“Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.” 1Kor 9, 17
Ovim riječima započeo je župnik Šiško svetu misu u nedjelju 7. veljače. Sedmi u mjesecu redovito je u župi Vođinci dan posvećen Mariji. Duhovni program „Po Mariji k Isusu“ počeo je molitvom krunice u župnoj crkvi, nakon koje je uslijedilo misno slavlje. Župnik se u svojoj propovijedi dotaknuo misnih čitanja koja su sva prožeta patnjom i trpljenjem. U prvom čitanju javlja nam se Job sa svojim, mi bismo danas rekli, depresivnim pogledom na život. Život u kojem nema nade. „Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!« (Job 7, 7) U poslanici Korinćanima Pavao naglašava svoje služenje drugima samo da povjeruju u evanđelje i spase se. To njegovo propovijedanje radosne vijesti i njemu je na spasenje. Župnik Ante naglasio je da se Pavlova rečenica: „Jao meni ako evanđelja ne navješćujem“ (1Kor 9, 17) ne odnosi samo na Pavla, nego na sve vjernike. Svaki vjernik mora propovijedati evanđelje. Možda ne riječju, ali svakako primjerom svoga života. Tamo gdje se nalazim, ja moram biti radosna vijest svima koji još nisu susreli Isusa. Današnje evanđelje donosi tipičan Isusov radni dan. Odlazak u sinagogu, propovijedanje, ozdravljanje, molitva. I sutra opet ispočetka jer su ga svi tražili. Posebno se ističe ozdravljenje Petrove punice koja nakon ozdravljenja poslužuje Isusa i apostole. Možemo reći da je Isus odgovor na Jobovu patnju kao i na Pavlovo služenje. On je onaj koji nam donosi nadu i spasenje. Župnik Šiško naglasio je i važnost molitve. Isus ujutro, još za mraka traži samotno mjesto da se pomoli Ocu. Koliko god imali naporan dan i mi pronađimo samotno mjesto da se stavimo u Očeve ruke. Nakon mise uslijedilo je jednosatno klanjanje pred Presvetim. Župnik je molio za duhovno i tjelesno zdravlje. Svojim pjevanjem adoraciju je animirao župni zbor mladih „Glas srca“.
Tekst : Tomislav Savić
Fotografije : Ruža Keser