Svetkovinom Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja završava se liturgijska godina. Toga se dana slavi Krist Kralj svega što postoji: čovječanstva, prirode, svemira, materijalnog i duhovnog svijeta. Na kraju liturgijske godine vjernike se ovom svetkovinom želi podsjetiti da je cilj njihova zemaljskog života stići u kraljevstvo Kristovo.
Prihvaćamo li mi vjernici danas Isusa Krista kao svoga kralja? Vjerujemo li zaista u njegovo kraljevstvo? Živimo li životom koji će kojim ćemo zaslužiti vječno kraljevstvo ili se radije klanjamo nekim drugim kraljevima?
Teret vremena u kojem živimo pritišće nas, a pod tim je teretom naš pogled sužen na svakodnevne, zemne stvari. Sreću i zadovoljstvo tražimo u bogaćenju, kupovini, izgledu pokušavajući nadmašiti svoje bližnje, prijatelje, susjede. Pri tom je taj naš pogled uprt u kraljevske nasljednike nekih davnih monarhija kojima se divimo i želimo biti baš poput njih. Dušu svoju prepuštamo materijalnim užicima ne dopuštajući Kristu da nam se približi i da svojom ljubavlju zavlada našim srcima. Ustručavamo se podići pogled prema nebu i potražiti njegovu zaštitu. Krist Kralj nije dio naše svakodnevice, njega iznova krunimo trnovom krunom i pribijamo na križ, zaokupljeni zemnim radostima, zanemarujući duhovnu sreću.
Kraljevstvo Krista Kralja nije zemaljsko, njegova vlast nadilazi svaku zemaljsku vlast, on vlada ljubavlju. Tron s kojeg on vlada, drvo križa, izraz je čiste ljubavi prema čovjeku. A što mi činimo? Okrećemo leđa svome Kralju, ne priznajemo ga, ne prihvaćamo ga, ne pokoravamo mu se niti slijedimo njegove zakone. On nam se čini dalekim, a njegovo kraljevstvo nedostižnim. Unatoč tomu, on nas ljubi i čeka.
Ipak, Kraljevstvu Kristovu mi pripadamo već od samog krštenja. Međutim, tijekom života uvijek se iznova moramo odlučivati za Krista, a to je teško. Teško je slijediti njegove zakone, teško je biti skroman, jednostavan, ponizan, teško je priznati ga svojim kraljem i živjeti u znaku križa. Međutim, možemo pokušati podići pogled prema njemu, sjetiti se da je on u svemu i da ništa na ovom svijetu ne postoji bez njega. Ova nas svetkovina potiče da razmislimo o svojemu životu i spremnosti da budemo njegovi, da mu se poklonimo i priznamo ga svojim kraljem te konačno prihvatimo njegovu ljubav.
Nova liturgijska godina započet će došašćem, iščekivanjem rođendana Isusa Krista. Čini se kako je u to vrijeme sve oko nas radosnije, zasigurno je sve sjajnije i blještavije. I ovo nam je razdoblje u liturgijskoj godini dano za promišljanje o vlastitom životu, odnosu prema vjeri i kršćanskoj zajednici. Isus Krist rođen u jaslicama, postat će Krist Kralj raspet na drvenom križu. Odvojimo zato slobodne trenutke ovih dana koji su pred nama promišljajući o njegovoj ulozi u našemu životu te o svojoj ulozi i njegovu kraljevstvu.
Ponizimo se, poklonimo se Kralju!
Gordana Savić