Poslije večernje svete mise, u nedjelju 27. ožujka, vjeroučitelj Ljudevit Gačić održao je katehezu na temo ugroženosti muškosti u današnjoj Crkvi i društvu. U nastavku donosimo sadržaj kateheze.
Kako je ovo kateheza – pretpostavljam da idete s mišlju da bi trebao stručno pričati o muškosti povezano uz Bibliju i nauk Crkve, ali dobio sam temu u kojoj se spominje muškarac u Crkvi i društvu, pa neće biti samo citati iz Biblije i propovijed.
Vjerujem da ste čuli poslovicu: „Što se mora nije teško!“ I ako su vas uvjeravali da je to tako… nije istina. Tko to kaže da nešto što se mora nije teško!? Već s tim što se „mora“, što te netko ili nešto sili na to, već je to teško. Već nas to odbija od tog nečega, a gdje sve ostale stvari koje su vezane za taj čin. Moraš u crkvu…Druga poslovica koju bi spomenu je : „Tko se silom tjera u crkvu, taj se Bogu ne moli!“. Ova izreka je u potpunosti točna! Pogotovo u današnje vrijeme takozvanih sloboda kada se društvo krivo postavlja i kada se mlade ‘filuje’ njihovim „pravima“ a nitko ne naglašava i obaveze. I tu dolazimo do pojma odgojitelja, učitelja, uzora = otac, muškarac. Naravno da ne umanjujemo ulogu žene ili majke, ali danas pričamo o muškarcima.
Danas muški čovjek priča o muškima. Žene se ne moraju složiti s tim, ali to je njihovo mišljenje, jer one su svakako u pravu.Već skoro pola stoljeća iskustva je iza mene pa mislim, a to misli i župnik, da dosta toga mogu sa sigurnošću reći na ovu temu. Oženjen. Otac. Svugdje me negdje ima. Dakle, imam iskustva.
Koliko je danas potrebno biti muškarac? I tko je zapravo danas muškarac? Razlikuje li se današnji muškarac od bilo kojeg iz prošlosti!? Je li ugrožena muškost!?Teško je donijeti jedan univerzalni zaključak na ova i slična pitanja, jer sto ljudi sto ćudi. Ali ako malo razmislimo o sebi i o tome kakvi bi mi idealni trebali biti, lakše ćemo izračunati razliku i na osnovu toga donijeti zaključak.
Većina bi se mogla složiti, a pogotovo žene, da živimo u muškom svijetu. Da su nam uloge podijeljene, zaduženja… Zna se tko što mora i treba… Tko donosi odluke. Tko vlada. Tko ratuje… U neko prijašnje vrijeme majke ili bake, a i stariji muškarci!, učile su dječake da muški ne plaču (tog se i ja sjećam). Oni stisnu zube i srce i podnose u tišini. Oni moraju biti jaki. Grubi ako treba. Trebaju se potuć’. Vladati. npr. kod Židova je žena bila muževo vlasništvo, isto kao i djeca. Sam Stari zavjet se vrti oko muškog svijeta: Adam, Noa, Mojsije, David, a tek se tu i tamo spominje neka žena i to ne baš u najboljem svijetlu. Ako pogledamo stara božanstva… uvijek je glavni bio muški bog.
Ali naš uzor, Isus Krist, uči apostole (iako su svi muški!) kakav odnos treba imati prema ženama i koje mjesto je ženi, a to je da su svi jednaki pred Bogom. Isus je slika koju svih ljudi, a pogotovo mi muški trebamo slijediti, tj. kopirati!!! Isus je uzor.
Budite milosrdni i postojani poput mene! To Isus kaže svojim prijateljima muškarcima. Ne sudite da ne bi bili osuđeni. Mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti… I sada. Danas. Mi smo doveli u pitanje tu muškost. Ili možda ipak nismo!?Na žalost u svim medijima nam se naturaju pod normalno neka nemoralna i nenormalna ponašanja koja su kao moderna i normalna (parade i tako to)… Samo što baš i nisu moderna jer Sodome i Gomore su odavno postojale i isto tako uništene. Ali bez obzira na te pokušaje relativiziranja gledajući oko sebe vidim da većina muškaraca sve više drži do sebe, i nije pod utjecajem reklama već pod utjecajem svoje savjesti. Muškost u Crkvi nije ugrožena. Neki će sada postaviti pitanje a što je s muškima do i nakon Krizme!?Pa ništa. Glume mlađeg sina iz prispodobe. Željni su „slobode“. Ne žele obaveze. Previše gledaju kako im se laže da postoji tzv. Američki san. Ako netko ne zna to je pojam za bogatstvo preko noći. Kad nemaš pa najedanput imaš izobilje, bez truda. To je isto ono na što je vrag nagovarao Isusa u pustinji da stvori od kamenja kruh. Zna se koliko vremena i truda treba uložiti da se dođe do kruha! I tu je razlika između dječaka i muškaraca!
A kada propadne taj san onda, i kada napokon čovjek shvati da Bog daje slobodu, mir i blagostanje, onda se vraćaju ponizno nazad, a mi koji smo starija braća iz prispodobe trebamo se radovati zbog njih.
Moj dojam s puta. Hodočašća sv. Josipu u Karlovac. U autobusu punom muškaraca i muževa. Našoj zajedničkoj molitvi. Njihovim svjedočanstvima… Mene je bilo nekako stid što još nisam poput njih. Ja sam od rođenja u vjeri. Nisam najbolji, ali sam tu! Neki su odlutali i pričali kako su se vratili i našli milosrđe, nešto neopisivo dobro! a ja koji sam cijelo vrijeme tu i nastojim biti dobar nisam toliko razveselio Boga, iako sam svjestan da primam milosti i ne bunim se! Ne znam kako bih vam to riječima objasnio. Znam se našalit sa župnikom pa mu kažem da mene Bog voli više od njega, a jednako nas voli… ali kad slušam ta muška svjedočanstva o vjeri to mi je nešto posebno. Mi muški NISMO, da me ne shvatite krivo, pekmezasti i ne patimo od nekih pridjeva kao žene… kod nas je tako kako je (ako si balvan, balvan si) i baš zato to svjedočanstvo vjere ima za mene veću težinu. Ne kažem da muški nemaju osjećaje i da im ne trebaju osjećaji, pažnja… ali to nije kao kod žena. One su osjećajna bića. Majke. Moliteljice… Svašta nešto dobro. Ali muški su sve ono što one nisu. A ne mislim niša negativno! Mi smo štit. Stijena na kojoj se gradi dom. Rame za plakanje, iako nam to baš i nije najdraže…(ono.. šta sad opet cmoljiš!?) Zato je Bog i stvorio ČOVJEKA kao muško i žensko da se nadopunjavaju!
U ovo doba crkve se sve više pune muškarcima, i to ne zbog neke mode, nego zbog prave vjere. Daleko je to od ideale, ali i mi koji smo prisutni smo daleko od ideale. Blago onome ili onoj tko to nije! Zbog toga ćemo se malo pozabaviti matematikom. Ideal je biti slika Božja. Prije par dana su me pitali da li je grijeh ako se netko želi operirati jer nije zadovoljan svojim izgledom (grbav, velik nos, uši… nije bitno) a mi smo stvoreni na sliku Božju? Jel’ to onda grijeh!? Pa sam morao objasniti da „slika Božja“ nema veze s fizičkim izgledom nego s ponašanjem. Biti slika Božja znači činiti isto ono što bi Bog (Isus) učinio da je na našem mjestu. To znači da smo mi Božji odraz na zemlji u toj određenoj situaciji. To znači biti idealan. Pošto mi pričamo o muškosti; što bi jedan idealan muškarac, kršćanin učinio!? I sada ako od toga oduzmemo sve ono što mi ne činimo a trebali bi, rezultat je koliko smo mi u stvari pravo muško!
Imamo 10 zapovijedi. Ugrožavaju li one našu muškost? Jesam li ja pravo muško ako radije s društvom odem negdje a ne na misu? Ili ako ja „kao drugi“ imam još neku osim svoje žene? Ili ako ja kao drugi u firmi ukradem jer svi to rade?…Ako se ja stidim pokazati da sam vjernik pa opsujem kao drugi!?… jesam li veći muškarac!?Ili sam ja pravo muško pa znam koji su moji prioriteti i jer sam gentlman i imam svoje principe? Bez stida kažem da idem na misu, križni put… i to ne zbog mode ili sela i običaja, nego zbog ljubavi i zahvale Bogu. Moj pokojni dida nikad nije radio nedjeljom. Niti su svinjokolje bile nedjeljom. I uvijek je kapu skidao pred crkvom i kapelicom… I on me to naučio. I da se molimo i navečer i prije svakog posla! Nek to Bog blagoslovi! I ja to učim svoje sinove i djecu u školi! I da. I oni su mladi. I koliko da se ja trudim i molim i oni će lutati. Tražit će svoje. I iznenadit će me što se tiče vjere. Ali nije samo biti muško s djecom i društvom. Treba biti muško i sa ženom.
Njih dvoje će napustiti svoje roditelje da budu jedno tijelo i imaju svoju obitelj…I kad se pročulo da ja trebam pričati nešto o muškosti par poznanika mi je reklo i zamolilo da iznesem neke bračne istine.S jednim sam se sreo u jednoj trgovini u gradu i tako pričamo pa kaže: moja žena nikad nije rekla kako ćemo to, nego samo kad ćeš to napraviti?
A drugi opet: moraš reć’ kako smo mi muški jadni, kako nas žene, kako da kažem, uvjeravaju da su one uvijek u pravu…Samo nešto prigovaraju… To je samo jedna strana medalje.
Svi znate priču o Adamu i Evi. Eva je dala Adamu da pojede/proba plod sa stabla… Jeste ikada razmišljali o tome što bi bilo da on to nije pojeo!? Ako je Adam praotac muškaraca, a Eva pramajka žena…Trebam li ponoviti pitanje što bi bilo da Adam NIJE pojeo ako mu je Eva rekla da pojede!?Ajd, nemoj pojesti ako smiješ! Ajd, reci ženi neću ako smiješ!? Bi li bilo: Adaame…Lijepo je Bog stvorio Adama u Raju. Ali ne. On se žalio kako je sam. Kako nema s kim pričati…(Šalu na stranu.)Da. Možemo reći: ovo je muški svijet. Samo još ne onakav kakav bi trebao biti!!Lijepo poslovica kaže: Tko jači, taj tlači. Muški su po prirodi jači. Dobro. Neki dobiju batina od žene…Samo što nitko ne razmišlja na pravi način!! Taj tlači. A tlačenje nije dobra stvar! To pravi muškarac ne radi! Božja slika je slika ljubavi. Snažna i bezuvjetna, ali ne gruba!
Koliko je danas potrebno biti muškarac? I tko je zapravo danas muškarac? Razlikuje li se današnji muškarac od bilo kojeg iz prošlosti!? Je li ugrožena muškost!?Moje mišljenje je da nije. Trebamo raditi na sebi. Trebamo biti prvi muškarci. I ako sam ja muško, pa tko može ugrozit moju muškost!? To se isključuje samo u sebi.
Da. Muški je svijet, ali što bi on bio bez žena!?A onda meni moj kum kaže (a Ivana bude zgrožena): „Kad me žena naljuti, kad prigovara i kad se na mene naljuti, ja fino odem u špajz i pozatežem sve čepove. I onda dalje lijepo zajedno živimo. Hvala na pozornosti i Bog vas blagoslovio!
Tekst i fotografije: Tomislav Savić