Treći dan Devetnice posvećene Duhu Svetom održan je u nedjelju 16. svibnja s početkom u 21 sat. Na početku je župnik Ante pozdravio sve vjernike te ih uveo u razmatranje trećeg dara Duha Svetoga – savjet. Podrobnije razmatranje o daru savjeta nastavila je vjeroučiteljica Helena Primorac. Nakon razmatranja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim s molitvama Duhu Svetom. Pri koncu klanjanja župnik je blagoslovio Presvetim Oltarskim Sakramentom sve nazočne vjernike. Klanjanje je, uz župnika, animirao zbor mladih Glas srca.
Razmatranje vjeroučiteljice Helene Primorac
SAVJET – DAR DUHA SVETOGA
Dar savjeta djeluje kao dašak svježeg zraka u našoj savjesti. Pomaže nam vidjeti i razlučiti što je dobro, što nas čini sretnima i što je najprikladnije za nas. Često se u svojemu životu i u životima drugih suočavamo s važnim odlukama. Kada nas drugi zamole za pomoć, ponekad ne znamo što da točno mislimo, što da kažemo, a još manje što da učinimo. Upravo je to trenutak kada se trebamo otvoriti Duhu Svetom koji živi u nama. S tom ćemo otvorenošću moći razumjeti, dati dobar savjet i znati djelovati.
Možemo zavapiti: O Duše savjeta, savjetuj nas da spoznamo što se tebi sviđa! Po daru savjeta sam Bog, svojim Duhom prosvjetljuje naše srce, daje nam shvatiti prave riječi koje treba reći, zauzeti ispravan kršćanski stav te nam ukazuje na put kojim trebamo ići. Duh Sveti darom savjeta osposobljava našu savjest da se opredijeli za Boga prema Isusovoj i evanđeoskoj logici. Kod takvog opredjeljenja Duh Sveti daje nam rasti u nutrini, u pozitivnom smislu, zajedništvu te nam pomaže da ne padnemo u zamku sebičnosti i vlastitog gledanja na stvari.
Savjet mora biti oslobođen svake bahatosti, ponižavanja i iskorištavanja drugih osoba. Ovo je važno naglasiti danas kad se sa svih strana pojavljuju savjetnici (mediji, reklame, političke manipulacije) čiji je cilj vlastita korist, a ne dobro onoga kojemu se nudi savjet. Takvi savjeti vode u zabludu, kako se život sastoji samo od trenutačnog i materijalnog. Mnogi mladi ljudi izgubili su orijentaciju u životu vjerujući površnim savjetima nedobronamjernih, uvjereni da se sve u životu mora isprobati i posjedovati.
Znam da vi mladi nerado prihvaćate savjete jer vas to jako živcira kada vam netko pametuje. Ako si samo postavite pitanje: Tko mene savjetuje? Vjerujem da ćete brzo doći do odgovora: tata, mama, prijatelj, nastavnici, župnik. Možemo zaključiti, bliske osobe. Pa zar te osobe mogu zlonamjerno savjetovati? Ako ti i govore kritiku, poslušaj je i nemoj odmah u sebi pripremati obranu nego je u poniznosti prihvati i promisli kako ćeš se popraviti. Kritika je usmjerena na dobro drugoga i razlikuje se od kritiziranja koje u sebi krije zavist, oholost ili neko drugo zlo.
Za dar savjeta sposoban je onaj koji drugoga zna slušati te mu se ne nameće svojim savjetima nego mu ostavlja prostora za slobodan izbor. Imati dar savjeta također znači biti sposoban primati savjet od drugoga. Savjet ne ide bez promišljenosti. To znači da bismo mogli nekoga savjetovati trebamo prvo promisliti o situaciji, slučaju ili problemu u kojem se osoba nalazi. Problem današnjeg čovjeka je što slabo uspijeva čuti drugoga. Čovjek nije nikada bio u takvom iskušenju jer su se pred njim otvorile velike mogućnosti realizacije, ali i otuđenja zahvaljujući napretku znanosti i tehnologije. Ako se uspije otvoriti savjetu koji je prožet Duhom Božjim pronaći će istinu koju će darivati drugima te će krenuti putem mira. Budeš li znao s ljubavlju slušati čovjeka, koliko će ti tek biti drago slušati Boga.
Sveti Pavao jasno je shvatio, što navodi i u svojim poslanicama, da dar savjeta ide zajedno s ljubavlju. Onaj tko savjetuje mora prije svega ljubiti i željeti drugome dobro. Bitan je uvjet za očuvanje dara savjeta molitva i slušanje Božje riječi. Tada ostavljamo po strani svoju osobnu logiku koja je često vođena predrasudama i ambicijama te se učimo pitati Boga: Koja je tvoja volja? Duh nas savjetuje, ali mi Duhu Svetom trebamo dati prostora da nas može savjetovati. Dati prostora Duhu Svetom znači moliti da on dođe i uvijek nam pomaže. Dobar savjet nije stvar samo razuma jer ima puno ljudi s visokom izobrazbom i razumskim mogućnostima koji ne mogu pružiti ni sebi ni drugima savjet jer su duhovno i moralno jako slabi. Tek u kombinaciji razuma i srca, prihvaćajući Kristov moralni zakon, moguće je doći do pravog savjeta za vlastiti put. Kršćansko srce mora razvijati bogoslovne kreposti koje su nam darovane od Boga. To znači vjeru trebamo umnažati, nadu učvršćivati te ljubav usavršavati, i naravno sve to jedino možemo uz pomoć Duha Svetoga.
Tekst: Tomislav Savić
Fotografije: Ruža Keser