21. studenog slavimo spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije, nazivan još i Gospa od zdravlja. Marija se od djetinjstva posvetila Bogu, potaknuta Duhom Svetim, čijom je milošću bila ispunjena u svom bezgrješnom začeću. Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve i kapele, vezan je uz jedan događaj. Kad je 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji odnijela više od 80 000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan, 1631. godine, da će Mariji, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je veličanstvena crkva 1687., Madona della Salute. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u južne hrvatske krajeve, gdje su joj posvećene mnoge župe, crkve i kapele.
Na spomendan Gospe od Zdravlja u župi Kraljice Svete Krunice, u Vođincima, svim potrebitim vjernicima je uz euharistijsko slavlje omogućena i podjela sakramenta Bolesničkog pomazanja. Prije početka misnog slavlja župljani su se u sakramentu svete ispovijedi mogli pomiriti sa svojim Bogom. Bolesnom čovjeku potrebna je osobita Božja milost da ga, dok ga tjeskoba muči, ne shrva malodušnost te ga napasti ne pokolebaju možda i u samoj vjeri. Zato Krist brani i ozdravlja svoje bolesne učenike sakramentom pomazanja kao vrlo čvrstom zaštitom.
U nadahnutoj homiliji, župnik Ante je protumačio Evanđelje istaknuvši važnost sakramenta Bolesničkog pomazanja te objasnio neke bitne stavke koje ono sadržava, a najbitnija od njih je sveta ispovijed. U punoj poniznosti doći pred Gospodina i izreći najdublje tajne svoga srca te Ga pustiti da uđe u svaku poru našeg bića. To je početak ozdravljenja duše i tijela.
Potrebiti župljani imali su priliku pristupiti svećeniku i primiti sakrament Bolesničkog pomazanja, a ostali puk Božji u tišini srca prinijeti Isusu svaku osobu u potrebi:
,,Premila Majko, Gospo od Zdravlja,
umorna zemlja tebe pozdravlja,
Vapaji naših i molbe čuj nam plam,
milosti potrebne isprosi nam.”
Tekst: Ankica Savić
Fotografije: Ruža Keser