Treća večer trodnevne priprave u čast Velike Gospe započela je u 18:30 molitvom krunice nakon koje je održano svečano misno slavlje koje je predvodio župnik Ante Šiško, a animirao mješoviti crkveni zbor.
Župnik se u propovijedi osvrnuo na sveca dana, svetog Maksimilijana Kolbea. U ranom djetinjstvu mu se ukazala Blažena Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. On je izabrao obje odnosno čistoću i mučeništvo. Stupio je u samostan franjevaca konventualaca, a zbog studija je 1912. poslan u Rim. U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, a kao svoj odgovor je 16. listopada 1917. organizirao, s još nekoliko braće konventualaca, Vojsku Bezgrešne. Počeo je tiskati časopis „Vitez Bezgrešne“ koji je tiskan u „gradu Bezgrešne“ u Poljskoj, a kasnije i u Japanu. 1941. je odveden u logor Auschwitz gdje je kao katolički svećenik „zaslužio“ najteže poslove i najviše batina. Jednom prilikom kad je nekoliko zarobljenika pobjeglo iz logora, zapovjednik logora je odredio da će desetorica umrijeti izgladnjivanjem u „bunkeru gladi“. Jedan od desetorice molio je za milost pa se sv. Maksimilijan ponudio umjesto njega. Svaki dan je s ostalim zarobljenicima molio i pjevao u čast Gospi, a uvijek ga se moglo naći u sredini kako stoji ili kleči. Nakon dva tjedna jedino je on ostao živ te su ga ubili smrtonosnom injekcijom za koju je on dobrovoljno ispružio ruku. Ubijen je 14. kolovoza, a njegovo je tijelo spaljeno 15. kolovoza. Zaštitnik je svih političkih i drugih zarobljenika, ovisnika o drogi i novinara. Župnik se osvrnuo na današnje „bogove“, na koje nas upozorava Jošua. On je upozoravao Izraelski narod da izaberu između pravoga Boga i bogova svojih otaca. I mi moramo izabrati. Ne možemo istovremeno svim srcem ljubiti Gospodina i služiti materijalnom svijetu. Današnji „bogovi“ poput televizora, interneta, novca nam moraju biti sredstva, a ne ciljevi. Ne možemo cijeli dan provesti pred televizorom i reći da nemamo vremena za molitvu. Evanđelje dana nam je donijelo Isusa kako prima djecu i govori učenicima da puste djecu k Njemu. Trebamo biti poput djece jer ona su ponizna, poslušna, radoznala, lako opraštaju, skromna, puna povjerenja, a takvih je kraljevstvo nebesko. Djeci se na puno načina može braniti put do Isusa: lošim primjerom, mrkim pogledom, osuđujućim izjavama, neživljenjem kršćanskog života, nedolaskom na misu… Ne može se očekivati da će dijete dolaziti u crkvu ako mu roditelji nisu to usadili odmalena. Odrasli su također djeca Božja koja bi trebala dopustiti i pomoći drugoj djeci, svojoj djeci, da dođu do Isusa.
Nakon svete mise, u čast Velikoj Gospi, uslijedila je procesija s Gospinim likom oko crkve. Tijekom procesije su se pjevale pjesme i litanije u čast Gospi.
Neka na sve nas siđe Božji blagoslov i po zagovoru Blažene Djevice Marije dopustimo Gospodinu da položi svoju ruku na nas.
Tekst i fotografije: Tena Faletar
