U ponedjeljak, 3. lipnja, uz nazočnost stotinjak vjernika u župnoj crkvi u Vođincima, bdjeli smo i četvrtu večer u nizu od devet večeri s kojima se želimo zajedno s Crkvom pripraviti za Pedesetnicu i rođendan Crkve.
Sve je započelo sa prigodnim pozdravom i uvodnom molitvom u četvrtu večer devetnice od strane našeg župnika Ante.
Potom smo na koljenima molili krunicu Duhu Svetom.
Slijedilo je lijepo i poticajno razmatranje o STRPLJIVOSTI naše drage č.s. Katarine Knežević, čiji tekst možete u nastavku pročitati.
Bdijenje smo završili klanjanjem živom Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom sakramentu.
I ove četvrte večeri mogli smo se odmoriti u Gospodinu i kušati dar njegova mira. Ukoliko želiš, možeš nam se pridružiti večeras u 21.00 sat u župnoj crkvi u Vođincima!
DOĐI I VIDI ….
U nastavku prilažemo tekst naše s. Katarine …
ČETVRTI DAN DEVETNICE DUHU SVETOMU
Molimo za dar strpljivosti
Riječ strpljivost u korijenu ima riječ trpljenje. Taj pojam znači: ići zajedno s trpljenjem, nositi se s trpljenjem, trpjeti s mirom. Znači miran stav čovjeka koji pati.
U svakodnevnom životu postoje narodne izreke: Strpljiv – spašen! Božja je pravda spora, ali dostižna! Odavno je stari mudrac Aristotel govorio: Strpljenje je gorko, ali mu je voće slatko. Franklin: Onaj koji ima strpljenja, ima što god želi. Kineska poslovica kaže: Ne obara se svako drvo prvim udarcem. Do nekih ciljeva treba stići velikom strpljivošću. U Duhovnim djelima milosrđa kažemo da nepravdu treba strpljivo podnositi.
Večeras ćemo zajedno razmišljati o Božjoj strpljivosti u Starom Zavjetu, o strpljivosti koju je Isus pokazivao u susretima s ljudima, o njegovim poticajima na strpljivost i o strpljivosti u našim životima.
U Starom zavjetu promatramo kako je Bog strpljivo hodio sa svojim narodom. Uvijek ga je k sebi ponovno privlačio iako je znao da je to narod tvrde šije. To znači tvrdoglav, Božje zapovijedi slabo sluša, a brzo ih zaboravlja, lako odluta, a teško se Bogu vraća. Savez lako krši, a teško ga izvršava.
Bog se upravo tom, izabranom narodu objavljuje po Mojsiju i predstavlja se kao Jahve, Ja sam koji jesam, tu, za dobro naroda i pojedinaca; Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću. Strpljiv s grješnicima, čeka da se Njemu vrate. On je i pravedan Bog i opominje da svaki grijeh ima svoje gorke posljedice. Više puta Bog po prorocima poziva narod na obraćenje riječima: „Vratite se Jahvi, Bogu svome jer On je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, bogat dobrotom.“ (usp. Jl 2, 13; Iz 55,6). On je strpljivi Bog.
U Novom zavjetu gledamo Isusa kao uzor strpljivosti. Njegov stav i susreti s grješnicima izražavaju Božju strpljivost, dok moćnici Njegova vremena to ne razumiju. Znamo da su vjerske skupine Isusova vremena: farizeji, zeloti, svećenici i leviti prezirali i zadnjima u društvu smatrali bolesne, javne grješnike kao što su carinici i bludnice, žene, djecu i strance. Smatrali su ih nevrijednima Božjega pogleda. Oni su samo sebe smatrali ispravnima, pravednima i Božjim prijateljima. A Isus? On se baš s tim „zadnjima“ u društvu najviše družio. Poznavao je njihova srca, poticao ih na promjenu života: opraštao, liječio, prihvaćao ih. Darovao im je svoje vrijeme i blago ih upućivao na Božje putove.
U Isusu prepoznajemo Boga koji nikoga ne želi izgubiti, zato je sa slabima strpljiv i sve želi spasiti (usp. 2 Pt 3,9.15). I one koji su mu se stalno suprotstavljali, a to su upravo bile vjerske skupine židovskog naroda, Isus energično upozorava i opominje zato što nemaju ljubavi Božje u svojim srcima.
Kad je Isus poučavao svoje učenike, On je tražio da u sebi izgrađuju stav ljubavi i opraštanja, a ne osvete prema onima koji ih progone. Oštro je prekorio nestrpljive apostole kada su ga pitali mogu li pozvati gromove da stuku selo Samarijanaca koji ih nisu primili. I Isusu je s apostolima trebalo puno strpljivosti.
U svom govoru na gori, o osam blaženstava, Isus ne kaže Blago strpljivima, ali, da bi se ostvarilo svako njegovo navedeno Blaženstvo, nužno je potrebna strpljivost.
Ako želiš biti siromašan duhom, budi strpljiv, ako si u žalosti, budi strpljiv jer samo strpljiv čovjek može u sebi odgojiti blagost i dobrotu. Žeđaš li za pravednošću, trebaš ju strpljivo čekati. Ako želiš da ti Bog bude milosrdan, imaj strpljivosti i milosrđa za ljude oko sebe. Ako želiš jednom Boga gledati, neka tvoje srce bude čisto, neka tvoje misli, želje, osjećaji i tijelo bude čisto, a za to je potrebna strpljivost. Strpljivi ljudi grade mir u sebi i oko sebe. Nije lako trpjeti progonstva, ali samo strpljivošću, u vremenima progonstva, možemo ići sigurnim putem prema Božjem kraljevstvu.
Sveti Petar piše u svojoj poslanici, a i nama danas govori: „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi ljudi prispiju k obraćenju; strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte.“
Mi danas svoja različita trpljenja možemo sjediniti s Kristovim patnjama jer, ako s njim umiremo, s njime ćemo i uskrsnuti. Svi veliki ljudi, proroci Staroga zavjeta, apostoli, mučenici kroz povijest Crkve sve do naših dana, uzori su nam u strpljivosti. Oni su bili sposobni trpjeti jer su ljubili Krista. Ljubav je plod Duha Svetoga i tko ima ljubavi taj je strpljiv jer ljubav je strpljiva.
Strpljivi ne osuđuju, u drugima traže i nalaze pozitivno, strpljivi ohrabruju i znaju čekati. Upućuju Bogu svoje molitve za druge, znaju da Bog proniče srca i da će svatko primiti ono što je životom i djelima zaslužio.
Gospodine, dok poput apostola čekamo Tvoga Duha, molimo Te da nam udijeliš dar ljubavi koja se očituje u našoj strpljivosti prema Tebi i Tvom djelovanju, prema bližnjima i prema sebi samima. Isuse, učini da naša srca budu blaga i strpljiva jer Ti naš uzor, učitelj i spasitelj, bio si dobar i strpljiv.
s. Katarina Knežević
