U četvrtak 8. travnja 2021. godine, oko podneva, na vrata župnog ureda u Vođincima pozvonio je čovjeg višeg rasta, s naprtnjačom na leđima, suncem opaljena lica i u redovničkom habitu – hodočasnik iz Francuske koji putuje pješice do Jeruzalema. Nakon upoznavanja, župnik Ante Šiško, ponudio mu je ručak te zamolio za razgovor. Župnikovo poznavanje francuskog jezika omogućilo nam je da saznamo nešto više o ovom zanimljivom hodočasniku iz Francuske i njegovu dosadašnjem putu.
Možete li nam se kratko predstaviti?
Moje ime je Cyril Pasquier. Član sam benediktinskog reda Opatije svete Anne de Kergonan u Plouharnelu – u francuskoj pokrajini Bretanji. Samostan je utemeljen 1897. godine i trenutno je u samostanu dvadeset i dvoje redovnika od kojih su njih jedanaest svećenici.
Zašto ste krenuli na ovo hodočašće?
U srcu nosim jedan novi projekt naše zajednice i želja mi je bila, hodočasteći pješice do Jeruzalema, taj plan predati Gospodinu. Trenutno nemam puno obveza u svojoj redovničkoj zajednici, stoga je to bio dobar trenutak da krenem na ovo hodočašće.
Dakle, vi putujete bez mobitela, računala, samo s putovnicom i najnužnijim stvarima u naprtnjači?
Točno. Ono što imam jest jedna e-mail adresa i ono najbitnije – providnost Božju.
Kada ste krenuli na ovo putovanje i koliko dnevno prehodate kilometara?
Ovo je sedmi tjedan kako putujem. U prosjeku prehodam između 30 i 35 kilometara.
Jeste li imali kakva negativna iskustva tijekom hodočašća i kakvo Vas je vrijeme do sada pratilo?
Ne, nisam. Do sada sam bio jako lijepo primljen. Jedan me je hrvatski policajac pitao je li me strah putovati tako sam samcat. Morao sam mu odgovoriti da nisam sam – Gospodin ide sa mnom. Vremenske prilike su mi išle na ruku do sada. Vidite da sam u licu potamnio, poput Pakistanca, sunce me je stalno pratilo. Jedino sam u Hrvatskoj u proteklih nekoliko dana doživio lošije vrijeme.
Možete li nam reći nešto svom iskustvu putovanja po našoj Hrvatskoj?
Moje je iskustvo izvanredno. Prvi sam put u Hrvatskoj. Ljudi su jako velikodušni i otvorena srca za strance i hodočasnike. Primjetio sam da su jako obzirni prema redovnicima i svećenicima. Jako sam dirnut svjedočanstvom duboke vjere ljudi koje sam susretao na putu.
Jeste li u proteklih sedam tjedana morali prenoćiti negdje na otvorenom?
U proteklih sedam tjedana, samo tri noći nisam našao prenoćište. Prva je noć bila u Torinu, nakon što sam pohodio mjesto milosti gdje se nalazi Torinsko platno. Druga je noć bila na svetkovinu sv. Josipa. Želio sam iskustiti što to znači, poput njega, ne imati prenoćišta, a treća je noć bila na Veliki utorak.
Koliko Vam još vremena treba da biste stigli do Jeruzalema? Kojim zemljama još trebate proći?
Sigurno još tri mjeseca. Do sada sam uzeo samo jedan dan odmora i to u jednom samostanu u Veneciji. Sve ostale dane pješačio sam tridesetak kilometara u prosjeku. Nakon Hrvatske, putujem u Srbiju i potom u Bugarsku, Tursku, Siriju i potom Izrael. Nadam se da će granice biti otvorene.
Nije li Vas strah putovati u ovom pandemijskom vremenu?
Ne, nemam straha. U pravu ste, nije uvjek lagano. Međutim, nikada sve nije idealno. Da nema pandemije, bilo bi nešto drugo npr. rat, bolest. Pomalo me bude strah kad dođem do jedne granice, hoću li je uspjeti prijeći. No, vjerujem u Božju providnost. Do sada me je ruka Gospodnja vodila i nastavljam, uz milost Božju, dalje putovati prema Jeruzalemu.
Proveli ste Veliki tjedan u Hrvatskoj. U kojoj ste župi i kako proslavili Uskrs?
Uskrs sam proveo u Župi svetog Luke u Novskoj. Bilo je jako lijepo i dostojanstveno. Prekrasna liturgija i svečano pashalno slavlje.
Što bi ste savjetovali osobi koja razmišlja krenuti na putovanje do Jeruzalema pješice poput Vas?
Ohrabrujem sve one koji to žele učiniti. Uistinu se isplati odvažiti na jedno takvo hodočašće. Tri su stupa tog hodočašća. Prvi je hod. Treba hrabro hoditi usprkos svim vremenskim prilikama. Drugi, molitva. Riječ je o jednom molitvenom ritmu koji me iznutra kontinuirano duhovno hrani. Treći, susreti. To znači susreti Krista u drugome i sebe u drugome, što je neprocjenjivo životno iskustvo. Živio sam u samostanu 23 godine između četiri samostanska zida. Imati iskustvo vanjskog svijeta i vidjeti kako ljudi žive izvan samostanskih zidina hrani moju molitvu.
Svaki dan slavite svetu misu na putu. Jeste li primjetili što posebno u pobožnosti hrvatskog naroda?
Gospodin mi je dao tu milost da sam do sada mogao svaki dan slaviti euharistiju. Neizmjerno sam zahvalan euharistijskom Gospodinu na tome. Primjetio sam da ste vi Marijanski narod. Puno je kapelica izgrađeno Mariji u čast. Iznenadilo me što se krunica moli prije mise i tijekom tjedna. I ja na svom hodočasničkom putu molim krunicu, počesto i cjeli rožarij.
I za kraj našeg razgovora, želite li još što poručiti našim čitateljima?
Ganut sam vašom dobrodošlicom, vašoj spremnosti da mi pomognete i domaćinstvom. Nosit ću vas na putu u Jeruzalem u svojim mislima i molitvama. Pozdrav svim vašim župljanima!
Hvala vama na svjedočastvu vjere i riječima ohrabrenja. Neka Gospodin blagoslovi vaš hodočasnički put da sretno stignete u Jeruzalem – grad Kristove muke, ali i njegove pobjede nad smrću!
Pater Cyril prenoćio je protekle noći u župnom uredu Župe Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Vrpolju, a večeras, prije odlaska iz Hrvatske, planira prenoćiti u samostanu franjevaca konventualaca u Vinkovcima. Ovaj nas je hodočasnik osvojio svojom jednostavnošću, blagošću i skromnošću. Sretni smo što smo imali priliku ponuditi mu predah i okrjepu na njegovu putu do Jeruzalema.
Tekst: Ante Šiško i Gordana Savić
Fotografije: Ruža Keser