“Svaki dan si odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju odvoji sat.”
Sveti Franjo Saleški rodio se 1567. godine u dvorcu na jugu Francuske. Trebao je postati baštinikom velikog bogatstva svojih roditelja. Zato su ga od najmanjih nogu pripremali za takav život. Pružili su mu najbolje obrazovanje. Završio je srednje nauke u isusovačkom kolegiju te je na Sveučilištu u Padovi upisao studij prava. Za vrijeme studija vodio je veliku duhovnu borbu o kalvinističkoj nauci da je Bog već odredio tko je za raj, a tko za pakao. Iako je vodio pobožan život, bojao se da nije među onima predodređenima za pakao.
Primajući sakramente i moleći se nebeskoj Majci došao je do pouzdanja u Božju dobrotu. Franjo je nenadano svojim roditeljima obznanio da želi postati svećenikom. Otac se ispočetka tomu jako protivio. No, kada je uvidio da je Franjo ozbiljan u toj odluci, prihvatio je njegovu želju. Završio je i teološke studije te je postao svećenikom. Služio je kao dušobrižnik na području gdje su kalvini imali vrlo jak utjecaj. Bio je u smrtnoj opasnosti. Uspio je nekoliko tisuća vjernika vratiti u krilo Crkve. Postao je i biskupom. Zajedno sa sv. Franciskom de Chantel osnovao je ženski red Sestara od pohođenja. Za svećenike je osnovao Družbu oblata. Umro je u 55. godini života 1622. godine.
Zbog povezivanja visoke naobrazbe i jednostavnog života prožetog duhovnošću prozvan je „svecem džentlmenom“.
Imao je i spisateljskog dara. Najpoznatija su mu djela Filotea i Theotimus. U vrijeme kada su mnogi smatrali da se svetost može postići samo zatvaranjem u samostane, Franjo Saleški je tvrdio da je svetost primjerena za sve ljude svih životnih poziva. Franjo je govorio da Bog želi da svi mi postanemo sveti na sebi svojstven način. Potrebna je neka samoća da čovjek može lakše moliti, ali ona je moguća i u svijetu. „I kad bih se nalazio usred jedne ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom.”
Pobožnost u svijetu za svetoga Franju postao je novi ideal koji se s vremenom bio napustio.
I za nas, u ovo vrijeme, važna je svijest da smo i mi pozvani živjeti pobožnim i svetim životom. I mi možemo, uz Božju pomoć, postati sveti. Potrebno je svoju vjeru živjeti na svakom mjestu i u svako vrijeme: na poslu, u kafiću, u obitelji, u igri, u školi, u trgovini, na šalteru dok čekamo neki papir… Važno je da, po uzoru na naučavanje svetog Franje Saleškog koji se ugleda na samog Isusa, stavimo vjerničke naočale na svoje oči i svijet oko sebe promatramo kroz njih. Da ljude promatramo kroz te naočale, da filmove gledamo kroz te naočale, da sami sebe promatramo kroz te naočale.
Sveti Franjo Saleški zaštitnik je pisaca i novinara, gluhih osoba, odgojitelja i ispovjednika. Po njemu je sv. Ivan Bosco, red koji je osnovao, prozvao salezijanci.
Nekoliko misli sv. Franje Saleškog:
“Svaki dan si odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju odvoji sat.
U svom srcu usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže.
Poniznost i blagost su temelji svetosti.
Kap prave ljubavi dragocjenija je od mora znanja.
Sve za Boga.
Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa.”
Tomislav Savić