Evo, ovdje je nešto više od Jone…
Ove šeste srijede devetnice posvećene sv. Josipu župnik Ante Šiško uputio je poseban poziv bakama i djedovima. Pobožnost je započela molitvom krunice u 17:30 sati, a euharistijsko slavlje animirao je župni mješoviti zbor. Župnik je povezao Božju riječ ovoga dana s aktualnim pozivom upućenim svim vjernicima, a napose navedenim skupinama vjernika: „Tražiš li neko čudo od Boga dolaskom na svetu Misu večeras?“ Današnja čitanja i evanđelje pozivaju nas da slušamo i širimo Božju riječ. Vlč. Šiško svoju je nadahnutu propovijed započeo pitanjem upućenim prisutnim vjernicima: „Jeste li ikada doživjeli iskustvo da je Bog od vas tražio nešto što vam se nije svidjelo?“ Ovim važnim pitanjem župnik je sažeo Božju riječ današnjeg dana u kojoj Bog od Jone traži obraćenje Ninivljana. Baš poput nas u našim svakodnevnim situacijama gdje Bog traži naše svjedočenje i istupanje, Jona se opire Božjem pozivu i poslanju. No, Bogu ništa nije nemoguće pa tako Bog preko Jone dotiče srca Ninivljana. Važno je da se zapitamo koliko puštamo Boga u svoju svakodnevicu. Jesmo li mi vjernici? Biti vjernik ne znači primiti sve sakramente i tu stati. Vjera nije stanje nego proces koji traje cijeli život. Pravi vjernik Isusa stavlja u središte svoga života. On donosi Isusa ljudima oko sebe. Mi često tražimo znakove od Boga kako bi se dogodilo obraćenje, a najveći Znak ignoriramo. Ne smijemo blokirati put prema Božjoj milosti. Ne smijemo nikada zatvarati vrata, odnosno isključivati drugoga kraj sebe. Kraj malo otvorenih vrata Bog može djelovati i tada će se dogoditi korak prema obraćenju. Tada ćemo upoznati najveći Znak naše vjere koji nam je oduvijek tu pred nosom. Po završetku homilije župnik je zahvalio bakama i djedovima na uzornom vjerničkom životu i svoj žrtvi koju čine za svoju obitelj i crkvenu zajednicu. Istaknuo je riječi sv. Ivana Pavla II. : „Ako je život hodočašće prema nebeskoj domovini, starost je vrijeme u kojemu se posve prirodno pogled upravlja prema pragu vječnosti!
“Sveti Joakime i sveta Ano, zaštitnici baka i djedova, molite za nas!
tekst: Ankica Savić
fotografije: Ruža Keser