ČETVRTI DAN DEVETNICE DUHU SVETOME

Četvrti dan devetnice započeo je molitvom krunice Duhu Svetom koju su uz župnika Antu Šiška predmolili ovogodišnji krizmanici. Nakon molitve krunice župnik Ante je uvodom najavio nagovor vjeroučiteljice Ane Ilić o daru jakosti. U privitku može pročitati tekst nagovora vjeroučiteljice Ane. Nakon nagovora započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Ante Šiško te lijepo pjesmom animirao zbor mladih Glas Srca.

JAKOST

Koliko udaraca i povreda čovjek kroz život zadobije nekada je pravo čudo što još ide naprijed i vjeruje. I onda kada se čini da je došao do samoga kraja i da ne može dalje, pronađe se neka snaga koja pogura i kaže „izdrži još malo, možeš ti to!“. Kako bi bilo lagano da nas Duh Sveti poštedi od svih takvih izazova. Međutim, On to ne može i neće! Ne može jer bi prekinuo tvoj rast i dozrijevanje. U životu često živimo krajnosti. Svi smo se susretali sa situacijama kada smo u nekoj stvari, odluci ili životnoj okolnosti bili neustrašivi, poleti, srčani ili pak kukavice, plašljivi, malodušni. Sveti Petar obje krajnosti okusio je u samoj jednoj noći, na Veliki Četvrtak. Najprije zbog Krista poseže za mačem i odlučno stupa pred Malka, slugu velikog svećenika, te ga cilja usred glave, a samo par sati kasnije ne poznaje Krista, odriče ga se te bježi od stvarnosti. U Petrovom ponašanju nema ništa hrabro. On djeluje ekstremno, ili-ili. Ono što mu nedostaje je razboritost da zna prepoznati čas i jakost da može čekati. Na primjeru Petra vidimo koje su dvije krajnosti jakosti: kukavičluk i srčanost. Što je onda jakost? Jakost je posebna kvaliteta srca. Tvoja duša se kroz dar jakosti povezuje s djelovanjem Duha Svetoga pa snaga i moć samoga Boga djeluje u tebi i po tebi. U tebi kada Duh Sveti oslobađa tlo tvoga srca od nesigurnosti, strahova koji ti stoje na putu, zapreka tvoga života, tromosti, a po tebi kada dopuštaš Gospodinu da vodi tvoj život kako on želi, da ga oblikuje po svome naumu te da se njegova riječ provodi u djelo na autentičan i radostan način. Dar jakosti isprepliće se s ostalim darovima, posebno darom savjeta i pobožnošću. Tako će dar savjeta u nama stvarati raspoloženje po kojem donosimo ispravnu odluku, dar pobožnosti raspoloženje po kojem sebe i druge shvaćamo kao sinove i kćeri Božje a dar jakosti će nam pomoći da to što se u nama stvorilo pretočimo u život; da uspijemo realizirati dobre odluke, te da se u toj realizaciji bez straha oslonimo na Božju pomoć.

Krijepost jakosti u nama će jačati odlučnost da ono što je Bog u nama započeo bude i dovršeno. Da svakodnevno pobjeđujemo sebe, svoje hirove, sebičnosti, udobnosti. Ovaj nas dar jača da svladamo otpor prema izvršavanju dužnosti koje su teške ili nam nisu po volji, da se suočimo i sa zaprjekama tuđih života, da strpljivo podnosimo bolest, da ustrajemo u dnevnom poslu, da budemo postojani u apostolatu, podnosimo svako protivljenje s vedrinom i nadnaravnim duhom.

Ovim darom lakše mrtvimo vlastite želje za samodokazivanjem pred drugima, pa se polako učimo raditi sve samozatajno bez da za sebe tražimo ikakve zasluge. Pomoću ovog dara svladat ćemo vlastite nestrpljivosti, ali i netrpeljivosti. Moći ćemo sebe svladati u odnosu na druge koji nam nisu po volji, pa ćemo se ljubazno ophoditi s njima. Više ćemo voditi računa o drugim ljudima, jer ćemo polako sebe stavljati u drugi plan, nećemo biti zaokupljeni sobom i vlastitim problemima. Prestat ćemo žaliti same sebe što će nam pomoći da nastavimo živjeti prihvaćajući stanje u kojem se nalazimo shvaćajući kako i ono ima smisla u Božjem planu. To će nam omogućiti da nam život ide dalje, a ne da se zaustavi i paralizira zbog neke tegobe.

Dar jakosti osposobiti će nas da upravljamo vlastitim emocijama, našem strpljenju pomiče granice, a našu izdržljivost podiže na novu razinu zbog koje odlučujemo nastaviti kako god nam u životu bilo i koliko god zapreka i poteškoća imali. Darom jakosti osposobljen si za borbu s najtežim iskušenjima i patnjama iz ljubavi prema Bogu i na korist sebi i ljudima s kojima živiš.

Bez dara jakosti činili bismo samo ono što nam se čini lakim. Možda bi osvajali svoje bitke, no bi li bili ispunjeni, radosni? Bi li bili osnaženi različitim duševnim svojstvima: pouzdanjem, neslomljivošću, nepokolebljivošću, čvrstoćom, strpljivošću i prihvaćanjem puta gdje nas Bog zove? Postoje teški trenuci i ekstremne situacije u kojima se dar jakosti očituje na izvanredan način (smrt djeteta, bolest bližnjeg, različite nesreće…), no ne treba misliti da je dar jakosti nužan samo u takvim prigodama. Taj dar mora biti temelj našeg svakodnevnog života kako bi donijeli boljitak svom životu, smisao, ispunjenje. Kako bi ostali vjerni svojim uvjerenjima i načinu životu. Potreban nam je dar te jakosti kada strah od neizvjesne budućnosti postane naš pratitelj pa se pitamo dali se zavući u neku mišju rupu ili izaći na vjetrometinu života te krenuti pa što god da se dogodi. Potreban nam je dar te jakosti da shvatimo da je rizik nekada jedini način da idemo naprijed, jer u njemu vidimo dar vjere koja nas i u situacijama u kojima se sve čini beznadno potiče na ono što smo odlučili i obvezali se. Potreban nam je dar jakosti da prijeđemo iznad svakog razočarenja i konačno saznamo pravu istinu, o sebi i svijetu oko sebe, potreban nam je taj dar da shvatimo da je lakša bol od napornog rada i truda nego bol od kajanja da nismo ništa učinili a mogli smo. Potreban nam je dar te jakosti da shvatimo da naša prava vrijednost nije u onome što drugi misle i govore o nama već u onome što smo voljeno dijete Božje koje iz toga prima snagu.

Dragi krizmaniče možda si upravo sada suočen sa raznim strahovima, teškim odlukama ili umiranju sebe u nekim predjelima svoje duše. Bog je i sad nad tobom zabrinut i želi ti pomoći. Zamoli ga prije svega za dar povjerenja u Božju ljubav, jer ona nas čini hrabrima i otvorenima za dar jakosti. Daje nam snage da činimo prave stvari i ne dopustimo da nas strah zaustavi. Ljubav izgoni svaki strah. Bojite se zapravo onoga što volite i do čega vam je stalo. Stoga, da bi bio hrabar moraš imati strah! A da bi imao strah moraš voljeti!

Tekst: Ankica Savić

Fotografije: Ruža Keser