U ponedjeljak 17. svibnja 2021. u Župi Kraljice Svete Krunice u Vođincima, s početkom u 21 sat, održana je četvrta večer devetnice Duhu Svetom. I ove večeri brojni vjernici sabrali su se oko Euharistijskog Gospodina u župnoj crkvi. Župnik Ante Šiško je na početku uputio zaziv Duhu Svetom, nakon kojega je vjeroučiteljica Anita Bašić svojim nagovorom približila dar jakosti prisutnim vjernicima. Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Ante Šiško, a animirao zbor Mladih Glas Srca. Nakon završnog Euharistijskog blagoslova sve nas je dotaknulo svjedočanstvo dvanaestogodišnjeg Jakova Faletara.
Nagovor vjeroučiteljice Anite Bašić:
DAR JAKOSTI
Pojam jakost dolazi od riječi jak/a, što znači biti velike snage i čvrstine, snažnih duševnih svojstava: pouzdan, neslomljiv, nepokolebljiv i čvrst. Latini su ovu krepost nazivali fortitudo, koja znači sustavnu snagu, da ono što spoznaš, u djelo provedeš. Jakost kao dar Duha Svetog i kao moralna krepost jest snaga i moć samoga Boga koji djeluje u nama i po nama. Dar jakosti pruža nam snagu na putu svetosti, tako da kršćanina ne mogu spriječiti ni poteškoće, ni napasti, pa ni sama smrt na putu istinske svetosti. Taj dar daje pomoć u podnošenju bolova, bolesti, kušnja, progona i mučeništva. Izraziti primjer hrabre i jake žene u Bibliji je majka Makabejka koja je u jednome danu gledala smrt sedmorice svojih hrabrih sinova, ali nije pokleknula u svojim vjerskim i moralnim principima. U Novom zavjetu Isus je pokazao iznimnu jakost u kušnji u pustinji, postivši četrdeset dana i noći ne podliježući ponudi Napasnika i ne pokazujući tjelesnu slabost. Jakost kao moralna krepost i dar Duha Svetoga posebno nam je potrebna za svakodnevni vjernički život kako bismo se oduprli napasti jakosti “moćnika” ovoga svijeta. Jakost je moralna krepost koja u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost u traganju za dobrom i smislom života. Ona jača odluku da se čovjek odupre napastima i svlada zapreke u moralnom življenju. Krepost jakosti osposobljava nas pobijediti strah, čak i smrt, te se odvažno suočiti s iskušenjima, pogibeljima i progonstvima. Ona daje hrabrost da se čovjek odrekne i žrtvuje vlastiti život kako bi obranio pravednu stvar i svoje uvjerenje. U slavnoj povijesti spasenja imamo tolike mučenike koji se nisu htjeli odreći svoje vjere, jer su imali duha jakosti i hrabrosti te su položili vlastiti život za svoja vjerska i moralna uvjerenja. S ponosom se sjećamo sv. Maksimilijana Kolbea čija je snaga i jakost duha bila tako velika da je u logoru smrti spremno ponudio svoj život za život druge osobe (oca brojne obitelji), i u isto vrijeme bio uvjeren da će tim činom pobijediti zlo i ući u obećani vječni život. Duh jakosti se ne očituje samo u ekstremnim situacijama kada treba položiti vlastiti život kao što su to činili brojni kršćanski mučenici tijekom povijesti. Duh jakosti nam je potreban u svakodnevnom nastojanju da ostanemo vjerni vlastitim načelima i uvjerenjima. Duh jakosti nam je potreban kad se moramo oduprijeti napadima “silnika” ovoga svijeta kako bismo ostali u miru sa svojom savješću i na Isusovom putu ljubavi. Duha jakosti nam treba u trenutcima nerazumijevanja i neprijateljstava naših najbližih. Duha jakosti nam treba kako bismo se oduprli sklonostima našeg krhkog i slabog tijela. Sveti Pavao u svojem promišljanju o jakosti kaže kako upravo zato da se ne uzoholi zbog veličine primljenih objava, nosi u sebi “trn” (2 Kor 12,7), jedno trpljenje, i moli Uskrsloga da ga oslobodi od anđela što mu ga je Zli poslao, od tog bolnog trna u tijelu. Triput je – kaže – molio Gospodina da otkloni tu napast. I u toj situaciji prima odgovor na svoju prošnju. Gospodin mu upućuje jasne i umirujuće riječi: “Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje” (2 Kor 12,9). U svojemu komentaru na ove riječi koje je čuo, govori što uistinu znači biti navjestiteljem radosne vijesti. “Najradije ću se, dakle, još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12,9b-10).Jakost je posebna kvaliteta srca. Ona izvire iz poznavanja samoga sebe, tj. da u dubini svojega srca znamo da nešto možemo i trebamo činiti. Jakost izvire iz svijesti da je Bog prisutan da nam pomogne i da možemo uvijek na njega računati. Jakost dolazi kada smo nesigurni i ranjivi. Bez ovakve jakosti činili bismo samo ono što nam se čini lakim. Jakost pomaže da činimo i velike stvari. Ljubav nam daje duhovnu jakost. Ona nas hrabri da činimo velika djela. Daje nam snage da činimo prave stvari i ne dopustimo da nas strah zaustavi. Ljubav odgoni svaki strah. Sv. Ivan kaže da “straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah” (1 Iv 4,18). Povjerenje u Božju ljubav nas, bez obzira na sve naše krhkosti i slabosti, hrabri i čini otvorenima za dar jakosti koji nam pomaže u životnim kušnjama i čini nas odvažnima suprotstaviti se različitim “snagatorima” ovoga svijeta, zalažući se za istinu, pravednost i dostojanstvo svake osobe. Dar jakosti nam treba kako bismo odvažno svjedočili svoju vjeru u svakodnevnom životu ondje gdje se nalazimo. Ljubav koju dajemo bližnjima i koju primamo od njih približava nas Bogu koji je ljubav i tako nas čini otvorenima za djelovanje Duha Svetoga i njegov dar jakosti. Jakost je dar Duha Svetoga kojega posebno primamo u sakramentu sv. potvrde ili krizme, a za darove trebamo moliti i Bogu posebno zahvaljivati.
Duše Sveti, dođi sa svojim darom jakosti i ojačaj nas. Daruj nam jakost u poteškoćama i sumnjama naših životnih lutanja i stranputica, jer bez tebe smo izgubljeni i slabi.
Tekst i fotografije: Filip Tovilo