Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18. – 25. siječnja)
Svako ljudsko biće voli osjetiti pažnju i brižnost. Svatko je od nas radostan kad ga se netko sjeti, a pogotovo u molitvi!
Prije nego je izvršio svoje Poslanje, Isus se pomolio Ocu za nas. U Isusovoj molitvi možemo i moramo pronaći uzor svojoj vlastitoj molitvi. Kada ti je teško i ne vidiš izlaz, kakva je tvoja molitva?
Pronalaziš li uopće vremena za razgovor sa svojim Bogom?
Isus nam kao Učitelj molitve pokazuje kakva ona treba biti.
Isusova molitva usmjerena je Nebeskom Ocu, a upravljena za sve njegove učenike, koji su povjerovali u njegovu riječ, ali i za one koji će povjerovati, to znači za nas, za Crkvu, koja treba izvršiti svoju ulogu u svijetu. No, u toj molitvi Isus nije onaj koji nešto zahtijeva, a da sam nije prije to prošao. Isus uči svoje učenike koliko je jedinstvo važno kako bi drugima bili primjer, kako bi pokazali na vlastitom primjeru što je jedinstvo i svjedočili da su njegovi učenici. Upravo će to jedinstvo drugima pokazati i druge potaknuti da povjeruju u Isusa.
Ostvariti to jedinstvo nije laka zadaća, ono zahtijeva žrtvu. Različite rase, kulture, načini razmišljanja, interesi, jezici postoje istovremeno u čitavom svijetu. Jedinstvo u vjeri ne pretpostavlja da svi govore istim jezikom, mole iste molitve, pjevaju iste pjesme. Sveti Pavao piše korintskoj zajednici: „Milosni su darovi različiti, ali je isti duh. Različite su službe, ali je isti Gospodin, koji čini sve u svima.”
Ključ stvaranja zajedništva je ljubav. Ljubav nadvladava sve prepreke, ljubav nadilazi sve ljudske ograničenosti i stvara zajedništvo. Jedinstvo između Boga Oca i Sina Isusa Krista u Duhu Svetome uzorak je koji svi mi kršćani imamo pred sobom i to je put kojim trebamo ići. Ako su Otac i Sin jedno, a mi smo postali djeca Božja, dionici božanske naravi, u Bogu i s Bogom možemo živjeti samo ako smo u jedinstvu.
Isusova velikosvećenička molitva:
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«
Iv 17,1-11a
Ankica Savić