“PO MARIJI K ISUSU” – subota, 07. studenog 2020.

„SVE MOGU U ONOME KOJI ME JAČA!“ (Fil 4, 13)

I ovaj sedmi u mjesecu, koji je liturgijski vrlo značajan za kršćane, okupio je velik broj vjernika u župi Kraljice Svete Krunice u Vođincima. Mjesec studeni započinje svetkovinom Svih svetih – danom kada Crkva sve nas stavlja u nutarnju raspoloživost da u sebi probudimo dar vjernosti Bogu. Tim darom vjernosti obilježena je i ova molitvena večer u Vođincima.

Večer je započela u 17:30 molitvom krunice, molitvom kojom se okupljamo oko One koja je prva povjerovala i odazvala se Božjem pozivu. Moćna i snažna molitva upućena vođinačkoj zaštitnici uvela je brojne okupljene vjernike u euharistijsko slavlje koje je započelo u 18 sati. Misu je svojim prisustvom i pjevanjem uveličao župni zbor mladih „Glas Srca“.

Vjernici su mogli čuti snažne misli liturgijskih čitanja koje je župnik Šiško, u svojoj homiliji, pokušao približiti puku.

U prvom čitanju apostol Pavao nas poziva na vjernost i ističe kako je važno ostati vjeran unatoč svakodnevnim problemima i poteškoćama koje nas snalaze: „Sve mogu u Onome koji me jača“. Događa se da nas u životu zaokupe razne stvari te zaboravimo na Isusa. Sjetimo ga se tek u nevolji, a i tada zaokupljeni svojim tužnim mislima, otkrivamo samo djelić njegove božanske veličine. No unatoč našoj posrnulosti, Bog ostaje vjeran. Jača nas kada smo slabi.

Isus nam u Evanđelju potvrđuje Pavlove poticaje: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran“. Možda će te Bog potaknuti da moliš za nekoga, da učiniš nešto za drugoga, što drugi neće smatrati toliko značajnim, ali Bog hoće! U Božjim očima si posebno velik pa i onda kada odlutaš s pravog puta. Upravo zato što si njegovo dijete.

Nakon sv. Mise vjernici su imali priliku zahvaliti Bogu u Presvetom oltarskom sakramentu. Molilo se i zahvaljivalo Bogu za tjelesno i duhovno zdravlje, kao i za sve prisutne vjernike i sav puk Božji.

Danas je prva subota u mjesecu, dan kada Crkva posebno moli za duhovna zvanja, pa je vođinačka zajednica stavila pred Isusa i te nakane.

Tekst: Ankica Savić

Fotografije: Ruža Keser