Župna molitvena zajednica Totus Tuus Maria koja je osnovana u Vođincima 2020. godine u želji da udruži žene na molitvu i zajedništvo s ciljem nasljedovanja Marijinih želi ponuditi svim zainteresiranim ženama u našoj župi i iz drugih župnih zajednica razmatranja o Marijinim krepostima prema duhovnosti svetog Ljudevita Montfortskog. u nizu predavanja bilo je u subotu, 25. veljače u 19.00 sati u župnoj crkvi u Vođincima.
Predavanje na temu: “Blagost u Marijinom životu” održala je Barbara Svetić, magistar fizioterapije. U svom zanimljivom predavanju gđa Svetić približila je prvo svim nazočnima biblijsko poimanje kreposti blagosti, potom je progovorila o blagosti u životu svetaca i njihovim razmatranjima na tu temu da bi došla do Blažene Djevice Marije kao uzoru blagosti za sve žene. Kroz Marijin lik dotaknula je i svoje osobne poteškoće i izazove s kojima je čovjek često suočen u svojoj svakodnevnici.
Nakon nadahnutog predavanja gđe Barbare slijedilo je jedno lijepo svjedočanstvo Anite Bošnjak, diplomiranog teologa iz Semeljaca.
Večer je završila zahvalom pred Presvetim Euharistijskim Sakramentom i litanijskom molitvom za blagost.
U nastavku teksta prilažemo razmatranje od Barbare …
KRŠĆANSKA FORMACIJA ŽENA – KREPOST BLAGOSTI
Biblija upotrebljava grčku riječ hrestotes za blagost. Blagost je, zapravo, nježna ljubav.
Kršćanska blagost postiže se kroz molitvu i rad na sebi. Kao Kristovi učenici, uz pomoć Duha Svetoga, trebamo neprestano rasti u mudrosti i milosti, u blagosti i nježnosti. Bez Božje milosti
nikada žestoki Savao ne bi postao blagi i milosrdni Pavao, niti bi nagli i hvalisavi Šimun postao nježni i ponizni Petar. Duh postupno preobražava naše kameno srce u srce od mesa, u blagost i
nježnost. Isus je odsjaj Očeve nježnosti tako smo i mi pozvani da budemo odsjaj nježnosti Sina Božjega.
BLAGOST U BIBLIJI
Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti (Jak 3,3).
Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost (Kol 3,12).
Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti (Gal 6,1).
Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? (1 Kor 4,21)
Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe (Prop 10,4).
Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima. Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom
milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga (Titu 3, 1-7).
SVETI LJUDEVIT MONTFORTSKI O BLAGOSTI
Ona je dražesna, bez nemirne dosade, nikada nestrpljiva, uvijek puna mira. Od svih kreposti ona sadrži draži koje kao oružjem pobjeđuje srca. Dobrostivi Bog, pun blagosti, došao je kako bi učinio da blagost trijumfira u našim srcima. Nazvao se jaganjcem ili samom blagošću. Kako je blag, kako je lijep, kako zaslužuje da ga ljubimo.
Blago je njegovo lice, blag je u svom ponašanju, blag u svome govoru, blag u svome držanju, blag u svakom djelovanju, blag u trpljenju, blag u patnji, uvijek i u svemu neizmjerna blagost.
Njegovi krvnici, bijesni, bojali su se njegove blagonaklonosti, pa su mu prekrili lice kako bi ga lakše udarali. Kako je blago njegovo držanje prema svim grešnicima! Daleko od toga da ih
odbacuje, on očarava njihova srca. S kojom je blagošću pridobio Magdalenino srce i pobijedio Samaritanku. Pogledajte ga kao oca koji blago opravdava ženu preljubnicu umjesto da je osuđuje.
Želio je spasiti Judu, plakao je, ponižavao se, padao ničice.
Čovjek srdžbom progoni i sebe samoga, on više nema svjetla, ni vjere ni zakona. Krepost blagosti čini da čovjek posjeduje i dušu i srce tako da mu sve podlegne. Blaga strpljivost bez gorčine i
ljutnje je sila kojom se očarava nebo. To je siguran put u vječni život, svaki drugi je nesiguran, svaki drugi je nevjeran. Blagi imaju prednost da žive bez bola, bez uzdaha, bez sjene, bez hladnoće
za bližnjega. Nikada srditi, nikada nestrpljivi, jednaki uvijek, čak i u patnjama. Bez hladnoće, prijetnje prepirke, bez imalo odbojnosti, oni blago govore, ne uzimajući ton učitelja, bez tvrdoglavosti i spremni su potčiniti se. Kad vas netko uvrijedi, trpite blago. Bit ćete u prednosti u odnosu na njegovu ljutnju. Blagost u sebi ima tajnu snagu koja u svima stvara stanje najsavršenijeg mira. Osobito se korisno možemo vježbati u blagosti kad je vršimo sami prema sebi, kad se ne ljutimo na se, ni na svoje nesavršenosti. Jer ako razum traži da požalimo i zamrzimo grijeh kad sagriješimo, ipak ne smije ta mržnja biti oštra, puna jada, gnjeva, gorčine i ljutnje. Zato uvelike
griješe oni koji se srde što su se srdili, ljute se što su se ljutili, gnjeve se što su se gnjevili. Tako drže srce neprestano u srdžbi, pa ako im se i čini da je druga srdžba uništila prvu, ipak širom otvara vrata novoj, koja će prvom zgodom provaliti. Osim toga ova srditost, ljutina i gnjev na se, vodi k oholosti, a korijen im je u samoljublju koje se uzrujava i uznemiruje kad još vidi naše nesavršenosti.
KAKO POSTIĆI BLAGOST
Gospodarenje samim sobom, što je značajka prave blagosti, oružje je jakih: obuzdava nas da govorimo naglo i kažemo riječi koje ranjavaju, pa onda poželimo da ih nikada nismo ni izgovorili.
Blagost zna pričekati povoljan trenutak i pomaže da mišljenja sazru te tako dobiju svoju punu snagu. Stoga je, prije svega, potrebno postići svetu šutnju. Važno je naglasiti da je riječ o svetoj
šutnji, šutnji koja proizlazi iz fokusa na Krista. Zagledanošću u Krista postiže se tišina, smirenost, blag pogled I nježan govor. Kada čovjek gubi fokus s Gospodina, tada se prepušta napastima I
upušta u nepotrebna sanjarenja, gomilu ispraznih razgovora, nečist pogled, svađe, razdore, ogorčenost, srdžbu. Sveta Majka Terezija iz Kalkute osobito je naglašavala važnost šutnje kako bismo mogli ući s Bogom u dijalog. Znala je da – da bismo mogli moliti moramo biti sposobni slušati. U dubini svoga srca, u tišini, u šutnji, možemo prepoznati Glas koji nas odgaja za krepost blagosti.
Važno je naučiti izraziti ljutnju na učinkovit i pozitivan način.
Najvažnije je prepoznati isplati li se rasrditi. Ljudi se ljute zbog malenih, trivijalnih stvari. Treba se zapitati isplati li se srditi? Ako
ne, onda to treba pustiti. Zaboraviti! Najboljim primjerom bračnog suočavanja sa srdžbom je velika svetica, sveta Monika, majka sv. Augustina. Dok bi njezin muž vikao na nju, Monika bi ostajala mirna i tiha, a potom bi nakon nekog vremena došla do njega i smireno porazgovarala o njegovoj reakciji i prigovorima. Ne bi li to trebao biti primjer I uzor svim ženama? Što postižemo srdžbom, nervozom, namrgođenošću?
Osim svete Monike, uzor u blagosti zasigurno nam može biti sveta Margarita Ugarska, svetica koja je rođena u hrvatskom gradu Klisu. Uvijek je bila blaga sa željom da zavlada mir. Bogu rado prinosila žrtve u blagosti, šutnji I trpljenju. Služila je u najneznatnijim stvarima. Osobito je štovala svetu Euharistiju i Kristovu Muku, te pobožnost prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji.
Jedna je od najvećih srednjovjekovnih mističarki toga vremena.
RAZLIKA IZMEĐU BLAGOSTI I POPUSTLJIVOSTI
Uvijek se u malim razlikama krije veliko značenje. Nekada je ta mala razlika toliko nezamjetljiva da nam samo Duh Sveti može otkriti njezino značenje. Biti popustljiv prema samome sebi, malo
po malo vodi do katastrofe. S druge strane, biti milosrdan i blag prema samome sebi vodi do duhovnog sazrijevanja. Onaj tko je okrutan prema samome sebi neminovno je još okrutniji prema
drugima. Zanimljivo, i onaj koji je popustljiv prema sebi, također je strog prema drugima. S blagošću i milosrđem je potpuno suprotno. Onaj tko je blag prema sebi, još je blaži prema drugima.
Popustljivost jako sliči milosrđu, ali joj je sadržaj potpuno oprečan. Ona proizlazi iz duhovne lijenosti. Nehaja. Tuposti. Sljepoće. Blagost pak dolazi iz povjerenja u ljubav Božju, iz suradnje s
Duhom Svetim, iz duhovne pronicljivosti, iz mudrosti i vedrine. Popustljivošću umnažamo mane i stvaramo poroke, a blagošću ih poništavamo. Onaj tko je blag prema samome sebi, kada napravi
neki grijeh, duboko se kaje i želi obratiti, ali se ne kinji, ne muči i ne izluđuje samog sebe. To mu omogućuje brz izlazak iz grijeha. Onaj tko se kinji pravi veću štetu sebi nego što mu je napravio sami grijeh. Popustljivac se nikada ne kaje. Nema straha Božjega. S lakoćom prelazi preko svih svojih zala kao da nije ništa učinio, ali se zato jako srdi na nepravde i opačine svojih bližnjih. To ga stalno gura prema sve većim i većim grijesima i dovodi do stanja okorjelosti. Blagost duboko poštuje tuđu nemoć. Ona uvijek računa s tim da drugi jest drugi. Pretpostavlja slobodu. Ne svodi drugoga na sebe. Uvažava različitost – a nužno smo različiti. Sve joj to
omogućuje da se dublje zavuče u dušu onoga s kim je u vezi.
“PRAVEDNIČKI BIJES” I OPRAVDANA LJUTNJA
Ako smo utvrdili da se stvarno dogodio prekršaj protiv samoga Boga, ljutnja je prikladna reakcija.
Sv. Ivan Zlatousti kaže: “Onaj tko je ljut s razlogom nije u opasnosti, jer bez ljutnje će poučavanje biti beskorisno, prosude neutemeljene, zločini neprimijećeni.” Pravedni bijes pokazuje određenu količinu urođenog znanja – onoga znanja kod kojeg razumna strast uvećava razumijevanje određene istine. Pravedni bijes u tom slučaju može uvećati dušino razumijevanje Božje uzvišenosti i njegovo pravo da ga ljudi štuju. Sv. Toma kaže: “Nedostatak (pravedničkoga) bijesa znak je da je sud razuma manjkav.” No uz sve to, sam pravednički bijes nije dovoljan. Uz njega moraju ići i poniznost i ljubav, kako ne bismo počeli misliti da nas naša sposobnost prepoznavanja grješaka čini većima od drugih. Važno je, stoga, izmoliti od Boga mudrost za prepoznati kada je ljutnja opravdana I moliti milost da ne izrodi srdžbom.
RAVNOTEŽA IZMEĐU BLAGOSTI I STROGOSTI PREMA SVETOM GRGURU
VELIKOM
Moguće je da roditelji budu prestrogi sa svojom djecom u tolikoj mjeri da se ona obeshrabre i da im nedostaje nužnoga samopoštovanja. No moguće je i da roditelji budu preblagi u tolikoj mjeri da im djeca postanu razmažena i da im nedostaje prave samodiscipline i poniznosti. Zato Sveto pismo, nastojeći uravnotežiti pouku i ohrabrenje, kaže: „A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!” (Ef 6,4)
I župnici u svojem vodstvu župa moraju pronaći ispravnu ravnotežu, pružajući ljubaznost, utjehu, ohrabrenje, i svjedočanstvo vjere svojim župljanima, ali ne propuštati ispravno prekoravati zbog
grijeha i upozoravati na njegove posljedice, ali i na sud koji se svima sprema. Zato sveti Pavao kaže: „Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, poticali, sokolili i zaklinjali da
živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.” (1 Sol 2,11-12).
Sveti Grgur ovako kaže „Ukratko, blagost se mora pomiješati s oštrinom, i ta će mješavina spriječiti da laici postanu ogorčeni zbog pretjerane strogosti, ili raspušteni zbog pretjerane dobrote.
[…] Tako je David rekao: „Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni” (Ps 23,4). Uistinu, štapom nas se kažnjava, a palicom nas se podržava. Dakle, ako ima ispravljanja štapom, neka bude i potpore palicom. Neka bude ljubavi koja ne omekšava, žestine koja ne ogorčuje, revnosti koja nije pretjerana ili nekontrolirana, i dobrote koja štedi, ali ne više nego što je prikladno. Prema tome, u umjetnosti duhovnoga vodstva pravda i milosrđe kuju se zajedno.”
O BOŽANSKA MARIJO, UZORU BLAGOSTI, DAJ MI BLAGOST, MOJE TE SRCEMOLI PO TVOM VLASTITOM SRCU. IZLIJ U MOJE SRCE OVAJ SLATKI MED, OVU SVETU NJEŽNOST, KOJA ZA NEBO PRIDOBIVA GREŠNU DUŠU. AMEN
Tekst: Jelena Vuković
Fotografije: Ruža Keser