Cjelivat ću, gospodine, / svete rane tvoje / da izliječiš o premnoge / rane duše moje.
Na Veliki petak Bog pred svoje vjernike stavlja križ pozivajući ih da se poklone onome kojega su tako okrutno osudili, raspeli, a srce mu kopljem proboli. Križ je, tako, središte današnjih obreda. Rane, koje je Isus zadobio razapinjanjem, gorak su podsjetnik ljudskih slabosti. Prihvaćajući Božju volju, Isus umire na križu kako bi, po tko zna koji put, pokazao koliko voli ljude. Tom je svojom žrtvom spasio svijet, otkupio čovječanstvo. Na križu je umro Isus – čovjek, a rodio se Bog koji je porazio smrt. Križ tako više nije smrt, već život. Pozvani smo večeras prisjetiti se Isusove žrtve, poljubiti Njegove rane, prihvatiti križ kao život, a ne smrt.
Na dan kada je naš Gospodin prošao kroz muku i smrt župljani naše župe okupili su se na pobožnosti križnoga puta u župnoj crkvi u 15.30 sati.
Obredi velikog petka započeli su u 19 sati. U tišini, bez ulazne pjesme, župnik je došao do ogoljenog oltara. Umjesto pokajničkog čina, prostro se po podu, kajući se za grijehe i predajući cijeloga sebe Bogu. Nakon pjevane Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, župnik Šiško u svojoj je homiliji posebno istaknuo rečenice koje Isus tijekom svoje muke izgovara, a koje nas i sada trebaju potaknuti na duboko promišljanje žrtve koju je Isus za nas učinio.
Nakon homilije uslijedilo klanjanje križu kojim su se brojni okupljeni vjernici poklonili križu koji nosi našega Spasitelja. Obredi su završili blagovanjem tijela Kristova. Nakon pričesti, u tišini, vjernici su pošli svojim kućama, a imali su i mogućnost bdjeti uz Isusov grob.
tekst: Gordana Savić
fotografije: Ruža Keser i Ljudevit Gačić