Sedmi dan devetnice započeo je molitvom krunice Duhu Svetom koju su uz župnika Antu Šiška predmolili ovogodišnji krizmanici. Nakon molitve krunice župnik Ante je uvodom najavio nagovor vjeroučiteljice Marijane Kelava o daru straha Božjega. Koliko smo svjesni straha Božjega i koliko se trudimo živjeti po Božjoj volji? U privitku možete pročitati cijeli nagovor vjeroučiteljice Marijane Kelava. Nakon nagovora započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Ante Šiško te pjesmom animirao zbor mladih Glas Srca.
Strah Božji
Dar koji sam onako više nesvjesno odabrala (kao ja odabrala) uvijek sam u napasti da sam ja ta koja nešto biram… nešto vodim ili upravljam, a zapravo istina je da je Duh Sveti Onaj koji sve vodi i svime upravlja i to je radosna vijest. Oslobađajuća vijest. On zaista zna šta radi. Samo se trebamo prepustiti i biti poslušni Duhu. Dok sam se pripremala za ovaj dar Duha Svetoga, puno sam naučila o njemu produbila sam spoznaju i poželjela biti ga više svjesna.
Strah kao takav je opća ljudska pojava. Mi ljudi se često bojimo i mnoge stvari činimo iz straha (BOJIMO SE BITI ONO ŠTO JESMO POKAZATI PRAVO LICE….ŽELIMO BITI SVIMA SUPER I COOL…), a Bog govori u ljubavi nema straha i pred Bogom možemo biti ono što jesmo. U SZ Jahve (ime Božje koje znači Ja jesam ili Ja sam onaj koji jesam) . Za mene ovo ime je savršeno jer opisuje Boga kakav On jest…uvijek je tu i uvijek sada….sveprisutan u svakom trenutku On jest….tu za mene i za tebe. Znači u SZ Jahve je uzvišen i strašan, ali je svom narodu blizak i zato ga njegov narod smije častiti umjesto da ga se boji. (Bog je uzvišen i strašan ponekad bih voljela da malo više razmišljamo o Božjoj svetosti i moći i pravednosti ….Njegovoj veličini …da Bog je ljubav i milosrđe, ali Bog je i uzvišen svet prebiva u nedostupnom svjetlu….milijarde ga u nebu slave i časte i obožavaju…). Ova rečenica me baš dotaknula da Bog dopušta da ga smijemo častiti, a ja često mislim, eto, Bože ja sam došla na misu ili klanjanje ili nešto treće pa sad si ti sretan ….ja sam došla…ja sam poželjela doći….kao da bi Bog trebao meni još zahvaliti…..a u daru straha Božjega čovjek tako ne razmišlja. U Strahu Božjem čovjek ponizan zahvaljuje na časti da ga Svemogući Bog pozvao da smije doći ga častiti i klanjati mu se i slaviti ga…da smijemo to učiniti. Koja je čast biti na ovoj devetnici za svakoga od nas. Nismo došli sami i eto odlučili mi obaviti ovu devetnicu….nego nas pozvao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara da ga smijemo častiti i klanjati mu se. To je čast i privilegij dragi moji, posebno krizmanici da smijemo biti u prisutnosti takvoga velikoga Kralja koji je sama ljubav.
Idemo dalje. Tako u SZ strah Božji postaje sinonim za čašćenje Boga i za pravilan odnos prema Bogu. U NZ strah se javlja kod iznenadnih ukazanja Uskrsloga, ali vrlo brzo prelazi u radost čim učenici prepoznaju Uskrslog Isusa. Sveti Franjo Saleški kaže:” Moramo se bojati Boga iz ljubavi, a ne ljubiti ga iz straha.” Strah Božji je na zadnjem mjestu kad nabrajamo darove Duha Svetoga. Kao da nam Bog želi reći da s ovim darom uvijek imamo na pameti od koga smo sve primili uključujući i prvih šest darova. Zašto nam je potreban ovaj dar? U prvom redu da ne griješimo. Pravi strah Božji se može pojaviti samo ako znamo razlučivati dobro od zla, ako znamo da ćemo nekome odgovarati za sve što činimo. Mladi moji, pa i svi mi ostali, Isus je isti danas jučer i sutra….On se ne mijenja svijet se mijenja…moda se mijenja i mnogošto drugo ali, Isus se ne mijenja Njegova riječ ostaje …..Njegova riječ je istina, a ona se nikada ne mijenja. Danas ono što je zlo i grijeh mnogi žele prikazati kao dobro i nešto normalno. Grijeh je uvijek zlo i odvaja nas od Boga izvora života. Kada smo bili djeca bojali smo se onda kad smo pogriješili ili učinili nešto loše jer dobro smo znali kao mali još što smijemo, a što ne. Dobro odgojeno dijete žali u strahu što je povrijedio oca ili majku, jer roditelji paze na dijete i ljube svoje dijete i djeca to znaju i osjećaju. Kad primijenimo na Boga strah Božji je neizmjerno veliki dar pomoću kojega pazimo da ne povrijedimo Boga ili bolje rečeno da mu ne iskažemo nepoštivanje. Bog se brine za nas, Bog se bori za nas, Bog nam daruje život, On nas vodi, On nas štiti, od Njega nam sve dolazi i svi idemo k Njemu. Zato dakle živimo u strahu Božjem , živimo tako da na Boga mislimo svaki tren, živimo tako da Bogu ugađamo svaki tren, živimo tako da Boga štujemo i obožavamo neprestano e to je strah Božji.
Sad ću vam reći jednu rečenicu, a vi se pitajte jeste li ju ikada čuli: „Tebi naša hvala nije potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni.“ Pročitat ću ju ponovno….jeste li ju kad čuli i gdje? Svećenik ju izgovara u svakoj svetoj misi. Ova rečenica govori o strahu Božjem. Njegov je dar i to što smo mu zahvalni. Strah Božji nam pomaže da budemo ponizni pred Bogom i da budemo njegovi suradnici. Strah Božji nas čuva od mlakosti koja je Bogu odvratna : „ o da si vruć ili hladan nego si mlak ispljunut ću te iz usta…kaže Bog. Ne smijemo se držati osrednjosti jer kod Boga to ne pali….On traži da ga radikalno nasljedujemo….u strahu Božjem da živimo…u jednoj neprestanoj prisutnosti pred Bogom u neprestanoj misli o Bogu i zahvalnosti. Sve ostalo i sve manje nije vrijedno Gospodina. Strah Božji nas stavlja u pravi položaj pred Bogom …na koljena. I za kraj naš neprijatelj , neprijatelj naših duša i neprijatelj Božji svi znamo tko je on, najprije udara na naše tijelo pa na dušu . Uzima nam ljubav i na kraju uzima nam strah Božji. Kada nam oduzme strah Božji koji je zadnja linija otpora neprijatelju čovjek se totalno prepušta zlu. Znači zadnje što čovjek gubi jest strah Božji. Ne odeš jednom na svetu misu malo te savjest škaklja pa ne odeš drugi put već imaš opravdanje a kasnije tek se možda sjetiš svete mise. Gubiš strah Božji. Savjest je dar Božji i trebamo ga pozorno i uvijek slušati.
Pozivam i sebe i vas dragi moji da živimo za Boga, misleći na Njega i ugađajući samo Njemu, ne sebi i ljudima. Živimo u strahu da ne povrijedimo Ljubav i samu Dobrotu, Boga našega. Amen!
Tekst: Filip Tovilo
Fotografije: Ruža Keser