U subotu 15. veljače 2020., ispred župne crkve Kraljice Svete Krunice u Vođincima, okupili su se naši najmlađi vjernici nestrpljivo iščekujući polazak na zasluženo putovanje.
Župnik, vlč. Ante Šiško, organizirao je izlet u Aljmaš za djecu koja su redovito pohađala sve zornice u vremenu došašća.
Na put je krenulo šezdesetak djece od pet do petnaest godina u pratnji župnika, sestre Katarine, roditelja i drugih zainteresiranih vjernika. Pridružio im se i dječji zbor Betuel. S molitvom i pjesmom na usnama krenuli su prema Aljmašu, starom, a obnovljenom svetištu Gospe od Utočišta.
U lijepoj crkvi koja je izgrađena u obliku dunavskog labuda, rektor svetišta u Aljmašu, vlč. Ante Markić, opisao je u kratkim crtama povijest te crkve. U vedroj komunikaciji s djecom otkrio je i protumačio što predstavljaju mozaici i kako je kip Gospe od Utočišta ostao netaknut, dok je čitava crkva u ratu bila srušena.
Poslije molitve i pjesme u crkvi, djeca su se rado igrala na obali Dunava. Zatim su se odvezli autobusom prema Kalvariji. Od jedne do druge postaje razmišljali su i molili za potrebe svih obitelji. Župniku su u molitvi križnoga puta pomagale učenice sedmog i osmog razreda. Na kraju Kalvarije nalazi se veliki kip uskrsloga Isusa okrenut prema mjestu i lijepoj crkvi koja ukrašava čitav prostor svojom ljepotom.
Po silasku s Kalvarije župnik je ugodno iznenadio male putnike kada je otvorio prtljažnik svog automobila u kojemu je za svakog bila slatka okrjepa. Izletnici su se zatim autobusom odvezli prema novoj, prošle godine otvorenoj kući Cenacolo u kojoj žive dečki koji su u djetinjstvu izabrali krivi put pa su postali ovisni o drogi, alkoholu, kocki ili jednostavno traže dublji smisao života. Prije iznošenja svojih iskustava mladići su djeci prikazali film o sestri Elviri, talijanskoj redovnici koja je, videći prazninu smisla i siromaštvo pravih vrijednosti mladih ljudi koji su propadali u ovisnosti, počela brinuti o njima. Naišla je na pomoć mnogih dobrih ljudi i danas u svijetu ima oko osamdeset kuća u kojima se mladići ili djevojke kroz rad, iskrene razgovore, rad na sebi i molitvu, odvikavaju od zla ovisnosti. Tijekom dana u zajednici imaju strog način života, fizički rade i puno mole. Na početku uza se imaju starijeg mladića koji je kao anđeo što prati i hrabri novopridošloga da se učvrsti na ispravnom i zdravom životnom putu. Djeca su s puno pažnje i interesa slušala dok su mladići pričali svoje životne priče.
Nakon susreta s mladićima u Aljmašu, u zajednici Cenacolo, izletnici su se autobusom uputili prema Vođincima. Veselom pjesmom i molitvom zahvalili su Bogu za nove spoznaje i iskustva. Zahvalni su i župniku što im je omogućio to lijepo iskustvo.
Ivona i sestra Katarina na povratku su pitale djecu za doživljaje, a odgovori su bili kratki i jasni: „Sve je bilo jako lijepo! Najljepše je bilo bacati kamenčiće – žabice – u Dunav. Bilo je lijepo naše druženje. Bilo je lijepo kad nas je župnik počastio slatkim kroasanama i sokićima.“ „Bilo je zanimljivo slušati o povijesti crkve, naroda i o vjeri u Aljmašu i cijeloj Slavoniji.“ „Bilo je zanimljivo slušati kako su mladići – bivši ovisnici u zajednici promijenili život na bolje. Ja sam se bojala da nas neće prihvati, a oni su tako dragi, pobožni i dobri dečki.“ Autobus s razdraganom djecom brzo je stigao u Vođince.
Tekst: Ivona Jakić i s. Katarina Knežević
Fotografije: Ruža Keser
