Crkva nas uči da je samo jedan Bog, a tri su božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Uči nas da je Duh Sveti treća osoba Trojstva, ravnopravna Ocu i Sinu s kojima dijeli božansku narav. Pred kraj molitve Vjerovanja izgovaramo ove riječ: ,,[Vjerujem] i u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca: koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.” No, jesi li ikada zastao nad ovim riječima i pokušao shvatiti što sve to znači? Ako jesi, bi li ti bio problem odgovoriti nekome na pitanje: Tko je Duh Sveti?
Kako bismo odgovorili na to pitanje, prvo se moramo zapitati: Tko je Sveto Trojstvo? Nerijetko možemo čuti slična pitanja. Kako trojica – a jedan Bog? Kako jedan, a opet trojstven? Je li se Bog razdijelio na troje? Ili to mi, kršćani, vjerujemo u tri boga? Nije ni čudno što se postavljaju ovakva pitanja jer je otajstvo Trojstva uistinu neshvatljivo i nerauzmljivo nama ljudima. To je misterij nad svim misterijima. I koliko god pokušavali shvatiti taj trojstveni odnos, svojim razumom ne možemo zagrebati dalje od površine. Ali, i to malo površine je nama malim ljudima dovoljno da se damo u razmišljanje.
Dakle, Bog je jedan, a tri su božanske osobe. Tri su osobe u jednom biću. Nije li to kontradiktorno? Ne. Bilo bi kada bismo rekli da je Bog tri bića u jednoj osobi. No, Bog je samo jedan. Jedno biće. Povežimo to s našom ljudskom naravi. Možemo to učiniti jer smo stvoreni na sliku Božju, u svakome od nas je mali odraz Trojstva.
Svatko je od nas jedno biće – ljudsko biće. Svatko od nas je čovjek. To je odgovor na pitanje: „Što sam ja?”. Čovjek po svojoj naravi, po svojoj prirodi. Po svim onim morfološkim, anatomskim, fiziološkim karakteristikama koje nas sačinjavaju, sve ono zbog čega možemo reći da smo ljudi. No osim što smo jedno biće, svatko od nas je jedna osoba. To je odgovor na pitanje: „Tko sam ja?”. A biti osoba podrazumijeva biti originalan, neponovljiv čovjek među čovječanstvom. Osoba je, stoga, čovjek koji ima više kognitivne funkcije, čovjek koji razmišlja, misli, govori; čovjek koji ima osjećaje i koji ljubi; čovjek koji ima ime i lice, koji djeluje i stvara, koji zna komunicirati i učiti. Dakle, ja sam jedno biće – čovjek, a samo sam jedna osoba – Marijan.
Primijenimo ovaj pristup na Boga. Bog je jedno biće. On je Bog.
„Što je Bog?” – Bog je savršeno biće. Izvan prostora i vremena, a svim
prostorom i vremenom upravlja. Sveznajuće, svemoguće i besmrtno biće koje
stvara i oživljuje sva ostala bića, cijeli svemir i sve u njemu. No, na pitanje
„Tko je Bog?” odgovor izgleda malo drugačije. Bog je tri osobe. Ne Bog
jesu tri osobe, nego Bog jest tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Stoga kada se
prekrižimo, ne govorimo „u imena…”, već „u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga.”
U jednoj čovjekovoj osobi sadržana je i čovjekova misao i čovjekova ljubav. U
Bogu, pak, budući je savršeno biće koje nadilazi čovjeka, nalazimo savršenu
Misao i savršenu Ljubav. Osobe u Trojstvu kao da su međusobno „podijelile
uloge”. Otac rađa jednu Misao, rađa jednu jedinu riječ – Riječ u kojoj je
sadržana sva Istina i Život; rađa sliku samoga sebe – svoga Sina Isusa Krista.
A Otac i Sin se međusobno ljube savršenom ljubavlju, poznaju se i otkrivaju se
jedan drugome po toj uzajamnoj Ljubavi, kojoj je ime Duh Sveti. Otac je, dakle,
Stvoritelj – božanska osoba koja svime upravlja i sve uzdržava. Sin, koji je
rođen od Oca, jest Spasitelj, osoba koja otkupljuje ljudski rod i vodi ga k
Ocu. Duh Sveti je Životvorac, osoba koja posvećuje, udiše život u ljude i u
istima djeluje. A opet, sva Trojica djeluju zajedno jer su savršeno jedno. Otac
i Sin jedno su. Sin i Duh jedno su. Otac i Duh jedno su. Bog se na prekrasan
način objavio Mojsiju kada mu je rekao: „Ja Jesam!”. Uistinu On jest. To
je daleko neshvatljiv misterij. Sv. Augustin jednom je prilikom rekao da, ako
mislimo da shvaćamo Presveto Trojstvo, tada vjerojatno vjerujemo u krivoga
Boga. Otajstvo trojedinosti čovjek nikada neće spoznati.
Presveto Trojstvo možemo promatrati posebno i kroz prizmu ljubavi. Otac je taj koji ljubi, Sin je ljubljen, a sama Ljubav između Oca i Sina je Duh Sveti.
Sada se možemo usredotočiti na tu živu Ljubav – Duha Svetoga.
Živimo u modernom vremenu u kojem sve manje prostora ostavljamo Duhu Svetome da djeluje. Dijelom zato jer Ga krivo percipiramo. Mnogo je pak onih koji sumnjaju u božanstvo Duha Svetoga; za takve je On tek puka „pozitivna energija”, pozitivna alegorija na Božju ljubav. On nikako nije energija. Duh Sveti je osoba! Živa i djelotvorna.
Svatko od nas je barem jednom u životu pomislio: „Da sam barem
živio/živjela u Isusovo doba…” Da, bio bi to izvanredan doživljaj. Mogao
bi Ga čuti kako govori, slušati i upijati Njegove riječi. Mogao bi Ga vidjeti,
zapamtiti kako je izgledao. Mogao bi Ga pogledati u oči, u te najljepše oči na
svijetu. Mogao bi Ga naposlijetku i slijediti. Mogao bi. Ali, postoji problem.
Bi li prepoznao da On nije samo Isus iz Nazareta, nego je i Krist? Bi li
prepoznao da pred tobom stoji Bog? Ta nitko ne može priznati Isusa osim po
Duhu. Tisuće i tisuće su Ga vidjele. Tisuće i tisuće su Ga slušale. A samo mali
broj Ga je potpuno slijedio. Bi li i ti bacio svoje mreže i krenuo za Njim ili
bi i tebi Njegove riječi bile tek tvrda besjeda? I sam Učitelj ovo govori: „No
kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće
doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.” (Iv 16, 7) Dok je hodao
ovom zemljom, Krist je bio ograničen svojim ljudskim tijelom. A sada, kada je
uzašao na nebo, mogao nam je poslati svoga Duha, kako bi bio prisutan u svima i
djelovao u svima. „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No
kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam
od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.”
(Iv 16, 12-13) Znači li to da je Duh Sveti sišao kako bi zamijenio Krista? Ne!
Duh Sveti otkriva Krista još dublje. Upravo po Duhu Svetom je Djevica Marija
začela. Po Duhu Svetom je Isus postao Krist. Po Duhu Svetom je Isus
uskrsnuo.
Duh otkriva Sina, baš kao što nam je Sin otkrio milosrdnog Oca.
Shvaćaš li, sestro i brate kršćanine, da je tvoja vjera dar? Dar je to koji ti je Duh Sveti udijelio. On djeluje u nama i više no što mislimo. Najkonkretnije djeluje u sakramentima. Prvo što ti pada na pamet je sakrament sv. Potvrde, pod kojim si, među ostalim, primio 7 darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Koliko tih darova koristiš gotovo svakodnevno, a da na njima nisi ni zahvalan.
Djeluje i na razne druge načine. Ne moraš biti mističar i doživljavati ekstaze da bi osjetio poljubac Duha Svetoga. On se očituje u malim djelima ljubavi. Možda nisi ni svjestan svih trenutaka kada je Duh zahvatio tvoj život.
Njegovo drugo ime je Ruah, tj. Vjetar. Duh Gospodnji je blagi povjetarac, blagi šapat koji ti govori i koji te usmjeruje. Na tebi je da se povučeš u osamu i da osluškuješ taj šapat, inače će te buka ovoga svijeta oglušiti. Tek kada ga odlučiš poslušati, možeš činiti i veće stvari. Čovjek koji surađuje s Duhom sabire i Njegove plodove: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost i uzdržljivost. U tome ne može pogriješiti.
Važno je naglasiti i još jednu ulogu Duha Svetoga, a to je da je On molitelj u nama. Duh je taj bez kojeg nema dijaloga s Bogom. On molitvu čini molitvom. „A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!«” (Gal 4, 6) Čak i kada ne znamo kako moliti, kada ne želimo moliti, on moli u nama neizrecivim uzdasima. Toliko se zauzima za nas.
Duh Sveti je vatra. On je oganj, živi plamenik Božje ljubavi. I želi nas zapaliti. Želi zapaliti i uništiti svo zlo u nama, svu našu oholost i naše grijehe. Potpuno nas pročistiti. A potom nas želi zapaliti svojom ljubavlju. Da izgaramo za Boga i za brata čovjeka.
„Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i
kamo ide.” (Iv 3, 8)
Prepusti se Duhu, neka zapuše gdje On to hoće. I zasigurno će te dovesti ondje
gdje će ti biti najbolje.
Veni Sancte Spiritus!
Marijan Ćuk