Župna molitvena zajednica Totus Tuus Maria koja je osnovana u Vođincima 2020. godine u želji da udruži žene na molitvu i zajedništvo s ciljem nasljedovanja Marijinih želi ponuditi svim zainteresiranim ženama u našoj župi i iz drugih župnih zajednica razmatranja o Marijinim krepostima prema duhovnosti svetog Ljudevita Montfortskog.
Drugo u nizu predavanja bilo je u subotu, 3. prosinca u 19.00 sati u župnoj crkvi u Vođincima. Predavanje na temu: “Poslušnost u Marijinom životu” održala je Barbara Svetić, magistar fizioterapije.
U svom zanimljivom predavanju gđa Svetić približila je prvo svim nazočnima biblijsko poimanje kreposti poslušnosti, potom je progovorila o poniznosti u životu svetaca i njihovim razmatranjima na tu temu da bi došla do Blažene Djevice Marije kao uzoru poslušnosti za sve žene. Kroz Marijin lik dotaknula je i svoje osobne poteškoće i izazove s kojima je čovjek često suočen u svojoj svakodnevnici.
Nakon nadahnutog predavanja gđe Barbare slijedilo je jedno lijepo svjedočanstvo gospođe Tihomile Viljetić iz Vinkovaca.
Večer je završila zahvalom pred Presvetim Euharistijskim Sakramentom i litanijskom molitvom za poniznost.
U nastavku teksta prilažemo razmatranje od Barbare…
POSLUŠNOST
Uvod
JESU LI POSLUŠNOST I SLOBODA OPREČNI POJMOVI?
Prvo te moram pitati što je za tebe sloboda? Tek kada definiramo slobodu, možemo vidjeti suprotstavlja li se ona poslušnosti. Pa ako je sloboda svjestan izbor dobra i razvijanja odnosa ljubavi prema Bogu i čovjeku, onda se sloboda i poslušnost ne suprotstavljaju jedna drugoj. Mi u poslušnosti prihvaćamo da nas netko drugi vodi od naših želja i nesigurnosti jer bolje od nas zna što je za nas dobro. Tko je taj netko? Sam Bog Otac.
Možemo reći da škola poslušnosti započinje životom, a završava smrću. Od kolijevke se upoznajemo s poslušnošću i doživljavamo prvo autoritet roditelja, zatim autoritet učitelja, škole, države, društvene i političke vlasti, Crkve itd. Ona predstavlja jednu od bitnih odrednica čovjekova života uopće pa tako čovjek iako s jedne strane ima slobodu mišljenja, s druge strane valja mu slijediti upute i naloge raznih autoriteta, poštivati zakone i propise itd.
Prema tome, poslušnost je nužnost da bi društvo uopće funkcioniralo, a u današnje vrijeme mnogi joj se protive.
Živimo u dobu u kojem nam je teško slušati Boga u našoj svakodnevici. Slušanje Boga nam ne jamči dobar osjećaj. Nemamo uvijek vidljivu nagradu za našu poslušnost.
Možemo se čak suočiti s ruganjem drugih zbog naše poslušnosti. Tada smo u iskušenju da tražimo smrtne izlike za naš neposluh, poput: „Što ja mogu učiniti? Svi to rade.“ „Moj neposluh ne može biti toliko loš. Bog će razumjeti. Nije li Bog milosrdan?“
Kako bismo bolje shvatili što zapravo poslušnost je – proučimo što o tome kaže red svećeništva koji se na poseban način zavjetuje na poslušnost.
Zavjet poslušnosti u franjevačkom redu – Drugi vatikanski sabor govori da redovnici po zavjetu poslušnosti prinose Bogu kao žrtvu samih sebe potpuno posvećenje VLASTITE VOLJE i time se stalnije i sigurnije sjedinjuju s božanskom spasiteljskom voljom. Dakle, redovnik prinosi Bogu darove svoga uma, volje i srca i sve naravne i nadnaravne darove.
Takva poslušnost nastavlja Kristovu poslušnost koja se usavršuje patnjama i žrtvama. Kristovom poslušnošću smo spašeni, a po vlastitoj poslušnosti, koja nas suobličuje Kristu i vodi k Ocu,
sudjelujemo s Kristovim spasiteljskim planom. U ovome leži odgovor na pitanje iz uvoda “Nije li Bog milosrdan?” Da, ali TI trebaš aktivno sudjelovati i raditi na svome spasenju.
Koja je svrha poslušnosti? U krajnjem cilju sjedinjenje s Bogom.
Temelj kršćanske poslušnosti nije u logici niti u psihologiji već u Otajstvu Kristova posluha Ocu.
Njezini temelji su duhovne naravi, a to su vjera i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Isus je bio poslušan do smrti, a nama u više navrata govori “idi za mnom”. Tako kada smo poslušni mi otkrivamo vlastitu ulogu u Kristovu otkupljenju i svoj vlastiti put posvećenja.
Podložnost volji Božjoj i njegovu zakonu treba biti stav kršćanskog života, jer kršćanin kada se stavi u poslušnost volji Božjoj (koju je potrebno osluškivati i vjerovati da nam Bog progovara preko naših duhovnika, poglavara…) tada ne luta, nego je na sigurnom putu prema Kristovom Kraljevstvu.
Kako biti poslušan u svakodnevnom životu? Tako da se ne vrtimo sami oko svoje osi, i ne štujemo sami sebe. Mi volimo istaknuti “ali ja to tako mislim”, “ja mislim, ja mislim, ja mislim..” ni ne poslušavši što nam bližnji govori, slijepo se držimo svojih “mišljenja” koja su najčešće zapravo opravdanja za naše krive postupke.
Zato je potrebno svakodnevno, rekla bih u svakome trenutku, osluškivati što od mene traži Bog u ovom određenom trenutku.
Kada se stavimo u poslušnost mi se odričemo svojih vlastitih želja i svoje koristi. Tada stavljamo bližnjega ispred sebe, a sebe na posljednje mjesto i svima smo poslužitelji.
Osoba koja se stavi u poslušnost, prihvaća kritiku i o njoj razmišlja, a ne smišlja unaprijed opravdanje. Može se zaključiti da je poslušnost preduvjet za služenje drugima.
U konkretnim životnim situacijama teško je izvagati kada se radi o poslušnosti, ispravnoj i kršćanskoj, a kada o slijepom slušanju čak i krivih uputa.
Tada treba moliti za dar mudrosti i postaviti si pitanje “Iskazujem li sada poslušnost Bogu koji je jedini i apsolutni gospodar mog života?”
Pa kako onda znati kada mi Bog progovara? Pravo je pitanje – razgovaraš li s Njim u osobnoj molitvi i ostaviš li Mu prostora da i On progovori tvome srcu?
Također, važno je znati da nam je Bog vrlo blizu. U osobi pored mene. Svakodnevno. I ne samo da mi može progovoriti kroz bližnjega, čak češće od toga Bog će mi poslati bližnjega da prepoznam njegovu potrebu i služim mu.
Je li to poslušnosti? Svakako da je. To je poslušnost samome Bogu.
Kada sam već spomenula kako Bog često progovara kroz bližnjega, valja napomenuti da je iz tog razloga bitno da se okružimo ljudima u vjeri. Onima koji nas mogu dobro savjetovati.
Da ne kažem da je neizmjeran blagoslov imati zajednicu koja te gura i vuče prema Bogu.
Jer ako vjeruješ da Bog preko Duha Svetoga vodi Crkvu i njegove službenike, onda si bespogovorno poslušna duhovniku zajednice i voditelju zajednice.
Ako krenemo korak dalje, primijetit ćemo da opet i nije tako loše slušati Gospodina. Nije tako teško osluškivati Gospodinove šapate u svom životu, surađivati s Njim i dopuštati Mu da nas vodi.
Problem postaje kada moramo slušati ljude, kada moramo slušati Crkvu preko koje nam Bog progovara. Kada se nađe čovjek pred čovjekom, mana pred manom, prah pred prahom i kada se lome koplja samovolje i ega.
POSLUŠNOST U BIBLIJI
Već prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlušnosti. Neposlušnost je zajednički grijeh i Adame i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha. Kako to ističu veliki teolozi prvih stoljeća (Origen, Augustin), Eva je sagriješila zbog neposlušnosti, a ne Adam.
Adam je, a kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom. Adamu je bilo žao njegove žene Eve, nije ju htio ostaviti samu u njezinu grijehu, nego joj je htio biti blizak, makar i u tom grešnom sažaljenju. Dakle, po ženskoj neposlušnosti grijeh je ušao u svijet. Stoga je žena i danas na poseban način i dalje u velikoj napasti neposlušnosti.
Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.
Ove rečenice će izazvati podsmijeh i žestoku kritiku onih žena i muškaraca koji su se udaljili od kršćanske vjere. Za njih je ovakav govor o neposlušnosti žene opasan, on znači povratak u patrijarhalno društvo, zastupa podređivanje žene itd. No kakve god bile kritike i kakva god bila sumnjičavost spram ovakva govora, ne možemo ne ostati vjerni istinitosti biblijske, kršćanske slike o ženi, a to je da je najveće iskušenje za ženu neposlušnost.
Na puno mjesta u NZ govori se o Kristovoj poslušnosti Ocu, a jedan od tekstova koji nam je svima poznat pa upravo zato često ga i prečujemo je tekst u kojemu nam apostol Pavao u poslanici Filipljanima govori o Kristu kao Božjem sluzi i kaže: “ON, TRAJNI LIK BOŽJI, NIJE SE KAO PLIJENA DRŽAO SVOJE JEDNAKOSTI S BOGOM, NEGO SAM SEBE OPLIJENI UZEVŠI LIK SLUGE, POSTAVŠI LJUDIMA SLIČAN, OBLIČJEM ČOVJEKU NALIK, PONIZI SAM SEBE, POSLUŠAN DO SMRTI, SMRTI NA KRIŽU”.
Nadalje, u poslanici Rimljanima Pavao kaže; “Kao što neposluhom jednoga čovjeka mnogi postadoše grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici”.
U Ivanovu evanđelju Isus kaže “Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo”. Kada si pomislio/pomislila da ti je egzistencijalno, poput hrane, biti poslušan? Jesam ikad zapravo o poslušnosti i razmišljala? Jesi li ti?
Vidimo da je poslušnost temeljni Isusov stav u odnosu prema Ocu pa prema tom primjeru to bi trebao biti i moj i tvoj temeljni stav – poslušnost.
Kako Isus reagira u trenucima patnje? Iako je zamolio Oca da “otkloni tu čašu od njega”, opet je nastavio riječima “ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude”.
Dakle, čak ni onda kada znaš da ti je sigurna smrt, ne odustaj od poslušnosti volji Božjoj. Zvuči li ti to malo pretjerano, malo previše? POMALO SUROVO?
Onda promisli što se dogodilo nakon petka? Ubrzo je došla nedjelja! Nakon smrti došlo je uskrsnuće kao Božji odgovor ljubavi na žrtvom prožetu poslušnost.
Tako i u mom i u tvom životu, premda se ponekad čini kao ludost patiti u poslušnosti, vjeruj Bogu Ocu da će i taj tvoj petak završiti, a onda će te dobri Bog nagraditi Nedjeljom.
Nagradit će te uskrsnućem. Pa, vrijedi li patiti za Život Vječni? Itekako.
POSLUŠNOST < SV. FRANJO ASIŠKI
Sv. Franjo Asiški rekao je; “Gospođo sveta Ljubavi, neka te Gospodin uzdrži s tvojom sestrom svetom poslušnošću. Sveta poslušnost suzbija sve tjelesne i pohotne sklonosti i kroti tijelo da bude poslušno svom bratu, i potiče čovjeka da bude poslušan svim ljudima ovoga svijeta.” Dakle, LJUBAV I POSLUŠNOST SU DVIJE SESTRE. Znači li to da ne možeš reći da voliš svoga muža ako mu nisi poslušna? Rekla bih da to upravo to znači.
No, o tome ćemo nešto kasnije.
Dalje, o savršenom posluhu, sveti Franjo kaže: “Blago sluzi koji strpljivo podnese upozorenje, opomenu i ukor, smjerno posluša, iskreno prizna i dragovoljno dade zadovoljštinu. Blago sluzi koji nije brz na ispričavanju i ponizno podnese sramotu i ukor za prekršaj kad i ne počini grijeha.”
Ako ti se čini da je to ludost “PODNIJETI SRAMOTU I KAD NISI KRIV” onda te pozivam da se prisjetiš svih situacija kada je Isus bio izrugan, osramoćen, ponižen, ranjen. Je li on bio kriv? A kažeš da ga želiš slijediti.
Na koncu, zbog toga si danas ovdje.
Ili da kažem drugačije: zamisli neku situaciju u svome životu kada te netko ukorio. Npr netko ti kaže da si u razgovoru bio/bila pomalo grub/gruba. Jesi to prihvatila ili se odmah opravdala riječima poput “nisam, ja tako pričam.”?
Ili recimo, netko ti kaže da trebaš malo razmisliti o svom odnosu prema roditeljima ili prema mužu. Jel prihvatiš u srcu i razmisliš ili odmah ko iz rafala ispališ nekakvo opravdanje? Koliko se često osjećaš napadnuto?
Često? Ili ti je to prilika za poslušnost? Je li moguće da te uvijek netko “napada” kako smatraš, ili pak imaš priliku strpljivo podnijeti upozorenje/opomenu”?
Potičem te da danas razmisliš prije spavanja i sjetiš se posljednje tri stvari kojima te netko ukorio/upozorio/opomenuo. Čak i o onim stvarima za koje misliš da nisu s pravom rečene, razmisli ima li u njima istine.
Ne zaboravi, u ukoru i opomeni imamo priliku rasti.
Kada već govorimo o “opravdavanju” htjela bih te pitati: Pravdaš li se inače rečenicom “pa to je istina što sam rekla!”? Npr padne ti misao o nekome na pamet i u glavi znaš da to možda ne bi trebala reći, ali odmah druga misao u glavi ti je “pa dobro, to je istina, neću ništa slagat ako to sad prepričam”. Evo jedna konkretna situacija u kojoj nas Gospa poučava o takvim stvarima. Marija Valtorta, mističarka, u jednom viđenju vidjela je kako Petar dolazi do Gospe i nešto joj se žali na Judu i nabraja…nabraja… Gospa mu kaže da ne govori tako o njemu, a Petar se pravda “Ali, to je istina!!”, a Gospa mu odgovori: “Je istina, ali nije ljubav.”
Zapamti tu rečenicu i drugi put kada poželiš reći istinu o nekome, pitaj se je li ljubav? Ima li ljubavi u tvom govoru.
MARIJINA POSLUŠNOST
Marija je poslušna i kad sve ne razumije. Zapravo, vjerojatno većinu toga nije razumjela, ali je unatoč tome bila poslušna. Prvo kada joj je Anđeo Gabrijel navijestio da će začeti po Duhu Svetom. Zamislite kako se Marija tada osjećala i što joj je sve moglo proći kroz glavu u tom trenutku. Nezamislivo. Začeti po Duhu Svetom? Što to uopće znači? Marija je svejedno odgovorila na taj poziv. Spremno i odvažno.
Marija je odgovorila tako što se držala samo onoga što joj Bog nudi i ništa više: „Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“
U našim životima posvećenima Mariji također umiremo našem statusu u ovom svijetu kako bismo prigrlili samo ono što Bog želi za nas i pustili sve drugo.
Marija je poslušna i kad Isus oštro naznačuje da u njegovu životu u središtu nije ona i njezino biološko majčinstvo, nego Otac i njezino duhovno majčinstvo. To vidimo u Matejevom evanđelju kada Isus pita “Tko je majka moja, tko li braća moja?” Nakon čega objašnjava da tko god vrši volju Oca, taj mu je i brat i sestra i majka.
U konačnici, Marija je poslušna i kod križa, opet poslušno prihvaća novu ulogu, a to je da bude majka, da bude majka Crkve, – majka, a time i zaštitnica i zagovornica Kristovih “sinova”.
Za razliku od neposlušne Eve, koja rađa smrt, Marija rađa život. Marija tako pokazuje svim ženama, a onda i svim vjernicima, što njena istinska poslušnost čini: ona donosi Boga, ona je plodna,
širi oko sebe dobro i čini dobro. Marija je najmoćnija žena upravo zato što je najposlušnija žena. Ona je Majka Crkve pa tako i Majka svima nama.
Upravo zato što je Crkva Marijina, upravo zato što je Marijino tijelo »blagoslovljeno«, i Crkva je neraspadljiva, neprolazna, neuništiva.
Ali Crkva ostaje Crkvom samo ako ona u sebi živi taj marijanski, ženski duh poslušnosti. I mi sami vjernici ostat ćemo Kristovi samo ako živimo marijanski, ženski duh poslušnosti.
Odatle vidimo kako veliku ulogu žene imaju u Crkvi. One svojom poslušnošću omogućuju da postoji Crkva, jer one ne samo da biološki rađaju djecu na novi život u Kristu, nego svojom poslušnošću stvarno duhovno rađaju Kristovu djecu. Bez žena, bez marijanske poslušnosti, Crkva prestaje biti Crkvom!
Čemu nauk, sakramenti, crkvena hijerarhija, sve ono objektivno u Crkvi ako ono nema na kome djelovati, ako nema u kome zaživjeti?
Crkvu ne će spasiti žene koje i same žele imati vlast, moć u Crkvi, nego jedino poslušne žene. Poslušne žene, poput Marije, mijenjaju lice Crkve, mijenjaju lice i muškaraca u Crkvi.
I žene danas mogu “mijenjati muškarca”, (ako ste čitale knjigu “kako promijeniti muža” onda znate da je važno mijenjati sebe) ali to mogu samo ako poput Marije uđu u ozbiljnu i zahtjevnu Kristovu školu poslušnosti.
To mogu one koje su se u cijelosti podvrgle Kristu i Crkvi, koje su oslobođene od Evina duha neposlušnosti.
POSLUŠNOST MUŽU
Neposlušnost žene dolazi do izražaja na razne načine. Spomenut ću samo neke. Neposlušna žena zatvara se plodnosti i rađanju jer su plodnost i rađanje neka vrsta poslušnosti i podređenosti muškarcu.
Neposlušna žena razara obitelj više negoli neposlušan muškarac. Ukoliko neposlušnost muškarca razara obitelj izvana, ženska neposlušnost razara obitelj iznutra. Koliki bi samo brakovi bili spašeni da su određene žene bile manje neposlušne i prkosne.
Žena čini muža muževnim ili mu oduzima muževnost. Muž kao glava kuće ima muževnost ako mu je žena poslušna. Ako mu žena dozvoli da vodi obitelj tj da odlučuje u kući, onda muž dobiva na muževnosti.
U poslušnosti žena ne preuzima muževu ulogu nego mu je potpora! Nemoj se nadmetati s mužem tko će od vas dvoje biti “muževniji”. Ako i ima nekakav posao koji on nije odradio, vježbaj se u strpljivosti.
Često je problem nas žena da smo nestrpljive pa odradimo ono što je muž rekao odraditi i naravno, pritom mu do kraja dana napominjemo da smo mi to odradile, a time mu i oduzimamo odgovornost. Ako nije od životne važnosti, pusti.
(Ne govorim ovdje o podjeli muško ženskih poslova…..)
Možda najupečatljivija rečenica na tu temu je : “Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodinu.” Mislim da se svakoj ženi (dok ne shvati bit ove rečenice) “digne kosa na glavi”.
Zašto je to tako? Zašto se opiremo pokoravanju i služenju? Zašto je toliko žena ogorčeno na svoje muževe?
Zato što ne shvaćamo da pokoravajući se mužu – pokoravamo se Bogu. Ako imaš muža, pozivam te da u idućoj situaciji kada budeš imala priliku (a imat ćeš ju vrlo brzo) pokorit se mužu i biti mu poslušna, sjeti se Gospodina i da ćeš tim činom iskazati poslušnost Bogu. UKRATKO: POSLUŠNOST MUŽU JE POSLUŠNOST ISUSU, ALI PO MUŽU!
Po tvojoj poslušnosti mužu Bog će lomiti tvoju oholost.
ZAKLJUČAK
Ako ćeš zapamtiti samo jednu rečenicu iz svega ovoga, onda nek to bude sljedeća: “Poslušan do smrti, smrti na križu.” – sjeti je kada se osjetiš pritisnuta teškoćama, umorna od opraštanja i posluha. Neka ti uvijek i u svemu primjer daju Isus i Njegova i naša Mama Marija.
Tekst i fotografije: Jelena Vuković
