I drugi dan devetnice Duhu Svetom započeo je molitvom krunice koju su predvodili ovogodišnji krizmanici uz župnika Antu Šiška. Nakon molitve krunice, župnik je najavio izlaganje vjeroučiteljice Ankice Savić koja je govorila o daru razuma. Često je u životu teško postići ravnotežu između srca i razuma, tijela i duha, jedan strana uvijek nadjača drugu. U uspostavljanju ravnoteže može pomoći Duh Sveti, a na koji način, pročitajte u cjelovito prenesenom promišljanju u nastavku ove objave. Nakon promišljanja o daru razuma uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik, a animirao zbor mladih Glas srca.
DAR RAZUMA
Dragi mladi i vi malo stariji, puno puta smo donosili neke odluke koje su nam se činile ostvarive: počet ću redovito moliti, bit ću bolji, ići ću redovito na ispovijed, neću se svađati, prestat ću psovati… Vjerojatno smo uspjeli održati nešto od toga barem neko vrijeme, a onda se opet vratili na staro. Nije jednostavno izaći iz grijeha, ali je jednostavno u njega upasti. U nama postoji rascjep između tijela i duha, između razuma i srca. Između toga dvoje nema ravnoteže, ili vuče jedna ili druga strana. Mi sami ne možemo postići ravnotežu, ali ima netko tko nam može pomoći – Duh Sveti.
Tko je Duh Sveti? Duh Sveti je netko tko izlazi od Oca i Sina. Kao što svako dijete izlazi od majke i oca, tako Duh Sveti izlazi od Oca i Sina. Zašto je Isus baš Duha Svetoga poslao da bude s nama zauvijek? Po Duhu Svetom mi razumijemo Oca i Sina. Kad govorimo o darovima Duha Svetoga važno je reći da je sam Duh Sveti dar. Ako nemamo Duha Svetoga darovi nam ništa ne vrijede. Kako doći do darova Duha Svetoga? Mi smo započeli s devetnicom Duhu Svetom. Nećemo doći do Duha Svetoga samo dolazeći na svaku večer devetnice i rutinski izgovarajući molitve. Duha Svetoga moramo moliti da se nastani u nama tako da mu prilazimo kao najboljem prijatelju. Često smo izgubljeni u traženju odgovora na važna životna pitanja. Jedino nam Stvoritelj može dati odgovor na pitanja tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo. No taj odgovor možemo primijeniti jedino uz Duha Svetoga. Duh Sveti nam daje da vjerujemo, on nas spašava i posvećuje. On donosi Isusov spas do svakog čovjeka i po njemu se sve događa. Vrijeme mladenaštva vrijeme je dubokih osjećaja. Mlad čovjek, prepun želja, osjeća da u svijetu ima malo željenih odgovora. Svi nekuda žure i imaju svoje interese. Poklonit će nam dio svoga vremena tek ako nam se želje preklope. Mladom je čovjeku najteže kada ga netko ne može razumjeti, pomoći mu, iskazati podršku. Naredbe i odluke odraslih teško se prihvaćaju. Osjećate da netko nad vama ima vlast i ne uvažava vaše želje i mišljenje. Bog je i na ove probleme mislio. Dao nam je mogućnost upoznati i primiti dar razuma. Nije razum protivan osjećajima, razum osjećajima daje smisao. Bog krizmaniku ne želi dati nešto privremeno, nego ga uputiti u društvo kao najljepši poklon svijetu. Zato nas je obdario i darom razuma, da možemo razumjeti s velikom jasnoćom, svojom intuicijom otajstvo u kojem smo nastali iz ljubavi. Duh Sveti nam daje prepoznati Božja djela u svome životu. Neki možda imaju krivi pogled na ovaj sakrament. Krizma nije kraj vašeg vjerničkog života koji ćete proslaviti uz puno alkohola i dobre hrane. Sakramentom krizme vi postajete osposobljeni činiti velika Božja djela u svome životu i društvu. Bog nas je stvorio za dobro ovoga svijeta. Želio je da pravilno osposobljeni donosimo mir, radost, poštenje i sve ono što se inače očekuje od odgovornih ljudi. Nakon krizme naša komunikacija s Bogom ne bi smjela biti završena, nego nagrađena svim ovim lijepim darovima te osnažena spremna donositi duhovne plodove. Ako Crkvu i Boga pozdravimo nakon krizme, nerealno je kriviti Boga za sve poteškoće na koje naiđemo u životu kada smo ga svjesno i proračunato izbacili. Darovi Duha Svetoga nisu diploma, oni nisu moja sposobnost koju sam zaslužio. Darovi imaju svoju ulogu, oni služe Crkvi. Imamo službe koje su vezane uz znanje, službe učitelja, nastavnika i profesora. Ponekad ovaj dar razuma zamišljamo kao dar svega znanja na svijetu kako bismo bili najpametniji. Riječ je o spoznaji koja nam u određenom trenutku i određenoj situaciji pomaže da se nešto razriješi. Ponekad se nađete u naizgled bezizlaznoj situaciji, ne znate što učiniti, osjećate da će svaki vaš potez biti kriv i osuđen. Ni najveće znanje i spoznaje ovoga svijeta ne mogu čovjeku dati mir i spoznaju kao Onaj tko ga je stvorio i zamislio. Bog zna što vam treba i kada vam treba. Zato i šalje svoga svetog Duha da vam to omogući. Ali Bog poštuje našu slobodu i strpljivo čeka. Vi ste slobodni odbaciti Crkvu nakon krizme, no Crkva neće odbaciti vas. Darovi Duha Svetoga neće izaći iz mode kao električni romobili, iphoni i ostali skupocjeni pokloni. Čekati će da ih odmotate i koristite u svom životu izgrađujući sebe i društvo oko sebe. Doći će trenuci u životu kada vam skupocjeni pokloni sa krizme neće biti u prvom planu, kada ostane praznina koju ništa zemaljsko ne može ispuniti. Tada ćete potražiti Boga koji vas strpljivo čeka i šalje vam svojeg Duha u pomoć. Završiti ću kratkom pričom: Bio jednom jedan siromah u pustinji. Dojadi mu živjeti u jadu i bijedi, pa se jednog dana pomoli Bogu ovako: „Dragi Bože, ne tražim bogatstva svijeta, tražim samo najljepši cvijet i najljepšu životinju.” Pogleda Bog na ovog siromaška. Smiluje mu se i dadne mu – kaktus i gusjenicu… Kad čovjek to vidi, odmahne glavom i zajeca: „Pa, dragi Bože, tražio sam samo dvije stvari. Ni to mi nisi mogao dati?” A onda, ogorčen, ostavi gusjenicu i kaktus i ode… Nekoliko dana potom, nemajući mira, vrati se na ono mjesto kad tamo – kaktus cvate najljepšim cvijetom koji je ikada vidio, a iz gusjenice izlazi najljepši leptir! Postiđen, čovjek prigrli darove dragoga Boga, i s njima pođe kući.
Tekst: Gordana Savić
Fotografije: Ruža Keser