I drugog dana devetnice lijep broj vjernika ispunio je župnu crkvu. Nakon uvodnog pozdrava od župnika slijedio je poticajni nagovor gđe Ankice Savić. U privitku možete pročitati kompletan njezin nagovor na temu: “Razum – dar Duha Svetog!”. Nakon nagovora slijedilo je Euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik uz animaciju župnog zbora mladih “Glas Srca”. O tome kako nam je bilo sinoć možete i sami pogledati na našim WEB i FB portalima župe Vođinci!
I večeras pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže dolazeći u župnu crkvu u 21.00 sat navečer, ili prateći nas uživo na župnikovoj ili župnoj FB stranici i WEB stranici …
U privitku možete pročitati razmatranje naše Ankice …
“DAR RAZUMA …
Vratimo se malo u daleku prošlost. Prisjetite se vaših prvopričesničkih dana. Mnogi su od nas morali napamet naučiti brojne molitve, a među njima i sedam darova Duha Svetoga. Većina djece zapinjala je na njima i lomila jezike dok je po prvi put u životu izgovarala nepoznate, daleke pojmove kao što su mudrost, razum, savjet, znanje, jakost, pobožnost i strah Božji. Djeca su se razlikovala samo po tome koja će prije, a koja kasnije nabubati ove pojmove. Svojim ograničenim spoznajnim moćima u toj dobi smo se ozbiljno naprezali da ih povežemo s Duhom Svetim. U toj dobi nismo bili ni svjesni kolike moći zapravo imamo preko treće osobe Svetog Trojstva, Duha Svetoga, i kolike darove možemo dobiti. Jesmo li danas svjesni?
Vratimo se u sadašnjost. Po odrastanju naš um postaje sposobniji da ove darove poveže s nečim božanskim što Bog besplatno šalje s neba. Silazak plamenih jezika, dakako, nitko nije vidio, no kao što se kaže ono bitno je očima nevidljivo. Ako malo preispitamo svoje postupke uočiti ćemo da smo u nekim trenutcima činili ono što je bilo pred Bogom ispravno, pa makar bilo teže pa i opasnije. Često je to bilo nešto jače od nas. Kao da je iz nas progovarala neka nadnaravna sila pa smo postupali upravo kako je trebalo. U nekim pak drugim okolnostima smo podbacili. Činili smo i birali nešto što nismo trebali, smjeli, nešto što krš¬ćani ne čine, što se protivi Duhu Božjem.
Darovi Duha Svetoga su nadnaravne kvalitete u nama koje nisu naše nego su od Boga. One nas otvaraju poticajima Duha Božjega i čine pozornima na ono što Bog govori. One nam pokazuju put svetosti. One nam pomažu da surađujemo s milošću Božjom te da volimo i hoćemo ono što Bog hoće.
Razum nam omogućuje da shvaćamo onako kako shvaća Bog. Radi se o ulivenom daru Duha Svetoga koji se daje našem umu kako bismo objavljene istine vjere mogli shvatiti u njihovoj jednostavnosti i dubini. Dar razuma daje nam uvid u značenje onoga što vjerujemo. Ovdje nije riječ o inteligenciji. Riječ je naprotiv o milosti koju samo Duh Sveti može uliti. Taj dar nam pomaže da stvari shvaćamo na način kako ih shvaća Bog, da ih „čitamo iznutra”, Božjim umom.
U zadnje vrijeme nismo mogli bez tehnologije (zatvoreni u četiri zida, škola online pa čak i misa preko malih ekrana i društvenih mreža). Dolazi li Duh Sveti sa svojim darovima i u kućnu posjetu? Možemo reći da ovi darovi Božji predstavljaju neku vrstu nadogradnje našeg osnovnog sustava. Oni donose poboljšanu verziju nas samih – Božansku verziju. Pomažu nam da naš sustav djeluje po postavkama po kojima je stvoren – da živimo i radimo po Božjem planu za nas.
Zvuči složeno? Pa, možda nam malkice nedostaje dara o kojemu danas govorimo, dara razuma.
Ima jedna epizoda iz Lukina Evanđelja koja vrlo dobro izražava dubinu i snagu toga dara. Nakon što su svjedočili Isusovoj smrti na križu i njegovu ukopu, dvojica njegovih učenika, razočarani i utučeni, napuštaju Jeruzalem i vraćaju se u svoje selo koje se zove Emaus. Na putu im se pridružuje uskrsli Isus i počinje razgovarati s njima, ali njihove oči, zastrte tugom i očajem, nisu u stanju prepoznati ga. Isus putuje s njima, ali su oni tako žalosni da ga ne prepoznaju. Kada im Gospodin tumači Pisma kako bi im pomogao shvatiti da je morao trpjeti i umrijeti da bi nakon toga uskrsnuo, njihov se um otvara i u njihovu se srcu ponovno budi nada. I to je ono što čini Duh Sveti s nama: daruje nam dar razuma i otvara nam um i srce.
Počesto se možemo prepoznati u ovoj dvojici učenika. Napuštamo crkvu i vraćamo se svojim kućama, a zbog svojih dnevnih briga i rastresenosti nismo susreli Isusa. Stoga molimo Duha Svetoga da nam otvori um i srce govoreći: Daj nam Gospodine, dar razuma!”
tekst: Ankica Savić
fotografije: Ruža Keser
