I ovoga sedmoga u mjesecu rujnu, uoči rođendana naše nebeske majke, imali smo priliku sudjelovati u duhovnoj obnovi. Sve je započelo molitvom krunice, zatim je uslijedilo euharistijsko slavlje i klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Evanđelje je donijelo sliku Isusa koji moli, a za svoju molitvu odabire uzvišeno mjesto – goru. Potrebna mu je tišina i susret s Bogom kako bi mogao odabrati dvanaestoricu apostola.
U homiliji, župnik je naglasio kako je i nama, po Isusovu primjeru, potrebna tišina i sabranost prije donošenja važnih odluka u našim životima. Moramo odvojiti to vrijeme posvećeno Bogu, kako bi naše odluke bile u skladu s onim što On želi od nas i kako bi tada mogli biti svjetlo ovome svijetu. Danas je i više nego potrebno svijetliti u ovome svijetu tame koji se sve više odvaja od Boga i njegove ljubavi. Moramo biti hrabri, čvrsti i strpljivi da ljudima svijetu donesemo Krista, za kojim toliko čeznu, iako toga nisu svjesni. U tome nam može pomoći naša moćna zagovornica Blažena Djevica Marija. Tko nas može bolje razumjeti od Majke? Tko može ponijeti više tereta i voljeti bezuvjetno od One koja je sama ljubav?
Na kraju duhovne obnove, imali smo priliku uroniti u tajnu Božje ljubavi i pogledu upućenome svakome od nas u posvećenoj hostiji. O, kakve milosti darovane nama. Biti u prisutnosti samoga Boga i uživati mir u Njegovoj ljubavi. Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj, Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Tekst: Jelena Vuković
Fotografije: Ruža Keser