Srce je središte čovjeka i njegove osobnosti. Ono je simbol ljubavi. Ljubiti znači postojati. Naša ljubav se usavršava u sjedinjenju s Bogom. Zavoljeti Boga čitavim svojim bićem, znači imati mogućnost ljubiti bližnje savršenom ljubavlju. Ljubav se stječe u zajedništvu s Bogom i čistoći srca jer će samo oni, koji su čista srca, u svakom čovjeku vidjeti Boga koji je sama ljubav.
Isus nas uči da je On krotka i ponizna srca.
Nasljedovati Njega znači vježbati se u poniznosti i malenosti. Samo ako smo uistinu maleni moći ćemo se nastaniti u Božjem srcu koje je izvor svih milosti. Isusovo Božansko Srce gori od ljubavi prema svakom čovjeku. Počesto to srce bude okrunjeno trnovom krunom, koja simbolizira rane što mu ih zadajemo svojim grijesima. Unatoč tome, to je i dalje mjesto najnježnije ljubavi na koje je smo uvijek pozvani doći.
Božanska ljubav prema nama iskazana je u križu koji je simbol žrtve i ljubavi. Tolika ljubav s jedne strane, a tolika nezahvalnost s druge. „O srce probodeno, ti nosiš znamen drag, to ljubavi je Tvoje, a moga grijeha trag”. Uistinu, danas bi svatko od nas mogao poput sv. Franje izreći: „Ljubav nije ljubljena.”
Pod imenom »Srce Isusovo« mi razumijevamo sve ono što je u Isusu najljepše, najplemenitije, najsvetije, najdublje, najnježnije, najmilije; ukratko sve ono, što Apostol Pavao naziva »neistražljivo bogatstvo Kristovo«. (Ef 3,8)
Sv. Margareta Marija Alacoque najzaslužnija je za širenje pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu. U mnogim ukazanjima Isus poručuje: „Ovo je srce koje je toliko ljubilo ljude sve do potpunog predanja da im pokaže svoju ljubav, a većina mi nije ni zahvalna.“
Presvetom Srcu Isusovu moramo uzvratiti žarku ljubav za Njegovu neizmjernu ljubav. Srce za Srce, ljubav za ljubav!
Srce Isusovo koje goriš od ljubavi prema nama.
Rasplamti srca naša ljubavlju prema sebi!
Jelena Vuković