude onako kako se nama sviđa, sebično, sa zavišću ili strahom. Takav pogled dovodi do krivih stavova i loših djela. Život bez Božje mudrosti donosi razočarenje, a Božja mudrost donosi mir, radost i blagostanje. Ništa nam danas nije toliko potrebno kao dar mudrosti, u svijetu u kojem su nebitne stvari zamijenile bitne i koje ispunjavaju naše živote svojom prazninom. Koliko ljudi besciljno luta svojim životima tražeći nešto na što se mogu osloniti, nešto što će im dati smisao, ali ostaju razočarani jer se hvataju za stvari koje ih ne mogu ispuniti, već ih ostavljaju još praznijima nego što su bili.
Potrebna nam je mudrost da nas podsjeti da svoje poteškoće ne uzimamo previše ozbiljno. One imaju razlog u našem životu da nas ojačaju i učine nas boljim ljudima. One su tu da nas nauče cijeniti odnose koje imamo s drugim ljudima, da shvatimo koliko nečija prisutnost u našem životu može biti blagoslovljena, da uočimo darove koje već imamo, ali ih ne primjećujemo jer smo usmjereni samo na stvari koje nam nedostaju. Potrebna nam je mudrost da imamo snage pustiti prošlost, boriti se da nas ta ista prošlost ne nadjača i pobijedi našu sadašnjost, te da se zbog nje neprestano vraćamo na stare rane i povrede koje nam oslabljuju vjeru u ljude i vjeru u bolju budućnost. Potrebna nam je mudrost da ne ponavljamo više greške koje su nas stajale mira i dobrih odnosa s drugima. Potrebna nam je mudrost da shvatimo da možemo izdržati puno više nego što mislimo, da imamo hrabrosti slijediti svoj unutarnji glas i da ne ugrožavamo svoj karakter zbog nekih materijalnih interesa. Potrebno je okrenuti se Duhu Svetom i tražiti ga da ostane s nama u svim situacijama u kojima ne znamo što ćemo i kako ćemo, i prepustiti njemu da nas nadahne najboljim odlukama koje možemo donijeti. Mudar je čovjek koji u svom i u tuđem životu može naslutiti Božju prisutnost, a da ga ne vidi. Mudar je onaj čovjek koji mijenja sebe kako bi promijenio svijet.
Zamolimo večeras Duha Svetoga da nam pomogne upoznati ga i sprijateljiti se s njim.
Dođi, Duše Sveti, u naše gradove, u naše domove, u naše obitelji, u naše poglede, u naša srca. Bez tebe čitamo knjige, a ne bivamo mudri. Bez tebe mnogo razgovaramo, a ne bivamo bliži. Bez tebe sve su za nas samo događaji, činjenice i brojke.
Dođi Duše Sveti i udijeli nam dar mudrosti da naučimo cijeniti nebeska dobra više od sveg bogatstva ovoga svijeta. Posveti nas svojom mudrošću!
Završiti ću jednom kratkom i duhovitom pričom o mudrosti:
Razgovaraju otac i sin. Sin postavlja pitanja:
– Tata, zašto je zemlja okrugla?
– Ne znam sine.
– Zašto se ljudi rađaju?
– Ne znam sine.
– A zašto umiru?
– Ne znam sine.
– Zašto se mama katkada još vraća kada jednom izađe iz kuće?
– Ne znam sine.
Na to sin ponovno upita oca:
– Tata, gnjavim li svojim pitanjima?
– Ni govora. Samo pitaj, sine. Kako ćeš inače išta znati?
tekst: Gordana Savić
foto: Ruža Keser