Ove nedjelje Isus stavlja pred nas upute kako ga možemo slijediti. »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!« Isus nas ne poziva da mrzimo svoju obitelj nego da Isusa stavimo na prvo mjesto (Domagoj Runje – Živo vrelo). Nije jednostavno nositi križ, ponekad je lakši a nekad teži, ali Isus daje snagu da ga možemo nositi. Isus je prihvatio svoj križ i nosio do kraja- pokazao nam je da je moguće. Ljubav sve podnosi. Koliko smo otvoreni toj ljubavi iako ponekad i boli ?Možda nam se čini teško što nam Isus ove nedjelje stavlja na srce, ali ne možemo imati dva gospodara. Isus želi da se se svim srcem damo njemu, da mu damo cijele sebe, cijelo biće i srce. Odreknemo se najdražeg za Njega.
Možda neki osjete poziv ali kalkuliraju mogu li sagraditi kulu koju su namijenili. takvu kulu ne možemo gradit sami, nego uz pomoć Isusa kojem dajemo svoj život na raspolaganje da on po nam čini da kula raste i gradi uz Njegovu pomoć.
Zato se danas cijela zajednica molila za tebe, za tvoj “da” Gospodinu. Mislili smo za one koji su osjetili poziv ali se još boje odazvati.
Na prvu subotu u mjesecu rujnu mnogi vjernici, djeca, ministranti odazvali su se na molitvu u samostanu sestara Službenica Milosrđa u Vođincima za nova duhovna zvanja u našoj biskupiji i župi.
Klanjanje pred Presvetim započelo je u 8:30 i trajalo do 14:30 kada je slijedio blagoslov s Presvetim oltarskim Sakramentom.
U samostanskoj kapeli molitvom, pjesmom, a neki u tišini i osobnoj molitvi predali Gospodinu svoje teškoće, strahove, radosti i zahvale.
tekst i fotografije: s. Ksenija Franjo