Velika subota je dan kada se Crkva zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće. Ova jedinstvena subota završava Vazmenim bdijenjem koje uvodi u najvažniji dan čitave povijesti, nedjelju Kristova uskrsnuća.
Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti. U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine srca i duha te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario sam Božji život. Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdijenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana na otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova. Iz blistave uskrsne noći, Kristova radost, svjetlo i mir šire se životom vjernika svake kršćanske zajednice i dostižu svaku točku u prostoru i vremenu. (Iz Kateheze pape Benedikta XVI.)
Misno slavlje Velike subote započelo je u 20 sati obredom blagoslova vatre. Vjernici su se okupili ispred ognja, ispod otvorenog neba. Župnik je potom prolazeći kroz tamnu crkvenu lađu pjevao riječi: „Svjetlo Kristovo”. Uslijedila je služba čitanja u crkvi osvjetljenoj samo svjetlom svijeća. Ove su godine izabrana tri čitanja iz Starog zavjeta te jedno iz Novoga.
U svojoj je nadahnutoj homiliji župnik Ante Šiško protumačio Božju Riječ. Misterij ove noći spaja čovjeka i Boga, nebo i Zemlju. KRIST JE POBIJEDIO! Uskrsna svijeća simbolizira Krista – orijent – koji bi trebao biti orijent u mojem, tvojem i u svačijem životu. Prvo čitanje iz knjige Postanka govori nam da je Bog stvoritelj, a mi smo stvorenja i trebamo ga poštovati. Bog nas je stvorio, ali i sami znamo da ponekad nismo dobri. Zato zahvalimo na daru životu – našim roditeljima, kumovima, a posebno Bogu – stvoritelju života. Drugo čitanje iz knjige Izlaska govori nam da je Bog osloboditelj. U čitanju se govori o prelasku Židova preko Crvenog mora – to je i naš prelazak iz zla u dobro. Gospodin je otvorio Crveno more u našem životu – nemoguće je postalo moguće uz naše molitve i vapaje. Evanđelje donosi sliku žena koje su nakon subote našle prazan grob. Kamen je bio otkotrljan. Slika kamena simbolizira i naš život, svatko ima kamen kojeg treba otkotrljati.
Liturgija je nastavljena krsnom službom u kojoj se vjernici sjećaju i potvrđuju svoje krštenje.
Zatim je uslijedila euharistijska služba na kraju koje je bio svečani blagoslov,
Tekst: Tena Faletar
Fotografije: Ruža Keser i Ljudevit Gačić