U subotu 15. svibnja 2021. u Župi Kraljice Svete Krunice u Vođincima, s početkom u 21 sat, održana je druga večer devetnice Duhu Svetom.Župnik Ante Šiško je na početku uputio zaziv Duhu Svetom, nakon kojega je vjeroučiteljica Ankica Savić svojim nagovorom približila dar razuma prisutnim vjernicima. Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik Ante Šiško, a animirao zbor Mladih Glas Srca.
Nagovor vjeroučiteljice Ankice Savić
DAR RAZUMA
Dragi mladi i vi malo stariji, puno puta smo donosili neke odluke koje su nam se činile teške: počet ću redovito moliti, bit ću bolji, ići ću redovito na ispovijed, neću se svađati, prestati ću psovati… Vjerojatno smo uspjeli održati nešto od toga barem neko vrijeme, vjerojatno poslije ispovijedi, a onda se opet vratili na staro. Onda smo se malo kiselili u tim našim grijesima jer smo se držali krivog puta i lažne sigurnosti. Nije jednostavno izaći iz grijeha, ali je jednostavno u njega upasti. U nama postoji rascjep između tijela i Duha, između razuma i srca. Između toga dvoje nema ravnoteže, ili vuče jedna ili druga strana. Mi sami ne možemo postići ravnotežu, ali ima netko tko nam može pomoći – Duh Sveti.
Tko je Duh Sveti? Duh Sveti je netko tko izlazi od Oca i Sina. Tako da u Duhu Svetom najbolje možemo vidjeti da smo mi djeca Božja. Kao što svako dijete izlazi od majke i oca, tako Duh Sveti izlazi od Oca i Sina. Zašto je Isus baš Duha Svetoga poslao da bude s nama zauvijek? Po Duhu Svetom mi zapravo razumijemo Oca i Sina. Kad govorimo o darovima Duha Svetoga važno je istaknuti da je sam Duh Sveti dar. Ako nemamo Duha Svetoga darovi nam ništa ne vrijede. Kako doći do darova Duha Svetoga? Mi smo započeli sa devetnicom Duhu Svetom. Nećemo doći do Duha Svetoga samo dolazeći na svaku večer devetnice i rutinski izgovarajući molitve. Duh Sveti je nježnost, toplina, veličanstvena sila. Moramo ga moliti da se nastani u nama tako da mu prilazimo kao najboljem prijatelju. Zato ne smijemo promatrati Duha Svetoga kao nekog sv. Nikolu koji dijeli darove ili nekoga koji u nama čini čudesa, nego kao onoga koji nas pretvara u sebe da postanemo božanski, pretvara nas u ono u što vjerujemo.
Naš um darove Duha Svetoga povezuje s nečim božanskim što Bog besplatno šalje s neba. Ako malo preispitamo svoje postupke uočiti ćemo da smo u nekim trenutcima činili ono što je bilo pred Bogom ispravno, pa makar bilo teže pa i opasnije. Često je to bilo nešto jače od nas. Kao da je iz nas progovarala neka nadnaravna sila pa smo postupali upravo kako je trebalo. U nekim pak drugim okolnostima smo podbacili. Činili smo i birali nešto što nismo trebali, smjeli, nešto što kršćani ne čine, što se protivi Duhu Božjem.
Razum nam omogućuje da shvaćamo onako kako shvaća Bog. Radi se o ulivenom daru Duha Svetoga koji se daje našem umu kako bismo objavljene istine vjere mogli shvatiti u njihovoj jednostavnosti i dubini. Ovdje nije riječ o inteligenciji. Riječ je naprotiv o milosti koju samo Duh Sveti može uliti. Taj dar nam pomaže da stvari shvaćamo na način kako ih shvaća Bog.
U zadnje vrijeme nismo mogli bez tehnologije (zatvoreni u četiri zida, škola online pa čak i misa preko malih ekrana i društvenih mreža). Dolazi li Duh Sveti sa svojim darovima i u kućnu posjetu? Možemo reći da ovi darovi Božji predstavljaju neku vrstu nadogradnje našeg osnovnog sustava. Oni donose poboljšanu verziju nas samih – Božansku verziju. Pomažu nam da naš sustav djeluje po postavkama po kojima je stvoren – da živimo i radimo po Božjem planu za nas. Što se događa ako ne prihvatimo ovaj dar Duha Svetoga, dar razuma? Postoje dvije mogućnosti – jedna od njih je da uopće nemamo nikakav cilj u svome životu, ne znamo kamo naš život smjera i kamo ide, pa osjećamo bezvoljnost i beznađe. Ako ovako gledamo na svoj život, teško da ćemo se odlučiti na nešto veliko ili značajno u svome životu, na primjer na bračni život ili posvećeni život. Drugi način je imati krivi cilj, ili imati jedan cilj kojeg ne bi trebao slijediti. Ovdje se zapravo radi o našoj sljepoći prema daru razuma, nismo mu se potpuno otvorili i zadovoljavamo se malim i površnim ciljevima koji nam daju trenutno i prolazno zadovoljstvo. Te male ciljeve obično koristimo kao bijeg od nečeg težeg i važnijeg. To je bijeg u sigurnu zonu gdje će mi biti lijepo i nitko me neće gnjaviti. Na primjer, bolje mi je živjeti u grijehu jedno vrijeme, nego opet ići na ispovijed.
Kako ćemo znati je li naš cilj dobar ili loš? Dobar cilj me potiče da se pokrenem, daje mi jednu snagu da se izgrađujem i poziva me da se ne predajem čak i kada se nalazim u situaciji koja se čini bezizlaznom, pomaže mi predati Bogu taj događaj ili situaciju. S druge strane, loš cilj mi ne pomaže, nego pomažem ja njemu. Moram ga štititi od svoje savjesti, od Božjeg glasa koji mi poručuje da to nije dobar izbor za mene. Dar razuma mi omogućuje temeljno usmjerenje mog života, pomaže mi da shvatim koji je to dobar cilj kamo moj život treba stremiti i da uočim da nisam sam na tom putu. Uz mene je Bog koji me vodi kroz dobre i kroz manje dobre stvari, kroz događaje koji su me veselili ali i one u kojima mi je bilo jako teško. Dakle, Duh Sveti me vodi i približava Bogu.
Ima jedna situacija iz Lukina Evanđelja koja vrlo dobro izražava dubinu i snagu toga dara. Nakon što su svjedočili Isusovoj smrti na križu i njegovu ukopu, dvojica njegovih učenika, razočarani i utučeni, napuštaju Jeruzalem i vraćaju se u svoje selo koje se zove Emaus. Na putu im se pridružuje uskrsli Isus i počinje razgovarati s njima. Isus putuje s njima, ali su oni tako žalosni da ga ne prepoznaju. Kada im Gospodin tumači Pisma kako bi im pomogao shvatiti da je morao trpjeti i umrijeti da bi nakon toga uskrsnuo, njihov se um otvara i u njihovu se srcu ponovno budi nada. I to je ono što čini Duh Sveti s nama: daruje nam dar razuma i otvara nam um i srce.
Počesto se možemo prepoznati u ovoj dvojici učenika. Napuštamo crkvu i vraćamo se svojim kućama, a zbog svojih dnevnih briga i rastresenosti nismo susreli Isusa. Stoga molimo Duha Svetoga večeras da nam otvori um i srce i učini nas dostojnim Hramom za sebe kako bi se dogodio naš susret s Bogom.
Tekst: Tena Faletar
Fotografije: Ruža Keser