Svakog sedmog u mjesecu naša župna zajednica obnavlja posvetu Blaženoj Djevici Mariji a župnik Ante predvodi duhovno molitveni program nazvan “Po Mariji k Isusu”.
Ovaj sedmi imao je svoju posebnost u toma da smo ga smjestili u devetnicu Duhu Svetom. Sve je započelo sa krunicom Duhu Svetom i mogućnosti pomirenja kroz sakrament svete Ispovijedi.
U 20.00 sati započelo je svečano misno slavlje uz nadahnutu propovijed našeg župnika Ante. Nakon svete Mise slijedilo je lijepo i poticajno razmatranje o SKROMNOSTI našeg vjeroučitelja Ljudevita Gačića, čiji tekst možete u nastavku pročitati.
Bdijenje smo završili klanjanjem živom Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom sakramentu.
I ove osme večeri mogli smo se po Mariji odmoriti u Gospodinu i kušati dar njegova dobrote, mira i skromnosti. U nastavku prilažemo tekst gđice Ljudevita Gačića …
RAZMATRANJE O SKROMNOSTI
Hvaljen Isus i Marija i sveti Josip!
Večeras bismo trebali razmišljati o skromnosti, ali ne na uobičajen način. Bar probajte izaći izvan naučenih pojmova i okvira i razmislite o ovome što ćete čuti. Razmislite na svoj način. Zamolite Boga da vam prosvijetli um. Ja jesam.
Ovo moje razmatranje nije samo moje, nego sam se poslužio primjerima ljudi koji su pametniji od mene i na način kako sam ja to shvatio.
Mislim, da me Bog svakog dana obogaćuje novim otkrićima. Dok sam u školi s djecom i dok im nešto objašnjavam o vjeri, imam osjećaj kao da me Duh Sveti prosvijetli, i onda to želim podijeliti s drugima. Tako je i sada.
Dok sam bio na teologiji, meni drag profesor Platz, objašnjavao je pojam „hedonizam“. Rekao nam je što je to u biti „hedonizam“, a što ljudi danas misle da je. Ako smijemo reći: Svi misle da je „hedonizam“ = užitak i da je povezan s nečim materijalnim i tjelesnim. Međutim, grčki filozof koji se bavio tom „hedoniom“ bio je bolestan, imao je nekakve želučane probleme koji su uzrokovali strašne bolove. I za njega je „hedonia“ što na hrvatskom znači „ugoda“ (Ne užitak!) bilo stanje bez te boli, a ne nekakav neprimjereni tjelesni užitak Ili razvratnost.
Slično tome, ljudi skučeno razmišljaju o skromnosti i misle da je samo sveti Franjo bio skroman jer je hodao u vreći za krumpir i propovijedao siromaštvo. Skromnost nije samo siromaštvo i odsutnost nekih predmeta.
Jedina vrlina kojom se
čovjek ne može pohvaliti jeste skromnost. To je znak duhovne veličine koji ne
pristaje svakome jer ona lijepo stoji samo onima koji bi imali zbog čega biti
neskromni.
Skromnost se čovjeku nameće iznutra. Zato skroman čovjek ne pravi pozu. Duhovna
veličina nije za pokazivanje. Ona se osjeća. Skroman čovjek okrenut je prema
duhovnim vrijednostima, a one su neodvojive od istinskih životnih vrijednosti.
Npr. Evanđelje. Isus. Poziv na gozbu.
Isus upozorava kako ne valja sjedati na prva mjesta, ali ne i da se ne treba ići na gozbu! Ponavljam! Isus upozorava kako ne valja sjedati na prva mjesta, ali ne i da se ne treba ići na gozbu! Ljudi su se i tada gurali na prva mjesta, bolje pozicije, pojavljivali na skupovima, danas dnevniku, internetu, iskakali iz pašteta… Tako je oduvijek! Nije to samo danas.
„Neskromnost“ je problem ljudskog srca. Glad za nečim. Pretjerana glad za nečim. Što je česta pojava u današnjem materijalnom svijetu.
Skromnost je vrlina
koja se uočava i cijeni pa je i izazov za današnji način života. Skroman način
života ne znači i oskudan život. Skromni su ljudi poput sviježeg zraka u
današnjem svijetu. Prihvatljivi i rado viđeni. Dragi i dobrodošli. Nisu
prizemni, bolje reći podzemni! Skroman čovjek ne nastaje konfekcijskim zahvatom
niti odricanjem od raskoši. Skromnost se dosiže okretanjem prema unutra, a
znamo da je unutra Bog.
Skromnost ili uzdržljivost. Ponajprije o našim mislima, riječima i djelima. Mislim na naše ponašanje. Grešno ponašanje. Grešne misli. Uzdržljivost od toga, a tek onda od materijalne pohlepe. Jer tko je duhovno jak, uz Boga, njemu ni zemaljsko nije problem.
Kako do skromnosti? Na najboljem smo putu kad razmišljamo! Klanjamo se. Kao večeras ili kada smo na misi. Kada smo svjesni, da ima boljih. Kada smo svjesni, da to što radimo, radimo na slavu Božju. Kada se samo nasmijemo, u znak zahvalnosti kada nas netko pohvali. Kada smo svjesni, da to što imamo imamo zahvaljujući nekom drugom, a to je Bog. Jer samo Bog pomaže da budemo skromni. Zato Ga Zamolimo za skromnost: Učini srce moje po srcu Svome. Amen.
Ljudevit Gačić