U petak 21. svibnja 2021. u Župi Kraljice Svete Krunice, s početkom u 21 sat, održana je osma večer devetnice Duhu Svetom. I ove večeri brojni vjernici sabrali su se oko Euharistijskog Gospodina u župnoj crkvi. Župnik Ante Šiško na početku je uputio zaziv Duhu Svetom, nakon kojega je sve prisutne vjernike uveo u razmatranje plodova Duha Svetoga. Potom je vjeroučitelj Ljudevit Gačić svojim nagovorom približio vjernicima prvih šest plodova Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost i uslužnost. Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio Ante Šiško, a animirao zbor mladih Glas Srca.
Nagovor vjeroučitelja Ljudevita Gačića
ŠTO JE PLOD DUHA SVETOGA?
Plod Duha Svetoga posljedica je prisutnosti Duha Svetoga u kršćaninovu životu. Biblija je jasna da Duha Svetoga prima svaki vjernik onoga trenutka kada povjeruje u Isusa Krista (Rimljanima 8,9; 1. Korinćanima 12,13; Efežanima 1,13-14). Jedan od prvenstvenih razloga zašto Duh Sveti dolazi u kršćaninov život jest taj da ga promijeni. Ako smijem reći, posao Duha Svetoga jest oblikovati NAS prema Kristovoj slici, čineći nas sličnijima Njemu.
Plod Duha Svetoga stoji u izravnom kontrastu prema djelima grješne naravi. Poslanica Galaćanima 5,19-21: „Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slične, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ Ovaj odlomak opisuje sve ljude, u različitoj mjeri, dok još ne poznaju Krista i dok se još ne nalaze pod utjecajem Svetoga Duha, ali i mnoge koji bi trebali biti pod utjecajem Duha Svetoga, ali su ipak odabrali tjelesno. Naše grješno tijelo proizvodi određene vrste ploda koji odražavaju našu narav, a Duh Sveti proizvodi one vrste ploda koji odražavaju Njegovu narav. Kršćanski život je borba grješnoga tijela protiv nove naravi koju nam je Krist dao (2. Korinćanima 5,17). Kao pala ljudska bića, još uvijek smo zarobljeni u tijelu koje priželjkuje tjelesne, pa i grješne stvari (Rimljanima 7,14-25). Kao kršćani, imamo Duha Svetoga koji proizvodi svoj plod u nama, te posjedujemo silu Svetoga Duha koja nam je dostupna da pobijedimo djela grješne naravi (2. Korinćanima 5,17; Filipljanima 4,13). Kršćanin nikada neće biti u potpunosti pobjedonosan u stalnom pokazivanju ploda Duha Svetoga, pogriješi pa se pokaje i pomiri s Bogom. Međutim, jedan od glavnih ciljeva kršćanskoga života jest progresivno dopuštati Duhu Svetomu da proizvodi sve više i više ploda u našem životu – te dopuštati Svetom Duhu da pobjeđuje suprotstavljene grješne želje. To vam je kada u sakramentu pomirenja (ispovjedi) u kajanju čvrsto obećavamo da ćemo se truditi popraviti, i Boga moliti za pomoć.„… čvrsto odlučujem da ću se popraviti. Molim Te Bože, pomozi mi da živim u Tvojem svjetlu i radosti!“ Plod Duha jest ono što Bog želi da naši životi pokazuju, a uz pomoć Duha Svetoga, to je moguće! Uskrsli Krist nam šalje Duha Svetoga kao pomoć za naš duhovni rast. Duh Sveti nam dijeli svoje darove i plodove.
Po plodovima izgrađujemo sebe, svoju narav i karakter, suobličavamo se Kristu. Dok karizme primamo kao nezaslužen i zreo dar, dotle plodove primamo kao sjemenke koje moramo posijati, zalijevati i njegovati da bi donijele plodove (poput plodova na stablu). Zapravo, Duh Sveti, koji je u nama, rađa svojim plodovima, uz našu suradnju. On nas mijenja iznutra, treba nas promijeniti, pročišćava našu narav, napaja nas božanskom ljubavlju, oblikuje nas prema Isus. Božja ljubav u našim srcima treba donositi plodove po Duhu koji nam je darovan (usp. Rim, 5,5). Upravo po plodovima Duha, po Njegovu očitovanju, pokazuje se koliko smo se suobličili Kristu, koliko je naša narav poprimila Kristovu, odnosno na kojem smo stupnju svetosti. Cilj našega života i jest da postanemo sveti, da budemo drugi Krist, da poput Pavla možemo reći: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20).Jednostavno rečeno da budem slika Božja. „TO“ znači da je čovjek slika Božja. Božji odraz. „Stvori Bog čovjeka na svoju sliku. Muškog i ženskog čovjeka stvori. “Redovito kažemo da postoji 9 plodova Duha Svetoga iako se negdje navodi 12 ovisno o prijevodu. Pavo govori o plodu (1) a ne o plodovima (usp. Gal 5,22-23).Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.
On nabraja 9 ljudskih kvaliteta (kreposti) KOJE su plod djelovanja Duha u nama: (ljubav, radost, mir (blagoslovi u nama), velikodušnost, uslužnost, dobrota (blagoslovi usmjereni na bližnje), vjernost, blagost i uzdržljivost (usmjereni prema Bogu)). Možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali! Plod Duha je zapravo samo ljubav, a ostali plodovi su različita očitovanja ljubavi (usp. 1Kor13,4-6). To je TA ljubav za koju se kaže: Bog je ljubav. To je ta slika Božja na koju je čovjek stvoren. Ne po izgledu, nego po sličnosti djelovanja, jer trebamo djelovati iz ljubavi poput Boga. Znači ako djelujemo kao ISUS to smo više slika Božja. To znači kad u Evanđelju Isus kaže: „JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT. NITKO NE DOLAZI OCU OSIM PO MENI.“ Isus je djelovao iz ljubavi prema čovjeku, i to traži od nas: „Što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima!“ Dakle, poput mene (ISUSA) djelujte iz ljubavi, jer vas to vodi k Bogu. (djela milosrđa: gladnog nahrani iz ljubavi)…
Ta ljubav osnažuje naš duh i karakter da bismo mogli pobijediti sile svijeta i tijela – sebičnost. Jer ako djelujemo za tijelo (za sebe općenito) to radimo iz sebičnosti (jedemo, tjelesno uživamo, kupujemo si određeni auto… pa ne radimo to radi gladne djece u Africi, nego radi sebe, radi sebičnosti – iako to ne mora biti zla sebičnost)…Zato samo AKO smo povezani s Isusom, možemo donositi plod (usp. Iv 15,1-8). Krist očekuje od nas taj plod. Ako ga ne nađe, dat će nam još vremena i milosti da se popravimo. Ali ako stalno odgađamo obraćenje, u velikoj smo opasnosti da na koncu budemo odbačeni poput neplodne smokve (usp. Lk 13,6-9).
Zanimljivo je da se o plodovima govori na početku i na kraju Biblije. Priča o grijehu počinje u Raju jedenjem zabranjenih plodova sa stabla spoznaje dobra i zla (usp. Post 2, 15-16). Na kraju povijesti, u knjizi Otkrivenja, Bog stvara novi Jeruzalem (opet Raj!!) u kojem otkupljeni jedu plodove sa stabla života (usp. Otk 22, 1-2).Da samo povučem paralelu s jednim Tomislavovim predavanjem… Jedno drvo nam je donijelo propast, ovdje plodovi, kod Adama i Eve, a drugo drvo, Isusov križ, ovdje plodovi stabla života, donose vječni život!
Na kraju… Na nama je da budemo što sličniji Bogu, jer je to dobro za nas i sve oko nas, i osim toga takvi smo stvoreni. Bog. Duh Sveti daje nam sve što nam treba da taj proces uspije, a na nama je samo to da to prihvatimo i njegujemo. Na nama je da to odlučimo i tako djelujemo da ne bi završili kao suha smokva, nego kao oni koji jedu plodove sa stabla života u vječnosti, jer zato smo i stvoreni. Molimo se, da nam Bog da Duha Svetoga, i da nas preko Njega i ploda ljubavi učini svetima već ovdje, na Zemlji.
Tekst: Tomislav Savić
Fotografije: Ruža Keser