Šesti dan devetnice započeo je molitvom krunice Duhu Svetom koju su uz župnika Antu Šiška predmolili ovogodišnji krizmanici. Nakon molitve krunice župnik Ante je uvodom najavio nagovor vjeroučitelja Tomislava Savić o daru pobožnosti. Koliko smo svjesni ispravne pobožnosti i koliko se trudimo živjeti po Božjoj volji? Kako da nam pobožnost postane način života? U privitku možete pročitati cijeli nagovor vjeroučitelja Tomislava Savić. Nakon nagovora započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Ante Šiško te lijepo pjesmom animirao zbor mladih Glas Srca.
Pobožnost
Sama nam riječ kaže što je to pobožnost – biti po Bogu, živjeti po Božjem. Pobožnost nije samo određena praksa, nego način života. Nije samo odlazak na misu, molitva ili ova devetnica. Pobožnost je nešto puno veće od toga. Biti pobožan znači u svakodnevnom životu biti s Bogom. U svemu i u svakomu nastojati otkrivati Boga. Tražiti Božju volju u svojem životu. Iskrena pobožnost ne vidi se u crkvi, nego tek kada iz crkve izađemo. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da pobožan čovjek moli i redovno ide u crkvu i sudjeluje u pobožnostima, ali tu pobožnost ne smije stati. Pobožni možemo biti gdje god se nalazili. Pobožni roditelji će nastojati svoju djecu odgojiti po Bogu. Pobožni radnik savjesno će ispunjavati svoje radne zadatke. Pobožni učenik će se truditi postići što bolje rezultate u školi. Pobožni sportaš će i u sportskim nadmetanjima osluškivati svoju savjest. Pobožni možemo biti i u trgovini, kod liječnika, u društvu, u autobusu, u učionici…
Vježbaj se u pobožnosti (1Tim 4,7)
Sa svakim darom koji dobijemo možemo se ponašati na dva načina. Koristiti ga ili ga ne koristiti. Tako i sa darovima Duha Svetoga. I pobožnost možemo koristit i ne koristiti. Zato Pavao i kaže vježbaj se u pobožnosti. Drugim riječima, nastoj u svom životu što češće tražiti volju Božju. Na koji se način vježbati u pobožnosti? Temelje imamo u zapovijedima. Zatim u sakramentalnom životu. Čineći dobro… Jedno je znati, drugo činiti. Jedno je znati zapovijedi, drugo je izvršavati zapovijedi. Jedno je znati definicije, drugo je to provoditi u praksi. Vježbati se u pobožnosti jednostavno označava da svoj život svakodnevno usmjeravam prema Bogu. U svakoj životnoj situaciji vršiti volju Božju. Možda sve ovo izgleda komplicirano. Postoji jednostavna vježba kojom si možemo pomoći. Uvijek si možemo postaviti pitanje:„Što bi Isus učinio da je na mojem mjestu“? Što bi Isus učinio da je u situaciji u kojoj sam ja? Kao i svaka vježba u početku je naporna, ali redovito ju koristeći postaje sve lakša.
Farizej i carinik
Sjetite se sada one scene iz evanđelja kada Isus govori prispodobu o cariniku i farizeju. Oba su otišla u Hram i oba se mole. Farizej nabraja što sve dobro čini u svojoj pobožnosti: molitva, post, desetina… I zaista izgleda da je jako pobožan. S druge strane carinik u svome srcu moli samo za oproštenje grijeha. Isus opominje farizeje i njihovu pobožnost. Isus opominje i mene ako mislim da sam pobožan ako samo molim, postim i plaćam lukno. Isprazna je takva moja pobožnost ako redovito ogovaram, klevećem, psujem, pomalo i kradem, lažem i prije svega tražim svoju, a ne Božju volju.
Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori; Gospodine, Gospodine (Mt 7,21)
Ima jedan dio u evanđelju kojega se svaki puta uplašim kada čujem ili pročitam taj dio. Nije velik. To je jedan kratki dio iz Isusovog govora na gori. »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’« Mt 7, 21-23 Taj dio iščitavam ovako: „Neće svaki vjeroučitelj u kraljevstvo nebesko“. Možemo i drugačije: „Neće svaki svećenik u kraljevstvo nebesko“, „Neće svaki krizmanik u kraljevstvo nebesko“… Drugim riječima, nećemo u raj samim time što smo u crkvi, što se molimo, što padamo u Duhu, što prorokujemo, što čudesa činimo… U raj se dolazi vršeći volju Božju. I to je prava pobožnost. U svom životu tražiti volju Božju, a ne svoju volju. Istinska pobožnost je svakodnevno osluškivati koja je to Božja volja u mom životu. A volju Božju otkrivamo u tišini, u skrovitosti srca, u molitvi, na svetoj misi, sudjelovanjem na devetnici, ali i u brizi za svoju obitelj, kada učimo, kada čistimo i peglamo, kada se bavimo sportom, kada pjevamo, kada se družimo…
Tekst: Jelena Vuković
Fotografije: Ruža Keser