I petog dana devetnice lijep broj vjernika ispunio je župnu crkvu. Nakon uvodnog pozdrava od župnika slijedio je poticajni nagovor vjeroučitelja Ljudevita Gačića. U privitku možete pročitati kompletan njegov nagovor na temu: “Znanje – dar Duha Svetog!”. Potom je slijedilo Euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik uz animaciju župnog zbora mladih “Glas Srca”. O tome kako nam je bilo sinoć možete i sami pogledati na našim WEB i FB portalima župe Vođinci!
I večeras pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže dolazeći u župnu crkvu u 21.00 sat navečer, ili prateći nas uživo na župnikovoj ili župnoj FB stranici i WEB stranici …
U privitku možete pročitati razmatranje našeg Ljudevita …
“Dar Duha Svetoga ZNANJE …
Hvaljen Isus i Marija i sveti Josip
Sigurno se PITATE o čemu ću ja eto vama govoriti!? Možda nekoga zanima? A možda i ne, jer je već sve OVO stavio ili stavila u ladicu s natpisom „Baš me briga“ ili slično… Možda misli da sve ZNA!? Ili si sada postavljate pitanje o čemu ja to pričam ili što ja to sad filozofiram!?
Večeras bih vas poveo na jedno razmišljanje o ZNANJU. Peti dar Duha Svetoga: ZNANJE.
Čim postavljamo neko pitanje, bilo sebi ili nekome… mi nešto tražimo. Tražimo odgovor na to pitanje. I vi ćete sada reći pa to je normalno. To znači da razmišljamo. A od kud mi znamo da je to normalno?
Pa netko nam je TO morao otkriti.
Postavljajući pitanja tražimo tj. otkrivamo istinu o nečemu. Otkrivamo neko ZNAČENJE nečega. I sakupljajući ta značenja mi kažemo onda da nešto ZNAMO. Imamo ZNANJE o nečemu ili nekomu. Taj proces se jednostavno zove škola. Učenje. Riječ koja mnogima nije draga, ali ako malo razmislimo o tome shvatit ćemo da je to tako. Bez obzira tko nas i gdje uči.
ZNANJE je dar. Veeliki dar, ali možda još veći teret. Zašto? Za onoga tko puno zna i razumije mi kažemo da je jako pametan. Ali to ZNANJE, ako je čovjek pošten i dobar predstavlja i teret jer s tim ZNANJEM on zna da se MORA ponašati JEDINO dobro i pošteno jer mu to ZNANJE ne dopušta ništa drugo nego da samo bude dobar i pošten. Onaj tko to zna i zanemaruje čini grijeh. I njegov grijeh je veći od onoga tko radi krivo(loše) a to ne zna!
Definicija grijeha glasi: Grijeh je namjerno, svjesno i slobodno učinjeno zlo djelo ili propušteno dobro djelo. Ako ZNAMO da je nešto loše i to namjerno činimo, pa čak i kada namjerno ne želimo nekome pomoći (propuštajući učiniti dobro djelo!) mi činimo grijeh = zlo! Na to nas naša savjest upozorava! A savjest je Božji glas u nama (Božje ZNANJE!!).
Znanje je veliki dar ako ćemo ga koristiti na dobrobit svih ljudi, ali i veliki teret ako ćemo ga koristiti za nanošenje zla!
Svojim NE ZNANJEM činimo prvenstveno zlo sebi, jer BOG želi da mi ZNAMO. Zato nam se objavio po Sinu (otkrio nam je to). Slavili smo Uskrs! (da ne znamo za to ne bi slavili! LOGIČNO)
Na dan uzašašća naredio je apostolima da idu po svem svijetu i navještaju (UČE) Evanđelje! Objavio nam se po Duhu. Dao nam je darove.
Ne zaboravite priču o talentima! To NIJE priča o materijalnom bogatstvu!! To je priča o ZNANJU! Tko se trudi, Bog nagradi taj trud, a tko ne njemu još i oduzme! Pozvani smo na razvijanje svojih talenata. Svojih ZNANJA. Netko nešto zna (talentiran je). Netko više zna, a netko manje! Ali zato nije manje vrijedan u Božjim, a nikako ne smije biti manje vrijedan u našim očima, jer je to onda naša oholost.
Isus ima mnogo toga što nam preko Duha Svetoga treba i želi reći. Ali to znanje ovisi o našoj duhovnoj mogućnosti shvaćanja i prihvaćanja. Jer što vrijedi neko ZNANJE ako ga mi ne želimo prihvatit!? Zato trebamo razlikovati ZNANJE i SPOZNAJU (saznanje). Znanje je određeno shvaćanje različitih informacija koje smo usvojili, a SPOZNAJA je samo neka informacija za koju mi sad znamo ali ju ne moramo razumijeti. Kada to shvatimo i prihvatimo kao istinu onda je to ZNANJE. To je i Isus rekao apostolima kad se i nas spomenuo prije 2000 godina (manje-više): Lako je vama sada reći da sam ja Sin Božji kada to ZNATE jer jedete i spavate sa mnom (oni su tu istinu (spoznaju) shvatili i prihvatili), ali blago onima koji me neće vidjeti a vjerovat će u mene!! (Vi ćete ih to naučiti)
Zato bi i trebali biti tu u Božjoj kući jer nam je Bog dao da to ZNAMO, a ne zato što nas je netko možda natjerao itd. JER ako ZNAMO kako nam sve Bog može pomoći onda nas nitko neće tjerati u crkvu, nego iz crkve!
Znanje je važno. Pogotovo ZNANJE o vjeri. O Bogu, jer to nama koristi! Iako trebamo biti svjesni da je naše ZNANJE o Bogu onoliko koliko nam On to u datom trenutku dozvoli.
Često sam se pitao o svojoj vjeri kako ja to ne razumijem i kako ja to nešto nisam do sada shvatio (ne ZNAM)!? Dok mi Bog nije u određenim trenucima mise ili molitve doslovno ulio ZNANJE u glavu. Samo se upalila lampica i ja to odjednom ZNAM. Nije to što sam JA pametan, nego On meni i ja da drugima nešto kažem ili znam objasniti. Da nije NJEGA… ne ZNAM baš što bi ja!? Jesam ja „pametan“… ali… pametan sam sam od sebe!? Onda si tepam: BOG me voli, pa me je sačuvao od nekog ZNANJA da se ne bi možda uzoholio. Ali mu trebam, čak i ja, pa mi daruje neko ZNANJE, bar toliko da budem skroman i zahvalan.
I za kraj jedna misao pa tko ZNA, taj će shvatit!
Nije mi mrsko ni ZNANJE ni učenje. Ali što sam stariji sve se više divim kako nisam stradao sa svojim „ZNANJEM“ dok sam bio mlađi (bez obzira što su mi govorili!). Zahvalan sam Bogu na tome i često mi u misli dođe rečenica iz Biblije: Bog izabra lude da posrami mudre.”
tekst: Ljudevit Gačić
fotografije: Ruža Keser
