Povodom obilježavanja Svjetskog dana misija u našoj smo župi ugostili bogoslova iz Benina Gutenberga Hounyea s kojim smo, među ostalim, razgovarali o važnosti misija i misijskih djela.
1. Hvaljen Isus i dobro došli! Ovo nije Vaš prvi posjet našoj župi. Kada ste nas već posjetili i kako se osjećate ovdje među nama?
Župu Kraljice Svete Krunice posjetio sam već dva puta u kolovozu ove godine na poziv vašeg župnika. Vođinci su moja kuća. Kada dođem u Vođince, jako se dobro osjećam zato što su me župljani jako dobro prihvatili, kao i župnik, na čije se pozive rado odazivam. Zahvaljujem Bogu na tome jer sam u Vođincima pronašao svoju obitelj. Ovdje imam sve: oca, majku, brata, sestru.
2. U Hrvatsku ste došli, iz dalekog Benina. Kako to da ste svoju formaciju odlučili nastaviti Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji?
Zapravo, nisam ja odlučio doći u Hrvatsku, moj je biskup želio da svoju formaciju nastavim u Hrvatskoj. Nekoliko sam dana o tome razmišljao i zatim sam biskupu odgovorio da ću poći u Hrvatsku ako je to Božja volja. Bog je tako želio i ja sam sada ovdje.
3. Benin je, kao i mnoge druge afričke republike, pogođen siromaštvom, ljudi teško žive, a roditelji djeci, često, ne mogu priuštiti obrazovanje. Kako je Vama bilo odrastati i školovati se u Beninu?
Zahvalan sam Bogu na svemu u svom životu. Imao sam oca koji je radio kao učitelj u osnovnoj školi i meni nije bilo teško odrastati i školovati se u Beninu. Moj otac i moja majka, domaćica, omogućili su mi sve. No, nisu sve obitelji u Beninu tako sretne, mnoga djeca odrastaju u siromaštvu i ne mogu se školovati.
4. Ovoga ste puta u Vođince došli uoči Svjetskog dana misija kako biste i sami ukazali na važnost misija i misijskog djelovanja. Koja je uloga misijskih zajednica u Beninu? Koliko je njihovo djelovanja utjecalo na Vaš život?
Uloga misijskih zajednica u Beninu jako je važna, a znatno je utjecala i na moj život. U Hrvatsku sam došao kao bogoslov i misionar iz mjesta u kojemu je svećenik bio misionar iz Hrvatske. Njegovo je ime Antun Toni Štefan i dolazi iz Varaždinske biskupije. Velečasni Štefan osnovao je filijalu u mom mjestu i ja sam rado odlazio na misna slavlja i sudjelovao u župnim aktivnostima. Zanimljivo je da je Hrvat bio župnik u mom mjestu, a danas sam ja u Hrvatskoj kao bogoslov i nakon toga, ako Bog da, kao misionar. I na tome sam Bogu zahvalan.
5. Kakav ste dojam do sada stekli o Hrvatima? Jesu li Hrvati dobri vjernici?
Mislim da su Hrvati, općenito, jako dobar narod. Prije dolaska u Hrvatsku saznao sam da u Hrvatskoj ima puno kršćana, gotovo 90 %. Zahvalan sam i na tome što vidim da Hrvati idu na misu i aktivno sudjeluju župnim aktivnostima. Nažalost, ima i onih koji ne dolaze na misu i nisu aktivni vjernici. Međutim, ako želiš biti kršćanin moraš dolaziti u crkvu, moliti i biti aktivan u župi. Kod vas mi se jako sviđa što volite ići na hodočašća, smatram da je to jako dobro i jako važno.
6. Koliko ste već dugo u Hrvatskoj? Na što Vam se bilo najteže naviknuti? Što Vam, iz domovine, najviše nedostaje?
U Hrvatskoj sam već osam mjeseci, najteže mi je učenje hrvatskoga jezika, ali nadam se da ću, s vremenom, naučiti dobro govoriti hrvatski. Na hranu se, također, bilo teško naviknuti, međutim polako se navikavam, sarmu, sada, rado jedem. Također, teško mi je bilo naviknuti se na vremenske uvjete, pogotovo zimi, zato što u Beninu nikada nije tako hladno. Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji, ali misionarima je Isus Krist na prvom mjestu i tamo gdje si poslan trebaš pronaći obitelj i prijatelje. Tako ja u Vođincima imam sve.
7. Za kraj… Što biste poručili našim mladima?
Mladima u Vođincima poručio bih da redovito dolaze na svetu misu zato što je to važno ako žele svjedočiti svoju vjeru. Misionari nisu samo svećenici i redovnici, svi su kršćani misionari koji trebaju svjedočiti svoju vjeru.
tekst: Gordana Savić
fotografije: Ruža Keser