IGNACIJE LOYOLA

Ad maiorem Dei gloriam

Uvijek sam se divio ljudima koji su svoje živote živjeli čvrsto povezani sa Spasiteljem. Jedan je od takvih i Ignacije Loyola. 
Ignacije Loyola rođen je krajem 15. stoljeća u Baskiji kao 12 dijete u plemićkoj obitelji. Od najranijeg djetinjstva sanjao je da će postati najbolji vitez, najvještiji u rukovanju oružjem, najveći kavalir u odnosu prema ženama…

No to se uskoro promijenilo. Od usmjerenosti na sebe postaje osoba koja sve radi „na veću slavu Božju“. U bitci protiv Francuza kod Pamplone Ignacije je bio ranjen. Dok se oporavljao, nakon ranjavanja, iz dosade je počeo čitati knjige o životu Isusa Krista i nekih svetaca. Shvatio je da ga sve svjetovne i materijalne stvari ne ispunjavaju kao što ga ispunjava Bog. Odlučio je za Boga, ne više za sebe, činiti velika djela. Problem je bio u tome što je bio tek početnik u duhovnom životu. Želio je poći u Jeruzalem i tamo obraćati muslimane. Nije uspio u tom naumu. Nakon toga, otišao je u Pariz na studij filozofije.

U Parizu okuplja istomišljenike kojima je bio duhovni vođa. Zajedno s prijateljima pokušao je po drugi put poći u Svetu Zemlju, ali zbog rata nisu pošli. Umjesto toga planirali su poći u Rim i staviti se na raspolaganje papi. Ignacije nije imao ideju osnovati novi red. Kroz molitvu i traženje Božje volje, družba je odlučila ostati povezana zavjetom poslušnosti. Papa Pavao III. odobrio je novi red s nazivom Družba Isusova. Za prvog generala izabran je Loyola.

Ignacije je bio mistik. Nakon obraćenja pa do kraja života uvijek i u svemu tražio je volju Božju. Činio je sve: Ad maiorem Dei gloriam (na veću slavu Božju). Nije on bio veliki učenjak niti veliki propovjednik, nije zabilježeno niti jedno čudo za njegova života. Međutim, sve one svakodnevne poslove i male sitnice činio je potpuno uronjen u Boga. Mistična iskustva većinom je zadržavao za sebe.

Napisao je knjižicu: „Duhovne vježbe“. Ta je knjiga mnogima koristila i još uvijek koristi u napredovanju u duhovnom životu. Netko je jednom rekao da je ta knjiga učinila više svetaca nego što ima slova.

Sveti Ignacije umro je 31. srpnja 1556. godine.

Nekoliko misli sv. Ignacija Lojolskog:

„Što god nasamo govoriš, reci tako kao da govoriš pred mnoštvom ljudi.“

„Kudikamo treba više nastojati da krotimo nutarnjeg čovjeka nego tijelo i da prije skršimo neuredne sklonosti duše negoli kosti.“

„Promjena podneblja ne mijenja ćudi; ako nesavršen čovjek ne ostavi sebe, teško da će biti bolji drugdje nego ondje gdje jest.“

„Kada tko opazi da je pogriješio, neka ne klone duhom; i pogreške koriste zdravlju.“

„Zao čovjek rado sumnjiči druge; tako da i onaj koji trpi od vrtoglavice misli da se sve okreće“

„Ne mjeri se napredak po licu, kretnjama, blagoj ćudi ili ljubavi prema samoći, već po tome kako tko umije svladavati samoga sebe.“

„Veoma je korisno za napredak ako imaš prijatelja koji te smije upozoriti na tvoje pogreške.“

„Lijen se čovjek mnogo godina ne može uspeti na onaj stupanj kreposti, na koji se revan popne u malo vremena.“

„Izgovaranja našeg tijela neka nam vazda budu sumnjiva, tijelo naime običava bježati od napora jer je tobože slabo.“

„Nemarnost i mlitavost čine lijenčini posao teškim.“

„Nitko ne radi više od onoga tko radi samo jedno.“

„Svekoliki med, što se može sabrati s cvijeća ovoga svijeta, ne sadržava u sebi toliko slatkosti, koliko žuč i ocat Gospodina Isusa.“

„Ni sa kim, bio on kako mu drago opak, ne ćeš govoriti o Božjim stvarima, a da od toga ne bude mnogo koristi.“

Tomislav Savić