Zadnjeg dana devetnice župna crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta… Nakon uvodnog pozdrava od župnika slijedio je poticajni nagovor vjeroučiteljice Silivije Faletar. U privitku možete pročitati kompletan njezin nagovor na temu: “Dobrota, krotkost,vjernost,blagost,uzdržljivost i čistoća – plodovi Duha Svetog!”. Nakon nagovora čuli i jedno jako poticajno svjedočanstvo naše mlade župljanke Mihaele Obradović. Potom je slijedilo Euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik uz animaciju župnog zbora mladih “Glas Srca”. O tome kako nam je bilo sinoć možete i sami pogledati na našim WEB i FB portalima župe Vođinci!
U privitku možete pročitati razmatranje naše Silvije …
“Dobrota, krotkost,vjernost,blagost,uzdržljivost i čistoća
Plodovi Duha Svetoga …
Svih ovih večeri okupljamo se u ovoj našoj crkvi; zajedno razmišljamo, osluškujemo, pa i učimo. Slušamo razmišljanja vjeroučitelja i kako koji predstavlja koji dar čovjek možda pomisli kako o tome već dosta zna i da se nema što puno nadodati. Još ako se pojavi ovako kao naš Ljudevit pa te spusti zajedno sa tvojim znanjem u neznanje onda zapravo vidiš koliko nas ovakve večeri osnažuju, otvaraju…Lijepo je na početku rečeno ne trebaju nam učitelji nego svjedoci, mi smo ih imali priliku doživjeti.
Na jednom mjestu Svetog Pisma nailazimo na događaj u kojem Isus upita Petra „Ljubiš li me?” „ Učitelju ti znaš da te volim „-odgovara Petar.
Danas ovdje, na završnici ove devetnice i nama postavlja isto pitanje …
Silvija, Ana, Ante, Anita ljubiš li me? A što je s tvojom radosti Katarina ili tvojim mirom Tomislave? Što je s tvojom krotkošću Tadijana ili tvojom pobožnošću Nado? Paziš li na svoju čistoću Filipe, brineš li o svojoj uzdržljivosti Jakove? Što je s tvojom vjernosti Sanja, Ivane, Karla…?Jesi li dovoljno blag Marko, jesi li dobra Katice? Neka mi ne zamjere oni čija sam imena izrekla…
Ova pitanja Isus postavlja svima nama…
Večeras mi je s vama razmišljati o dobroti, krotkosti, vjernosti, blagosti, uzdržljivosti i čistoći. Vjerujem dok ste ovih večeri bili uronjeni u molitvu i dok ste osjećali dodir Duha Svetoga na vašem biću, u vašem srcu, vjerujem da su vam gorjeli dlanovi od te ljubavi i miline. Večeras kad opet uronite u molitvu i predanje na trenutak zastanite, otvorite svoje dlanove i zamislite na njima mali poklon, umotan u neki sjajni papir s mašnicom. Otvori ga polako i zaviri unutra …Ugledaš li dar, vidiš li zrno ne podcjenjuj to zrno, tu sjemenku, tu naizgled ništa posebno stvarčicu. Nemoj je baciti, nemoj je sakriti, nemoj je odmah strpati u džep i kasnije zaboraviti gdje je …Otvorite ga, unutra će biti upisana jedna riječ,jedan dar Duha Svetoga.:Mudrost, Razum, Jakost, Znanje,Savjet,Pobožnost, Strah Božji…Prihvati ga, zasadi ga u svoje srce, zalij ga ljubavlju. Ne podcjenjuj ovaj dar koji leži na tvom dlanu.
To je sjeme onoga što će rasti u tvom srcu ako to svoje tvrdo srce otvoriš, omekšaš, natopiš suzama kajanja, odlediš osmijehom, ugriješ toplom riječi. Pretpostavljam da će to biti samo jedna sjemenka…Ali s Duhom se nikada ne zna…
Prije nego nastavim i meni i vama jedna priča…
Neka je žena sanjala da je ušla u trgovinu i tu je, na svoje iznenađenje, našla Boga za pultom. „Što prodaješ?”-upitala je.
„Sve što ti srce želi” -odgovori Bog.
Žene je jedva vjerovala što je čula i odluči tražiti ono što je najbolje što si ljudsko srce poželjeti može.”Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost, i slobodu od straha”-reče. Potom, nakon kratkog razmišljanja, nadoda: „Ne samo za mene. Za svakoga na svijetu.”
Bog se smijao. „Mislim da si me krivo shvatila, draga moja, reče joj Bog. „Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.”
Mogli smo primijetiti dok su naši vjeroučitelji imali svoja razmatranja, gotovo svatko je spomenuo da mi dobijemo Darove samo se moramo otvoriti. Moramo biti ili postati plodno tlo za ono što smo dobili. To nije jednostavno, nekima je lakše drugima teže, ovisno o našem karakteru, osobnosti…Znamo da često za neku osobu koja je npr, blaga kažemo -ma on se takav rodio, takav je on.
Možemo se čak i pitati čemu ti darovi i plodovi Duha?
U svom životu pozvani smo rasti da bismo postali što sličniji Bogu koji nas je stvorio,što savršeniji, što milosrdniji.Istočni grijeh je sve upropastio i sve uništio, iskrivio tu sliku u nama. Iskvario tu narav koja po sebi teži biti poput božanske.Po krštenju i vjeri mi postajemo Božja djeca, pa se tako trebamo i ponašati, neprestano trebamo raditi na sebi, čistiti i skidati prljavštinu, ono što ne valja i obući novoga čovjeka. Uskrsli Krist nam u tome pomaže, šalje nam Duha, Branitelja, Osloboditelja, Čudotvorca koji nam pomaže duhovno rasti, mijenjati se. Duh Sveti daruje darove i plodove. Darovima izgrađujemo svoju Crkvu, a plodovima izgrađujemo sebe, svoju narav, bivamo sličniji Isusu.. Dok darove primamo kao nezasluženi, gotovi zreo dar plodove dobijemo kao sjemenke koje moramo posijati, njegovati, zalijevati da bi donijele plod. Baš kao što stablo donosi plod. Znači Duh sveti u nama, uz našu suradnju rađa plodovima. Pokušat ću to usporediti jednom slikom. Uzmimo sliku vozača automobila. Čim ulijemo gorivo automobil je spreman, ali ovisi o vozaču, o njegovoj spremnosti i snazi. Nije svejedno hoće li automobilom upravljati nezrelo malo dijete ili odrastao izgrađen vozač.
Mi ljudi volimo darove, volimo kada nas se netko sjeti i nešto nam pokloni..Nitko i ništa veće i ljepše ne može čovjeku, meni i tebi darovati doli sam Bog, sam Duh Sveti. Na plodovima treba raditi …
DOBROTA
Biblijski gledano čovjek je stvoren dobar, veoma dobar..Dobrota je dakle jedna stvarnost, jedna osobina čovjeka usađena u njega od postanka svijeta. Kad Pavao nabraja dobrotu kao plod Duha ne misli pri tom na problem dobra i zla..Dobrota je više kao nijansa ljubavi.U susretu s čovjekom koji Isusa oslovljava sa dobri Isus odgovara nitko nije dobar doli Bog sam. Možemo li mi onda biti dobri? Kad Isus govori o lozi i čokotu kaže da dok je loza na čokotu donosi plod, bez Isusa ne možemo donositi dobro. Isus želi da mi budemo nakalemljeni na Njega i da plod donosimo.Budući si dobio dar Duha u tebi je srce od mesa ispunjeno milosrđem i puno ljubavi.Ako si okrutan i nepomirljiv onda nisi dobar.
KROTKOST
Krotkost je plod koji nas uči biti poniznim i krotkim poput Isusa. On je spor na srdžbu,blage ćudi, blage naravi, nije svadljiv, ne razdražuje se.Nije osvetoljubiv kao njegovi učenici Jakov i Ivan koji žele odmah raspaliti (Lk 9,51-55)…To smo mi ljudi, kada nam netko nešto učini mora dobiti što zaslužuje , pa često još i više.Snaga koju krotkost od nas traži je susprezanje, treba podnositi štetu, ne uzvraćati. Strpljivo i s mirom .To nikako nije slabost, to je snaga. Krotkost ukroćuje ono divlje u nama.
VJERNOST
Bez vjere ne možemo biti ni vjerni. Vjernost je zapravo odanost. Vjeran je onaj koji je pouzdan, odgovoran, na koga se možemo osloniti. Vjernost je zapravo ljubav koju iskazujemo prema Božjem autoritetu, Božjim zakonima. Kao što je sluga vjeran svome gospodaru, kao što je sin odan svome ocu, tako je i vjernik odan svome Stvoritelju. Bez pomoći Duha Svetoga nemamo dovoljno snage da ostanemo vjerni Bogu i ljudima u teškim životnim situacijama. Tako pod križem nalazimo samo Ivana koji je bio vjeran svome Učitelju i u najtežim trenucima. Nakon Pedesetnice i silaska „sile odozgorˮ i ostali su učenici (p)ostali vjerni Isusu i njegovoj nauci do smrti. Nažalost danas lakše je biti vjeran nekom sportskom klubu , političkoj stranci nego li svojoj supruzi ili suprugu..Zašto? Pa biti vjeran uključuje i vjeru u ono čemu se želi biti vjeran, to često znači plivati protiv struje preuzimajući na sebe rizik od ismijavanja, nerazumijevanja, napuštenosti. Tako biti vjeran Isusu podrazumijeva vjerovati u Njega i sve ono što nam je rekao. Bez vjere ni vjernost u pravom smislu te riječi nije moguća.
BLAGOST
Blagost je, zapravo,nježna ljubav vođena samokontrolom, primijenjena sa onoliko snage koliko je potrebno da služi nekome na način na koji taj netko može podnijeti. To je ljubav na djelu koja nas vodi da u obzir uzmemo nečiju povijest, snagu, slabost, teret, čak i njihov izraz lica i ton glasa, te spram toga ocijenimo kako se prema njemu postaviti. Primijeniti onoliko snage koliko je potrebno.Ona nije suprotna snazi, već je zapravo mudra primjena iste. Ipak, ta tiha snaga, ni gram previše niti premalo,mijenja osobe.Samo osoba koja je blaga može pretvoriti bujicu onog što bi htjela reći u potočić onoga što osoba ispred nje treba čuti. Samo osoba koja ima samokontrolu može izgraditi umjesto da ruši. Ljudi su krhki. Čak i kada ozlijede sami sebe, ljudi su svejedno ozlijeđeni. Blagost vam pomaže da nekome pomognete sastaviti djeliće koji su slomljeni.Na način na koji taj netko može podnijeti. Različite bolesti trebaju različite lijekove. Različite brave trebaju različite ključeve. Blagost procjenjuje nečije stanje, snagu i slabosti, te pronalazi način dati im ono što mogu primiti. Osoba čije je srce ispunjeno blagošću neodoljivo privlači druge. Nježna osoba se zauzima i brine za slabe i ranjene. Krist je osoba puna blagosti i nježnosti. Isusov život je prožet nježnošću i samilošću prema grešnicima i bolesnicima. Spašava od kamenovanja ženu zatečenu u preljubu (usp. Iv 8,1-10), blago razgovara sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu (usp. Iv 4). Zapravo, Isus pokazuje svoju blagost i nježnost prema svakom čovjeku.
UZDRŽLJIVOST
Plod Duha koji nas dovodi u red. Često smo u odgoju mogli čuti riječi suzdrži se, zadrži za sebe. Ova riječ treba nam biti često na pameti. Drži nas budnima, trijeznima, umjerenima. Drži nas osjetljivima za drugoga. Možemo reći da je uzdržljivost vrlina koja regulira naš nagon, našu strast koja dovodi u red želju za hranom i pićem, spolnim užitkom i vodi nas zdravom razumu. Uči nas osjećaju stida i pristojnosti. Kuša naše riječi – pazi na naš jezik. Čuva nas da zbog neznatne naslade prolaznog života ne srljamo u propast i izgubimo dušu. Neda nam da se povedemo za svojim požudama.Sve mi je dopušteno, ali sve mi ne koristi,kaže uzdržljivost. Suprotno od toga je znatiželja, sve vidjeti i sve probati.
Uzdržljivost je krepost koja dovodi u red naše želje i htijenja misleći na naše stvarne potrebe i korist.
ČISTOĆA
Čistoća je Božje djelo, danas toliko često ranjeno i krhko. Današnje društvo jako puno ulaže u tijelo,estetske operacije, tretmani ljepote, ogromne slike i reklame koje nas uče što bismo trebali biti i čemu težiti.Toliko toga danas činimo za svoje tijelo da smo mu često uskratili ono najvažnije, dostojanstvo.Po dostojanstvu čovjek je zapravo čovjek. S druge strane ne treba na svoje tijelo gledati na nešto grešno, pogrešno i odbacivati ga. Mi kršćani vjerujemo u Uskrsnuće tijela i trebamo ga čuvati čistim za taj trenutak .Sačuvati čistim znači sačuvati od grijeha, prljavštine , ne od propadanja, od ožiljaka vremena.U našoj nutrini stanuje Duh Sveti, a On najsavršenija stvarnost zaslužuje da se u nama osjeća ugodno, toplo …Očistimo svoje tijelo da bude prikladno da u njemu prebiva Duh Sveti.”
Tekst: Silvija Faletar
Fotografije: Ruža Keser
