Nakon večernje mise, na prvu nedjelju došašća, 28.10., s početkom u 19.00 sati, u Vođincima je održana još jedna u nizu kateheza za odrasle.
Vjeroučitelj Ljudevit Gačić svojim je razmatranjem na temu „Pripravite put Gospodinu: budite slika Božja“ potaknuo prisutne vjernike na duhovno promišljanje o blagoslovljenom adventskom vremenu. Dvadesetak vjernika pomno je pratilo biblijske citate i misli kako vjerodostojno poravnavati staze i svakodnevno pripravljati put Gospodinu.
Cjelovitu katehezu vjeroučitelja Ljudevita Gačića donosimo u nastavku.
PRIPRAVITE PUT GOSPODINU – BUDITE SLIKA BOŽJA!
Iz knjige proroka Izaije 40, 3-4
“Glas viče: Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni.”
Svake godine, više puta, čovjek bi se trebao zamisliti o sebi i svom djelovanju. Napraviti ispit savjesti i imati potrebu za boljim. Ne samo materijalnim stvarima, nego i duhovnim. Naša nam savjest govori da bi trebali biti bolji i da je baš idući ponedjeljak najbolje vrijeme za to nešto!
Znate ono: „Od idućeg ponedjeljaka počinjem vježbati!“ ili „Od idućeg ponedjeljka prestajem pušit!“ i sl. Taj ponedjeljak predstavlja novi početak. Novu godinu u kojoj netko ima neke odlične odluke koje samo treba provesti u djelo. Lagano. Za nas kršćane završila je stara godina i počinje nova godina. S došašćem počinje nova Liturgijska godina i idealno je vrijeme za novi duhovni početak. Nove duhovne vježbe koje traju do Božića. Velika liturgijska vremena poput korizme ili sada došašća dodatno potiču vjernike na duhovnu brigu. Priprema za Božić, nekako, posebno djeluje na sve nas vjernike jer to je vrijeme očekivanja rođenja Djeteta. Svi smo u pripremama, ali nažalost neki samo materijalno. Bitne su kuglice, ukrasi, bor u kući, šareni pokloni, miris čaja i kolača, a nije bitan miris duše. Nju je dovoljno malo poprskati kojom molitvom, možda velikom ispovijedi u kojoj se ponavljaju isti grijesi i eventualno misom polnoćkom. I od tolike želje za promjenom završimo s novogodišnjim vatrometom.
Nemojte me krivo shvatiti; čovjek je i tjelesno biće, i tijelo traži svoje, ali nije samo tjelesno biće! Zato i imamo savjest. Taj fini unutarnji Božji glas koji progovara u nama i koji nas navodi na razmišljanja (a to su pitanja koja sebi postavljamo) i tjera nas da tražimo odgovore. A ako si postavljamo pitanja i nalazimo (ili ne) odgovore to znači da razmišljamo, zaključujemo, da odlučujemo. Što opet ne znači da je uvijek ispravno, ali tražimo neko znanje! Pa ako nismo sigurni čitamo, pitamo Google ili nekoga tko je u nekoj stvari pametniji ili mudriji od nas. A najmudriji od svih među nama je Bog. On nam progovara po svojim odabranicima u svim vremenima našeg postojanja. Što bismo najkraće rekli: od Adama i Eva pa sve do danas. I te Božje riječi su zapisane u knjizi koju nazivamo Biblija.
Biblija je laka za čitanje, a teška za razumijevanje. Zato bi trebali biti zahvalni onim osobama kojima je Bog to bar malo razjasnio, a oni to prenijeli nama. Često sam se molio da mi Bog, bar malo, nekad „upali lampicu“ da ja to mogu prenijeti i objasniti drugima jer mi to nije samo posao, nego i poziv. Vrijeme Došašća, poput Korizme, je vrijeme priprave. Cijeli naš život je vrijeme priprave, ali ovo je još intenzivnije. Bar bi trebalo biti.
Glas viče: Pripravljajte put Gospodinu!!!Taj glas nije prošlo svršeno vrijeme! Taj glas je aktualan svaki tren našeg života jer, kad dođe onaj čas, za kojega nitko ne zna kada će doći, bolje budimo budni i pripravni. Kojom se to snagom možemo oduprijeti smrti!?Ali nećemo sada o tome. Mi smo živi i samo dok smo živi možemo nešto napraviti za sebe i druge: zato poravnajmo staze.
E sad, kako ćemo to napraviti!?Tako da ćemo uzeti Bibliju i pročitati što nama „čovjecima“ Bog govori još od Adama i Eve: „I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog…“ (Post 1, 26-28)Moje je pitanje prisutnima: razumijete li pročitano!?Ako razumijete onda ja više ništa ne trebam reći!
Neću reći „Što je to slika Božja?“ jer je to krivo. Nego ću vas pitati: „Tko je to slika Božja!?“ Da bolje razumijete. Kako je Isus volio pričati u prispodobama, tako ću se i ja poslužiti jednim primjerom. Ujutro se probudimo. Možda se, ako imamo vremena, još malo rastežemo po krevetu. Nakon toga odlazimo u kupatilo i pred ogledalo. Vidimo svoju sliku u ogledalu. Svoj odraz. I sve što mi radimo: umivamo se, peremo zube, češljamo se… sve je to „dobro“ jer tako treba biti, to radi i naša slika. Ali, kad bi naša slika, naš odraz radila nešto drugo to bi bilo pogrešno, npr. mi peremo zube, a slika u ogledalu pije. To znači ovo: Ako smo mi stvoreni kao slika Božja, mi trebamo raditi isto ono što bi Bog da je tu umjesto nas u toj prilici radio! Tek smo onda prava slika Božja ako sve radimo kako treba, bez obzira što se radi. Ako metemo, da to dobro pometemo. Ako peremo, da to dobro operemo. Ako gradimo, da dobro gradimo… „Jer vidje Bog da to što je uradio bijaše dobro!“ I onda je bio zadovoljan time. Tako i mi trebamo. Sve što radimo da bude dobro jer je to onda slika Božja. Jer smo onda mi istinska slika Božja. A ako radimo dobro to znači da poravnavamo brda i doline i tako pripravljamo put Gospodinu. Pa čak i ako se nekada kao slika pogužvamo, opet nam Bog daje priliku da se ta slika poravna i ispravi. Imamo molitvu, djela milosrđa, sakrament pomirenja. Ma, na svakom koraku imamo priliku dokazati da smo slika Božja. Samo si treba postaviti pitanje: a što bi sad Isus učinio ili što da je s druge strane Isus!? Bi li to Njemu rekao ili učinio? Pa, ne bi! On je Bog! E, pa u svakom od nas je Bog (duša – Duh Božji). Svatko od nas je „slika Božja“. Zašto onda ipak to činimo!?Vrijeme je. Budimo slika Božja. Poravnajmo staze među sobom i pripravimo put Gospodinu!
tekst: Ankica Savić
