I sedmog dana devetnice lijep broj vjernika ispunio je župnu crkvu. Nakon uvodnog pozdrava od župnika slijedio je poticajni nagovor vjeroučiteljice gđe Helene Primorac. U privitku možete pročitati kompletan njezin nagovor na temu: “Strah Božji – dar Duha Svetog!”. Nakon nagovora čuli i jedno jako poticajno svjedočanstvo ministranta Jakova Faletara. Potom je slijedilo Euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik uz animaciju župnog zbora mladih “Glas Srca”. O tome kako nam je bilo sinoć možete i sami pogledati na našim WEB i FB portalima župe Vođinci!
I večeras pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže dolazeći u župnu crkvu u 21.00 sat navečer, ili prateći nas uživo na župnikovoj ili župnoj FB stranici i WEB stranici …
U privitku možete pročitati razmatranje naše Helene …
“STRAH BOŽJI – DAR DUHA SVETOGA …
Psalam 34. nas poziva: ,,Dođite djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem.” (Ps 34,12).
Živimo u svijetu punom strahova i fobija od terorizma, ratova, prirodnih katastrofa, epidemija, bolesti, nesigurne budućnosti, neuspjeha u životu pa sve do praznovjernih strahova da nam se ne dogodi kakvo zlo.
Treba li čovjeka poučavati o strahu?
Čovjeka ne treba učiti kako da se nečega ili nekoga boji. Strah mu je urođen, odnosno sastavni je dio naše ljudske naravi. Čovjek na njega instinktivno reagira.
Strah je važno alarmantno stanje koje ljudima pomaže u suočavanju s novim i uznemirujućim situacijama. Odsutnost straha jednako je opasna kao i patološki oblici straha (panika, fobija…) jer blokiraju osjećaje i postupke.
Dok nas ljudski strahovi muče, tlače, sapinju, zarobljavaju pa nekada ubijaju i volju za životom, dar straha Božjega je nešto sasvim drugo.
Sveti Franjo Saleški tvrdio je za strah Božji: ,,Da se bojimo Boga iz ljubavi, a ne da ga ljubimo iz straha.”
Učiti čovjeka strahu Božjem znači naučiti ga strahopoštovanju, a ne strašiti ga Bogom. Trebamo naučiti da nam je Bog brižan Otac, vjeran Prijatelj kojega ne bismo željeli povrijediti, a ne strogi sudac koji će nas prvenstveno kazniti.
Psalam 31. kaže: ,,O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota koju čuvaš za one koji te se boje.” (Ps 31,20).
Strah Božji ne čini od nas bojažljive i pokorne kršćane, već rađa u nama hrabrost i snagu. To je dar kojim postajemo uvjereni, oduševljeni kršćani koji se ne pokoravaju Gospodinu iz straha, već zato jer su ganuti i osvojeni njegovom ljubavlju. Iako je dar straha Božjeg zadnji dar Duha Svetoga, on je zapravo početak i preduvjet drugih darova. Tako Sirah kaže: ,,Strah Gospodnji početak je mudrosti!” (Sir 1,14).
Biti ispunjen strahom Božjim znači biti ispunjen ,,strahom od grijeha”, tj.ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu, nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Možemo reći za ovaj dar da je to novo ime za ljubav prema Bogu. Zato sv. Ivan kaže: ,,Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.” (1 Iv 4,18).
Biblijski Bog objavljuje se riječima: ,,Ne bojte se!” To pokazuje stvarnu Božju veličinu pa je i prirodna reakcija čovjeka da se uplaši kada ga upozna. Vjera bi bila površna kada u njoj ne bi bilo straha Božjega. Nije riječ o strahu od ,,okrutnoga i nepredvidljivoga”, nego je to izraz ,,strahopoštovanja pred nedokučivom ljubavlju.”
Sveta Terezija Avilska kaže da Gospodin ima dva lijeka pred iskušenjima i kušnjama, a to su ,,ljubav i strah”.
,,Ljubav će nas natjerati da protegnemo korake; strah će nas nagnati da pazimo kamo ćemo stati, zato da ne padnemo.”
Sveta Terezija je tako rekla da su ljubav i strah Božji dvije jake tvrđave koje nas čuvaju od grijeha.
Darom straha Božjeg uspjet ćemo mrziti i mali promišljeni grijeh te snažno djelovati protiv prvih znakova mlakosti, lijenosti ili lagodnosti.
Kada se izgubi dar straha Božjeg razvodnjava se ili se gubi osjećaj grijeha i mlakost ulazi u dušu. Gubi se osjećaj moći Božjega Veličanstva i časti koja mu se duguje.
Strah Gospodnji je zapravo dokaz ljudske mudrosti. Odraz je poniznosti bez koje se ne može ljubiti Boga, a njega prvo treba ljubiti. Kada je čovjeku Bog na prvom mjestu, onda je i sve drugo na svome mjestu. Strah Božji je dokaz da čovjek ne ovisi sam o sebi, nego mu život ovisi o tankoj niti koja može svake sekunde puknuti. Bog ljubi one koji ga se boje jer oni i te kako znaju da ovise o Bogu i da ga trebaju.
Prorok Sirah reče: ,,Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost. Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolična srca.
Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje.” (Sir 1,27-30)
Strah Božji dar je Duha Svetoga koji nas podsjeća koliko smo mali pred Bogom i njegovom ljubavi i da je za naše dobro prepustiti mu se s poniznošću, poštovanjem i pouzdanjem. On nas osposobljava da živimo u svijetu, ali ne po mentalitetu “svijeta”(sebično), nego po Duhu Svetom. Živeći u strahu Božjem postajemo ,,sol zemlji” i ,,svjetlo svijetu”, izgrađujemo Božje kraljevstvo ovdje i sada.
Iz molitve o sedam darova Duha Svetoga:
…OBDARI ME STRAHOM BOŽJIM DA NIKADA NE ODEM OD TEBE, VEĆ DA TI OSTANEM BLIZU UVIJEK, U VRIJEME RADOSTI I U VRIJEME TUGE. UVIJEK I U SVEMU DARUJ MI SVOJE MISLI, SPASITELJU, DA MOGU KROČITI PREMA TVOME KRALJEVSTVU ČINEĆI TVOJU SVETU VOLJU. AMEN.
Tekst: Helena Primorac
Fotografije: Ruža Keser
