Druge srijede devetnice svetom Josipu, župnik Ante Šiško poseban je poziv uputio svim udovcima i udovicama naše župe.
Pobožnost sv. Josipu je započela molitvom krunice u 17.30 sati, a euharistijsko slavlje, u 18 sati, animirao je mješoviti župni zbor.
Na početku homilije župnik je prvo protumačio Evanđelje usporedivši Boga sa siječem koji sije, a sjeme pada na različita tla: suho, kameno, trnovito i plodno tlo. Sjeme Božje ljubavi pada na suha, kamena, trnovita srca, a ponekad i na ona dobra koja su spremna prihvatiti tu ljubav, s njom rasti i umnažati je. Bog uvijek računa na nas bez obzira na sve prepreke koje mu postavljamo. On će nas uvijek voljeti.
Teško je živjeti sam, teško je živjeti udovičku samoću, svijest da si imao obitelj, a sada je nemaš. Teško je shvatiti, a još teže prihvatiti gubitak voljene osobe i živjeti sam ili, još teže, sama. No samoća čovjeku omogućuje da pronađe samoga sebe. Otkrića samoga sebe nema bez vremena provedena u samoći. U susretu sa samim sobom, u samoći, čovjek otkriva svoju jedincatost. Svijest da stoji pred licem nevidljivoga Boga, u njemu otkriva darovanost. Nije sam od sebe. Darovan je sebi samomu. I samim time dolazi do susreta sa živim Bogom.
Govoreći o iskustvu gubitka, župnik se osobito osvrnuo na one osobe koje gubitak ne mogu preboljeti, koje su tim gubitkom, unatoč vremenu koje je prošlo, i dalje zaokupljene te još uvijek nemaju radost života u sebi. Njima je preporučio da pokušaju napraviti iskorak u svom životu i postanu poput onih udovica i udovaca koji su utjehu pronašli u vjeri i molitvi. Molimo da naše srce, po zagovoru svetoga Josipa, bude plodno tlo za Božju ljubav!
Tekst: Ruža Keser
Fotografije: Mira Keser