U župi Kraljice svete krunice u Vođincima, u nedjelju 13. listopada 2019. godine bila je zahvala za plodove zemlje. Župljani su svoje darove donijeli u subotu, a sestre su ih sa svojim suradnicama složile pred oltar.
U nedjelju je u 8 i 30 bila Misa u Novim Mikanovcima gdje je također bila zahvala za plodove zemlje. U župnoj crkvi na svečanoj Misi u 10 i 30 župnik vlč. Ante Šiško je objasnio smisao i potrebu zahvalnosti u odnosu prema Bogu i u našem svakodnevnom životu.
U nadahnutoj homiliji podsjetio je roditelje kako su svoju djecu od malih nogu učili izgovarati riječ „Hvala!“. Ponekad se dogodi, rekao je, da ne osjećamo zahvalnost od nekoga kome smo učinili nešto dobro pa osjetimo da nešto nedostaje, jer zahvalnost je priznanje dobra, ona nas ohrabruje i podiže. Zahvalnost je potrebna u životu ljudi.
U biblijskim čitanjima susrećemo zahvalnost kao nit vodilju. Vidimo kako u susretu s gubavcima Isus kao da pokazuje svoju duhovitu stranu pa, gledajući samo jednog ozdravljenog gubavca pita: „A gdje su ona devetorica?“ Župnik potiče djecu i mlade da si „uguglaju“ i potraže značenje riječi guba i gubavac. Danas na svijetu ima 10 milijuna gubavaca, uglavnom u najsiromašnijim zemljama svijeta. Potrebno je 50 milijuna eura da bi se tim ljudima pomoglo da ozdrave, međutim, ostaje ta sramota današnjeg društva da se tim siromasima ne pomaže. Ima novaca, ali nedostaje srca u svijetu. U Isusovo vrijeme je guba bila ne samo tjelesna patnja nego isključenost iz društva. Ljudi zaraženi gubom nisu smjeli više biti ni u obitelji ni u društvu nego izolirani, daleko od naseljenih mjesta. U susretu s ljudima morali su vikati: „Nečist!“ da u bližem susretu zaraza ne bi prešla na zdrave osobe.
I u prvom biblijskom čitanju susrećemo jednog gubavca. To je bio Naaman, vojskovođa aramejskog kralja. On je zatražio pomoć od Božjeg čovjeka Elizeja i, okupavši se sedam puta u Jordanu, ozdravio je. Nije mu se vratilo smo fizičko zdravlje, nego je u potpunosti ozdravio. Shvatio je da je Jahve, Bog Izraelov pravi Bog. On mu želi izraziti zahvalnost i u budućnosti svog života prinositi žrtve na toj svetoj zemlji.
Isus u hodu kroz samarijsko mjesto ne susreće mnoštvo ljudi, traže ga samo oni zadnji u društvu, gubavci. Traže pomoć, traže smilovanje kao što mi to molimo na početku svake Mise: “Isuse, smiluj nam se!“ On im se ne približava, ne dotiče ih, šalje ih svećenicima, baš onima koji su ih isključili iz društva. Sad ponovo moraju proći kroz njihovu „zdravstvenu komisiju“ da bi se, ako ozdrave, mogli vratiti u zajednicu. Hodajući zapažaju da su ozdravili, ali se samo jedan, baš onaj kojega su prezirali zato što je tuđinac, vratio i zahvalio Isusu. On je ozdravio u potpunosti, ne samo fizički nego je u Isusu prepoznao Boga koji je blizu čovjeku u nevolji. Isus ga hvali i hrabri: „Ustani i idi. Vjera te tvoja spasila!“
Što bi nama Isus rekao? Mi više puta zaboravimo zahvaliti za dobra koja nam Bog svaki dan daje. Možemo mu zahvaljivati na svakom koraku od ranoga jutra: za obitelj, za sva materijalna i duhovna dobra, za sve mogućnosti približavanja Bogu po sakramentima. „Dajte, ljudi, zahvaljujte više Bogu!“ uskliknuo je župnik Ante.
Ipak, događa se da zaboravljamo i obećanja naših predaka. Na primjer, ovdje su vaši stari molili da ih zaobiđe bič lošeg vremena što je harao po svoj okolici. Molili su i obećali Bogu da će na blagdan Srca Isusova posebno slaviti i zahvaljivati za sva dobra koja primaju. Bog im je uslišao molitve, primili su lijepo vrijeme, a sadašnje žive generacije olako zaboravljaju ta obećanja i potrebu zahvale Bogu. Vrijeme je da o svemu dobro promislimo i da postanemo više zahvalni Bogu.
Nakon homilije i molitve vjernika, nekoliko osoba u narodnim nošnjama i djece prinijeli su darove, plodove zemlje kao znak zahvale za sva dobra koja svakodnevno primamo. Nastavilo se slavlje svete Mise u zahvalnosti Bogu koji je u svojoj Crkvi živo prisutan u sakramentu Tijela i Krvi koje je iz ljubavi prema ljudima žrtvovao na križu.
Istoga dana, u predvečerje sunčane nedjelje, brojni župljani su, uz vodstvo župnika, hodočastili od filijalne crkve svetog Bartola u Novim Mikanovcima do župne crkve Kraljice svete krunice. Molitvom i pjesmom slavili su Boga i svoju nebesku zaštitnicu u njezinom mjesecu listopadu. Župnik e potaknuo vjernike da razmišljaju o riječima Pape Franje: „Ti si misija! Ja sam misija. Mi smo misija.“ Svi smo poslani u ovaj svijet i važno je svoje poslanje odživjeti radosno, vjerno i ponosno, da i drugima pokažemo da smo otkrili smisao i radost življenja u vjeri i međusobnom zajedništvu. Prvopričesnici i druga djeca za križem na početku procesije prosipali su latice, krizmanici i drugi mladi izmjenjivali su se u nošenju Gospina lika, zbor odraslih i dječji zbor izmjenjivali su se pjevajući, a svi su molili krunicu u zahvali Bogu i nebeskoj zaštitnici za sva dobra koja nam Nebo daje. Po dolasku u župnu crkvu slavljena je sveta Misa. Pjevao je zbor mladih.
Fotografije: Ruža Keser
