I četvrtog dana devetnice lijep broj vjernika ispunio je župnu crkvu. Nakon uvodnog pozdrava od župnika slijedio je poticajni nagovor vjeroučiteljice Marijane Kelava. U privitku možete pročitati kompletan njezin nagovor na temu: “Jakost – dar Duha Svetog!”. Potom je slijedilo Euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik uz animaciju župnog zbora mladih “Glas Srca”. O tome kako nam je bilo sinoć možete i sami pogledati na našim WEB i FB portalima župe Vođinci!
I večeras pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže dolazeći u župnu crkvu u 21.00 sat navečer, ili prateći nas uživo na župnikovoj ili župnoj FB stranici i WEB stranici …
U privitku možete pročitati razmatranje naše Marijane …
“DAR JAKOSTI …
Pojam jakost dolazi od riječi jak/a, što znači biti velike snage i čvrstine, snažnih duševnih svojstava: pouzdan, neslomljiv, nepokolebljiv i čvrst.
Jakost kao dar Duha Svetog i kao moralna krepost jest snaga i moć samoga Boga koji djeluje u nama i po nama. Dar jakosti pruža nam snagu na putu svetosti, tako da krš¬ćanina ne mogu spriječiti ni poteškoće, ni napasti, pa ni sama smrt na putu istinske svetosti. Taj dar daje pomoć u podnošenju bolova, bolesti, kušnja, progona i mučeništva.
Izraziti primjer hrabre i jake žene u Bibliji je majka Makabejka koja je u jednome danu gledala smrt sedmorice svojih hrabrih sinova, ali nije pokleknula u svojim vjerskim i moralnim principima. U Novom zavjetu Isus je pokazao iznimnu jakost u kušnji u pustinji, postivši četrdeset dana i noći ne podliježući ponudi Napasnika i ne pokazujući tjelesnu slabost. Duh Sveti daje duši potrebnu jakost da bi svladala zaprjeke i vršila krjeposti. Gospodin od nas očekuje junaštvo u malome, u svakodnevnom izvršavanju dužnosti našega staleža. Jakost u redovnom životu.
U mjeri u kojoj čistimo svoje duše i poslušni smo djelovanju milosti, svatko može kazati, kao sveti Pavao: ”Sve mogu u Onome koji me jača!” Pod djelovanjem Duha Svetoga, kršćanin se osjeća sposobnim za najteža djela i podnosi najteža iskušenja iz ljubavi prema Bogu. Duša, ganuta ovim darom, ne pouzdaje se u vlastite snage, jer nitko više od nje, ako je ponizan, nije svjestan njezine vlastite slabosti i nesposobnosti za izvede do kraja svoj zadatak posvećenja, kao i plan za koji ju je Gospodin predodredio u ovom životu; ali na poseban način, u najtežim trenucima, čuje kako joj Gospodin govori: ”Ja ću biti s tobom.” Tada se usuđuje reći: ”Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? …Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? … U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu.” (Rim 8,31-39)
Ovo je izljev jakosti i optimizma koji se oslanja na Boga. Jaka osoba može iskusiti strah, ali ga nadvlada zahvaljujući ljubavi. Zato što ljubi, kršćanin se može suočiti s najvećim opasnostima, premda osjećajno osjeća odbojnost i otpor, ne samo na početku nego i čitavo vrijeme dok traje kušnja ili dok se ne postigne ono što se ljubi. Jakost ne izbjegava uvijek klonulost, opadanje snaga, što je odlika sve stvorene prirode. Ova krjepost vodi do dragovoljnog davanja života u svjedočenju vjere, ako to Gospodin zatraži. Mučenička smrt je najveći čin jakosti i Bog ju je tražio od mnogi vjernika tijekom povijesti Crkve.
Mučenici su bili – i jesu– kruna Crkve, i još jedan dokaz njezinog božanskog podrijetla i svetosti. Svaki pravi kršćanin spreman je dati svoj život za Krista, ako to okolnosti zahtijevaju. Duh Sveti tada će dati snage i hrabrosti za suočenje s ovom najvećom kušnjom. Ipak, od nas se najčešće traži junaštvo u malome, u svakodnevnom izvršavanju vlastitih obveza.
Svakoga dana potreban nam je DAR JAKOSTI jer svakoga dana vježbamo ovu krjepost radi pobjeđivanja vlastitih hirova, sebičnosti i udobnosti. Moramo biti jaki u sredini koja će često biti različita od nauka Isusa Krista, pobijediti ljudske obzire, jednostavno, ali pravim riječima, svjedočiti o Gospodinu, kao što su to činili apostoli. Potrebna nam je jakost u apostolatu da bismo govorili o Bogu bez straha, ponašali se uvijek kršćanski bez obzira na suprotnost sredine u kojoj vlada poganski duh, ispraviti bratskom opomenom ono što treba…
Prepustimo li Tješitelju svoj život, naša sigurnost neće imati granica. Tada ćemo potpuno shvatiti da Gospodin izabire slabost, ”neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog …, da se ni jedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom”, i da traži od svoje djece samo dobru volju da sa svoje strane učine što mogu kako bi On ostvario čudesa milosti i milosrđa. Tako se ništa ne čini preteškim, jer se svemu nadamo od Boga, i ne pouzdajemo se potpuno ni u jedno ljudsko sredstvo, nego u Gospodinovu milost.
Ustrajno molimo za DAR JAKOSTI da svladamo otpor prema izvršenju dužnosti koje su teške, da se suočimo s redovnim zaprjekama svačijeg života, da strpljivo podnosimo bolest kada se pojavi, da ustrajemo u dnevnom poslu, da budemo postojani u apostolatu, podnosimo svako protivljenje vedrinom i nadnaravnim duhom.
Pomolimo se:
Izlij u nas, Duše Sveti, duh jakosti. Inače ćemo, klecavih koljena,plivati nizvodno u velikoj rijeci života – bez otpora. Iščupaj korijene naše tromosti i ulij nam nadu po kojoj ćemo biti usidreni u Bogu. Slava Bogu našemu. AMEN.”
Tekst: Marijana Kelava
Fotografije: Ruža Keser
