Intervju s mons. Lyimom: „Zahvalan sam na vašoj darežljivosti.“

Uoči prve nedjelje došašća, s pomoćnim biskupom Nadbiskupije Arusha u Tanzaniji mons. dr. Prosperom Balthazarom Lyimom, razgovarali smo, među ostalim, o povodu njegova posjeta Župi Kraljice Svete Krunice te značaju misijskog djelovanja.

Hvaljen Isus i dobrodošli! Molimo vas da nam za početak kažete nešto o sebi i svojem poslanju.

Hvaljen Isus! Zahvaljujem vam na pozivu da posjetim vašu župu. Ja sam Prosper Balthazar Lyimo pomoćni biskup Nadbiskupije u Arushi u Tanzaniji. Potječem iz obitelji u kojoj sam odrastao uz šestoricu braće i tri sestre, rođen sam drugi po redu, a još dvojica moje braće su svećenici. U Đakovačko-osječku nadbiskupiju došao sam kako bih prikupio sredstva za potrebe svoje nadbiskupije u Tanzaniji. Nadbiskupija Arusha nalazi se unutar regija Arusha i Manyara u sjevernom dijelu Tanzanije i pokriva ukupnu površinu od 67.340 kvadratnih kilometara. Većina se župa nalazi u udaljenim mjestima i malim selima u kojima je loša infrastruktura, a ljudi su vrlo siromašni. Potrebna im je vaša pomoć i zato sam ovdje kako bih zatražio financijsku pomoć za djecu koja idu u školu, za vjeroučitelje i sjemeništarce te za siromašne kojima je osobito potrebna hrana i medicinska pomoć.

Mnogi vjernici u Hrvatskoj rado daruju i podupiru crkvene zajednice u Africi. Prihvaćaju li ljudi u Tanzaniji financijsku pomoć koju im omogućujete?

Ljudi u Tanzaniji s velikom zahvalnošću prihvaćaju pomoć te osobito cijene vašu financijsku pomoć zato što su jako siromašni. Vrlo su zahvalni na svoj financijskoj pomoći koju koriste u skladu s primjerenim namjenama: za hranu, uniforme, školovanje. Svoju zahvalnost iskazuju molitvama za svoje dobročinitelje.

Djelovanje misionara znatno je utjecalo na poboljšanje uvjeta života i rast broja katolika u mnogim afričkim zemljama. Među njima su, često, misionari iz Hrvatske koji djeluju i u Vašoj zemlji. Znate li ih i što mislite o radu koji obavljaju?

Hvala vam na tom pitanju. U Nadbiskupiji Arusha jako dobro i vrijedno rade misionari iz Hrvatske. Jedan je od njih p. Tomislav Mesić koji je donedavno djelovao u udaljenim župama u području gdje živi narod Masai. Sada je premješten u drugu župu. Osim njega, poznajem i vlč. Velimira Tomića koji također djeluje u udaljenim župama i koji trenutno gradi novu crkvu. Misionari su i dalje potrebni u mojoj biskupiji. Mnogo je malih, udaljenih župa, pastva raste, mnogo je crkava i ljudi, ali nedovoljno svećenika. Stoga nam trebaju misionari koji bi djelovali u tim župama.

Mogli bismo reći da su putovanja sastavni dio Vašeg poslanja. Je li ovo Vaš prvi posjet Hrvatskoj? Kako se osjećate ovdje?

Vrlo sam sretan što sam u Hrvatskoj. Ovo mi je već treći posjet vašoj zemlji. Prvi sam put posjetio vašu zemlju prije tri godine kada je počela pandemija. Jako mi se sviđa Hrvatska, a osobito gostoljubivost i darežljivost ljudi. U svim župama koje sam do sada posjetio osjećao sam se vrlo dobrodošlo, a ljudi su puno doprinijeli razvoju projekata u Tanzaniji. Vrlo sam zahvalan na tome i zamolio bih vas da nam i dalje pomažete.

Osim Hrvatske, koje ste još zemlje posjetili?

Više sam puta tijekom svog života putovao i posjetio različite zemlje. Svoj obrazovanje završio sam u Tanzaniji, a nakon zaređenja u Rimu sam tri godine studirao kanonsko pravo. Doktorat sam završio u Kandi gdje sam, također, proveo tri godine. Osim toga, posjetio sam Njemačku i Austriju.

Hrvati su ovih dana zaokupljeni Svjetskim nogometnim prvenstvom. Pratite li Vi nogomet? Bavite li se sportom?

Rado gledam nogomet kada imam vremena, jako volim taj sport. Znam da danas vaša reprezentacija igra utakmicu s Kanadom. Kada sam bio mlađi, često sam igrao nogomet i bavio se trčanjem.

Mogli bismo reći da u Hrvatskoj danas postoji kriza vjere, osobito među mlađim generacijama. Mladi ljudi često odustaju od odlaska u crkvu i ne uključuju se rado u rad župnih zajednica. Imate li poruku za naše mlade vjernike?

Prije svega htio bih vam čestitati jer vidim da su ovdje mladi ljudi vrlo aktivni u župnoj zajednici. U Tanzaniji mladi su ljudi također vrlo aktivni u crkvi kao članovi zborova i drugih župnih zajednica. Ovom bih prilikom želio potaknuti mlade ljude da idu na misu i sudjeluju u životu župne zajednice jer je to dobro za njihovu dušu. Mladi ljudi mogu biti privučeni različitim stvarima koje nisu dobre za njih. Redovito pohađanje misnih slavlja i uključivanje u rad župnih zajednica može im pomoći da duhovno rastu.

Nalazimo se u vremenu došašća koje je vrlo važno razdoblje za našu župnu zajednicu, ali i u životu svih vjernika. Što biste poručili našim vjernicima za ovo vrijeme došašća?

Vjernicima bih, u ovom vremenu došašća, poručio da nastave slijediti riječ Božju i da žive prema njoj. To podrazumijeva obraćenje i pripremu srca za Božić. Potrebno je pripremiti dušu, a to znači poduzimati aktivnosti kojima ćemo pomagati drugima.

Tekst: Gordana Savić